Intervju

Razgovarao: Zdravko Čupović ([email protected])

Foto: Mevludin Mekić

Intervju iz oktobra 2019. godine. 

Kako komentarišete novu programsku deklaraciju Stranke demokratske akcije?

Dejtonski mirovni sporazum za nas je jedini relevantan okvir. Sve drugo za SDS je neprihvatljivo.

Šef Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu parlamenta BiH Staša Košarac izjavio je da bi bilo „odgovorno prema Republici Srpskoj“ da ministri iz reda srpskog naroda u Vijeću ministara u tehničkom mandatu podnesu ostavke, jer su sada, kako tvrdi, „na tim pozicijama u službi Bošnjaka“?

Nama je kao ministrima mandat istekao i mi po zakonu obavljamo poslove u Savjetu ministara dok se ne izabere drugi. Nismo nikakva smetnja izboru novog saziva i ne vidim uopšte razlog zašto nas bilo ko prozivao i upirao prste u nas. Prije bih rekao da se iza tog zahtjeva krije plan da dođe do potpune blokade svih institucija u BiH i ja lično takav koncept ne podržavam. Moj koncept je sasvim drugačiji, sviđalo se to nekome ili ne. Svako treba da radi svoj posao. Oni koji trenutno pregovaraju oko novog saziva SM neka pregovaraju, sretno im. A što se tiče te stare floskule da radim za interese Bošnjaka, mislim da je toliko izlizana da je više niko i ne primjećuje. Uostalom, zar nije upravo SNSD izglasao Denisa Zvizdića u Kolegij za jednog od predsjedavajućih Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine. SDS je bio protiv. Nismo mi u koaliciji sa SDA. To najbolje ilustruje tu vrstu lažnih spinova SNSD-a.

Šta se trenutno „kuha“ o ovom bosanskom loncu?

Među ovim partnerima nema šanse za bilo kakav dogovor, ali to ne žele da priznaju i troše nam vrijeme. Već je godina prošla, a ništa se konkretno nije uradilo izuzev što su pokazali nemoć da formiraju izvršnu vlast u BiH. Drugi bi davno odustali i konstatovali da nisu uspjeli u namjeri da formiraju vlast i da to javno obznane i možda prepuste nekom drugom da u opštem interesu pokuša. Zašto to ne čine? Mislim da im odgovara da se ovako sastaju, rastaju, prepucavaju, potpisuju sporazume..

Trenutno ste u tehničkom mandatu. Ako sada napravite inventuru dosadašnjeg rada na funkciji ministra vanjske trgovine šta bi ona pokazala?

Zadovoljan sam dostignućima ministarstva u redovnom mandatu, pa čak i u ovom „tehničkom“ koji u formalnom smislu ne postoji. Ali u ovih godinu dana, jer nam to zakon nalaže, mi smo funkcionisali i uradili neke dobre stvari za cijelo društvo?

Konkretnije?

Trebalo bi puno vremena da navedemo sve velike stvari koje smo donijeli cijeloj BiH, i Republici Srpskoj i Federaciji BiH, a radi se čak i o nekim istorijskim dostignućima. Usudio bih se reći da je ovaj mandat u MVTEO donio više dobrih stvari nego svi poslijeratni mandati. Dostigli smo evropske standarde u mnogim oblastima. Dozvola za izvoz mlijeka u Evropsku uniju, dozvole za izvoz krompira u EU, voća i povrća što ranije nije bio slučaj, zatim dozvole za izvoz pilećeg mesa i prerađevina u EU, otvaranje i rješavanje niza prepreka za trgovinu sa Ruskom Federacijom, prije svega blokade koji su bile oko voća i povrća, a imali smo ih u dva navrata, rješavanje velikih sporova u trgovini sa Hrvatskom, otvaranje tržišta Turske za izvoz mesa i drugih proizvoda.To je ranije bilo nezamislivo, a sve se odrazilo na vanjski trgovinski bilans zemlje. Pokrivenost uvoza izvozom na početku mandata je bila oko 50%, a sada smo dostigli 62%. Tu su i brojni sporazumi sa EU. Da li se moglo više? Uvijek se može više, ali to je do objektivnih razloga, odnosno do nepostojanja dogovora unutar zemlje. Tu prije svega mislim na napredno zakonodavstvo u oblasti energetike.

Uspješnost vlasti narod mjeri kroz vlastiti novčanik, a tu već postoji veliki nesrazmjer između onoga što političari pričaju i što narod osjeti u svom džepu. Šta i kako se može i treba uraditi da bi se napredak ubrzao?

Osnovni problem je što mi ne mjerimo političara po tome šta je uradio već po tome šta kaže i koliko jako galami. Na izborima skoro niko ne podnosi jasan program šta će da uradi u svom mandatu niti ko provjerava šta je u svom mandatu učinio. Kada bi na neki način promjenili svijest ljudi i svakoga mjerili po učinku, vjerovatno bi se dramatično promjenile mnoge stvari u našem društvu. Ali to je uloga i novinara, i edukacije ljudi, drugačijeg shvatanja izbora...Potrebno je mnogo toga u tom smislu mijenjati. Ako mene pitate šta je za mene najvažnije i šta je to što oslikava profil Mirka Šarovića to je da sam uporno sve ove godine nastojao da dokazujem da su rezultati najvažniji. To je jedino suštinski bitno. Nije važno šta sam ja pričao i obećavao prije četiri godine već da li je nešto ostalo iza mene i šta. Suština je u razvoju, ekonomiji, napretku i investicijama jer investicije u suštini donose razvoj i napredak a sve  to donosi nova radna mjesta. Samo to garantuje opstanak ljudi na ovom prostoru i čine ih lično zadovoljnim. Ovo društvo je uspješno onoliko koliko je svako od nas lično zadovoljan sa svojim životom. Ako su ljudi nezadovoljni onda će oni da traže alternativu i da odlaze.

„Status quo“ na državnom nivou traje evo već godinu dana od prošlih izbora. Kako odblokirati zastoj i postoji li ikakvo izvodivo rješenje i šta mislite da se krije iza ove trakavice o slanju ANP-a?

To pitanje je vremenom dobijalo na značaju kako je koja sedmica prolazila. Postalo je pitanje kao „biti ili ne biti“. Ključni akteri su se zakopali suviše duboko i nemaju izlaza i rješenja za to pitanje. To bi podrazumijevalo da neko od tih partnera mora da kapitulira a mislim da je to sada nemoguće. Trebali bi da proglase neuspjeh pregovora u potpunosti i to bi bilo logično ali oni ni nakon godinu dana pregovora ne žele da to prihvate i priznaju.

A šta bi se desilo i da to priznaju javno?

Ima raznih mogućnosti. Nisam od onih koji dijele lekcije niti sam se ikada nametao, ali kao predsjednik jedne od parlamentarnih stranaka smatram da je sve bolje od ovoga što sada imamo. Da li će se pronaći neki novi partneri, da li će se razgovarati..? Možda je i to moguće. Da li će se tražiti neka varijanta prema vanrednim izborima i stvaranju zakonskih pretpostavki za tako nešto? Mislim da i to treba biti na stolu.

Kada je riječ o vlasti na državnom nivou, u fokusu su SDA, SNSD i HDZ. Gdje je SDS u svemu tome, koliko ste Vi aktivni u javnim ili tajnim pregovorima, dogovorima...?

Ja ne vršim nikakve tajne pregovore. Kao i druge stranke, i mi imamo svoj stav o svim pitanjima. Razgovarali smo sa mnogim akterima, čak i onima koji sada pregovaraju, ali to nije nikakva tajna. Vodili smo razgovore, svako od učesnika je želio da čuje kako razmišlja druga strana i koje su perspektive tih razgovora. Uvijek smo govorili da je mnogo lakši zadatak ovoj trojci koja pregovara da formira vlast nego SDS-u i drugim strankama čiji je kapacitet ograničen.

Da li je tu razgovorima u kojima je učestvovao SDS napravljen ikakak iskorak?

U više navrata smo rekli da čekamo šta se konačno izjasno ova „trojka“ koja je prvobitno najavila da će 05. septembra reći da je njihov sporazum definitvno propao. Međutim, nije se ništa desilo nakon tog datuma. I dalje čekamo šta će oni reći i da li se otvara prostor za neke druge kombinacije.

Pelješki most, Buško jezero, nedefinisana granica sa Srbijom, dosta je važnih i potrebnih pitanja sa susjedima. Kakav je tu stav SDS-a, oko čega može, a oko čega ne može biti kompromisa. Može li se uopšte naći, stavovi su oko mnogih pitanja poprilično isključivi?

Mislim da za bilo koje pitanje treba tražiti kompromis. Nema ni jedno pitanje koje ste nabrojali, a ima i nekih drugih pitanja, kao što je pitanje granice sa Hrvatskom, Trgovinske gore, pitanja hidroelektrane Dubrovnik i neka druga pitanja, ali nijedno nije zakovano što se tiče SDS-a. Za sve mora da postoji kompromis i sve mora da bude riješeno pregovorima sa našim susjedima o bilo kom pitanju se radilo. Ja ne vidim da neko isključivo rješenje mora da bude ovako ili onako. Tako smo govorili i za Pelješki most i za neka druga pitanja. To je pitanje razgovora sa našim susjedima.

Mnogi već godinama kažu da je SNSD potukao SDS njegovim oružjem, nacionalnom retorikom. Ima li istine u tome i da li će SDS doživjeti neke ozbiljnije promjene sada kada ste Vi na čelu i kako komentarišete ove oštre izjave ministra Dragana Mektića, može li doći do raskola u SDS-u??

Ja sam sa ministrom Mektićem u redovnoj, normalnoj komunikaciji. Čujemo se svaki dan, on ima za naše prilike neobičan i možda zanimljiv način komunikacije koji ima svoju publiku u Bosni i Hercegovini i nekada to može da vam se svidi ili ne svidi, ali on iznosi svoj stav i što se tiče lično mene, ja nemam problem sa iznošenjem bilo kakvog ličnog stava o određenom pitanju. To je njegov stav i niko njemu niti bilo kome nije na bilo koji način stavio zabranu u smislu slobodnog razmišljanja o određenim pitanjima.

Složio bih se djelimično da je SNSD unazad desetak godina, napravio veliki zaokret kada je u pitanju ne samo retorika, nego i programska orijentacija. To sigurno nije ona stranka sa profilom kako to asocira njen naziv. Koliko je to doprinjelo njihovom uspjehu, da li više ili manje, to je već stvar procjene. Srpska demokratska stranka je sa druge strane ona ključna politička organizacija koja je dala najveći doprinos u stvaranju Republike Srpske koliko god se to nekome sviđalo ili ne sviđalo. U odnosu na SDS, kao istorijsku stranku, nijedna uloga druge političke organizacije u tom smislu se ne može porediti, uključujući i SNSD.

Srbija, pogotovo u posljednje vrijeme, povećava pomoć Republici Srpskoj. Šta se krije iza toga- predstojeći izbori u Srbiji, kupovina glasača, podrška SNSD-u ...Kako Vi to vidite?

Ja ne bih mogao da kažem da ima bilo kakvih skrivenih motiva, niti na bilo koji način dovodim u pitanje finansijsku podršku republike srbije RS-u. Pravne barijere tu ne postoje, mi dobijamo grantove iz EU i cijeloga svijeta. Komentari iz SDS-a su nekada bili u tome da je za nas bolja opcija da ta podrška bude u projektima,  za razvoj ekonomije i stvaranje novih radnih mjesta, jer će ta korist od tog novca uvijek biti dugoročna, a ako taj novac date u budžet, to je uvijek kratkoročno i za saniranje nekih potreba u budžetu. Naravno, ako mene pitate, ukoliko Srbija može više da da finansijske podrške RS-u, sa moje pozicije to je uvijek dobro došlo.

Mnogi građani u BiH  Vas ocjenjuju kao jednog od najbolih političara, onog koji misli dobro ovoj zemlji. Veliki broj njih ne krije da bi za vas glasali da budete jedini predsjednik.  Da li će narode u BiH trgovina i ekonomija u konačnici ipak „spojiti“ iako se politika i neki političari u BiH i van nje konstantno, godinama trude suprotno?

Ako o tome govorim samo ja onda vjerovatno nećemo u tome uspjeti. Ako više ljudi govori, pogotovo ljudi od uticaja, to je nešto što bih ja priželjkivao, da o ekonomiji i razvoju koji spaja, ne pojedince nego veliki broj ljudi. Što nas je više, naš glas je snažniji. Ja mislim da ekonomija ruši sve moguće barijere među nama i relaksira situaciju u zemlji. Rješava i mnoge političke, socijalne, vjerske razlike. Za mene je to  ključni recept koji treba ovoj zemlji.

O medijima

Iako to nije bilo naše pitanje, ministar Šarović je na početku intervjua za magazin Start BiH sam dao zanimljiv osvrt na budućnost printanih medija.

-Mislim da će printani mediji postoji zauvijek i da će postojati faze kada će to biti neka vrsta trenda i popularnosti. Digitalni mediji su samo naizgled brži i efikasniji, ali nije to što je potrebno. Mislim da su digitalni formati više za tabloidna izdanja, za informacije od nekoliko rečenica, ali ti mediji nisu pogodni za ozbiljnije stavove i analize.