Mediji u regiji već nekoliko dana bruje o razvodu Meline i Harisa Džinovića  a mi podsjećamo na neke dijelove iz ranijeg razgovora za magazin Start BiH- ovako je Melina govorila: 

Iako je Haris bio velika zvijezda i kada ste ga upoznali, Vaša kreatorska karijera nije ništa manje impresivna. Osim toga Vi uspjeh gradite na inostranom tržištu, gdje Vam Harisova popularnost i ne može previše pomoći. Vaši prvi kupci su bile Francuskinje. U kojim sve zemljama danas postoje Hamel butici i koliko ih je ukupno?

- Ja ne mogu uopšte da to analiziram, jer moja karijera medijski jeste započela zahvaljujući Hariju, a privatno je započela zato što je on jednostavno bio vjetar u leđa. Rodila se ideja, ali on je bio taj koji je gurao da se to započne. U svakom slučaju, generalno je mogao meni pomoći i na našim područjima samo jedanput, u medijskom smislu. Haljina da nije valjala ne bih opstala. Tu vam ne može ni Hari, ni bilo koja zvijezda pomoći ako proizvod nije dobar i ako ga narod ne prihvati, ako se narodu ne svidi. Ne postoji način, ni mediji, ni zvijezde, ni ništa, da to zaživi. Tako da moj brend i moja karijera zavisi isključivo od mog proizvoda i mog klijenta i da li se njemu to sviđa. Nema tu neke velike pomoći, vjerujte mi. Recimo, šeika Moza bint Nasser je svjetska ikona u smislu mode, jedna od najbogatijih žena na svijetu i, na kraju krajeva, ona je kraljica. Poznanstvo sa njom je vrlo značajno u svijetu mode, ali klijenti su ti koji odlučuju da li uzimaju haljinu ili ne.

• Jennifer Lopez je Vaše haljine nosile više od 10 puta. Kako i kada ste sa njom prvi put stupili u kontakt?

- Jennifer Lopez je nosila preko 30 haljina u  četiri godine. Ona je zaista veliki fan Hamel haljina. Velike zvijezde kao ona, koje imaju 320 radnih dana godišnje, ne biraju svoju garderobu lično, nego za to imaju stiliste. Jennifer Lopez ima tri stilista koji rade za nju. Naravno da ona svoje želje prenosi njima, ali komunikacija oko haljina se zasniva između mene, agenta i stilista, i to se sve dešava na Beverly Hillsu, u Los Angelesu. Njen stilista je vidio ono što sam ja radila za Sharon Stone i pronašao je nekako moju agenticu na Beverly Hillsu, kontaktirao je i ona je prvi put obukla Hamel haljinu 24. 11. 2015. godine.

• Kako uopšte komunicirate sa njom – da li Vas lično nazove, kaže šta bi htjela, kako dolazite do mjere...? Imate li broj njenog mobitela? Da li ste se ikada zvanično upoznale?

- Sa njom lično ne komuniciram i lično je ne poznajem. Imala sam priliku i bila sam pozvana da se upoznamo u 2017., mislim u novembru, radila je koncert za prijatelje i porodicu. Nažalost, dobila sam upalu pluća, tako da nisam mogla da odletim. Bit će prilike.

• Možemo li ovom prilikom podsjetiti na druge svjetske zvijezde koje su nosile Vaše kreacije?

- Sharon Stone je bila prva i ona šest mjeseci nije skidala HAMEL, to je bilo vrijeme kada sam ja radila samo za nju. Poslije toga idu Jennifer Lopez, Kate Beckinsale, Ashley Graham, Sofia Vergara, Pamela Anderson, mnoge latino zvijezde... Sad u novembru je bilo pet Hamel haljina na crvenim tepisima u samo tri dana. To ide dosta brzo.

•  Kumovi na vjenčanju su bili najbogatiji ljudi s ovog prostora, Filip Cepter i Slavica Eklston. Koliko ste često danas sa njima u kontaktu?

- Kada mi tako postavite „najbogatiji ljudi s ovih prostora“, ja se malo iznenadim, jer mi njih tako ne gledamo. Razumijem kako ih javnost percipira, ali mi njih gledamo kao naše velike porodične prijatelje. Slavica je meni poslije moje sestre i moje majke najdraža žena na svijetu. To je žena kojoj se ja divim, našla sam u njoj generalno sve što vam treba za prijateljstvo i čini život ljepšim. Ona je i moja i Harijeva kuma. Njihovo prijateljstvo je jako čvrsto. Upravo je bila na proslavi mog rođendana, jako često se vidimo, još češće se čujemo. To je nešto što meni u životu puno znači iz razloga što je ona posebna, emotivna.

• Kako god to zvučalo, Vi ipak pripadate našem jet-setu. Kakav je taj svijet, koje su prednosti, mane...?

- Ne znam šta da vam kažem. Otkad sam se udala za Harija živim najbolji mogući život i nemam nikakvih žalbi. Meni zaista nije teško, ja sam presretna, jer je to povlašteni život, nema tu govora. Ili sam se ja snašla tu, ili je on možda drugačiji od svih ostalih. Ja naravno znam da je to jedan povlašten život, vi ga zovete jet-set, meni je to jasno, ali ne znam šta bih vam elaborirala na tu temu. To je moja svakodnevica sedamnaest godina, nisam u prilici da o tome razmišljam. Svoje prijatelje niti gledam drugačije, niti kao poznate osobe, to su jednostavno naši prijatelji.

Žena, majka, supruga

• Sa kim se najviše družite kada ste u Beogradu ili BiH, mislim na poznate osobe?

- Ne volim da ih imenujem iz razloga što ih tako ne gledam. Evo, sada kad me tako pitate, ja ne mogu čak niti imena da izdvojim. Nije izbjegavanje odgovora, da se neko ne bi uvrijedio. Ne klasifikujem prijatelje po njihovim profesijama.

• Majka ste Đine i Kana. Stižete li biti majka onakva kakva biste htjeli da budete ili ste se zbog obaveza ipak morali pouzdati u nečiju pomoć? Gdje oni idu u školu?

- Ja se u pomoć uzdam otkad su se oni rodili iz razloga što je prosto nemoguće voditi ovakav život, koji zahtijeva i dosta putovanja, čak i dok nisam imala svoj posao. Ja sam sa Harijem išla na 99 posto koncerata dok nije postojao Hamel  koji me sada zaista preokupira i dok djeca nisu bila u tom tinejdžerskom dobu. Smatram se sretnom što imam majku i sestru, ali i divne žene koje su zaista i dan-danas sa nama u kući, koje su mi pomagale oko svega toga. Dosta je to hektičan život. Nikada nijedna majka nije majka kakva bi htjela da bude, to možete pitati i doktoricu i domaćicu, i suprugu pjevača i kreatorku, sve mi imamo neku grižnju savjest i želje koje nismo ostvarile. Kada su djeca u pitanju, uvijek vam fali vremena i uvijek vam je nečega žao, ali mislim da odgajamo dvoje sretne djece i da smo po tom pitanju i ja i on uspjeli. Velika je sreća da je Hari jako posvećen djeci kao otac i oni žive tako da im ni sa jedne strane ne fali ljubav.

• Kako zvijezde sa kojima sarađujete reaguju kada čuju da ste Bosanka, znaju li za nas?

- Proizvod je taj koji im se svidi i koji oni žele da nose i poslije toga im se sve sviđa. Generalno, svijet je postao jedno globalno selo, prvenstveno postao je takav zbog Instagrama, interneta, više ne morate biti kreator iz Pariza, kao što je bilo prije petnaestak godina, kada, ako niste iz Pariza ili iz Italije, niste u mogućnosti da radite. Vremena su se promijenila. Njima je interesantnije što sam ja udata, imam uspješnog muža i dvoje djece, jer u svijetu mode žene koje su dizajneri i vlasnice firmi uglavnom nisu u stanju da održe porodicu, jer je to jako zahtjevno. Divno im je kada čuju da sam iz ovih krajeva, uvijek se svi oduševe sa mojom pričom kako sam postala dizajner, ali ono što im je fascinantno je da je Hari to što jeste i da imamo dvoje djece od 15 i od 16 godina i da sam ja u stanju da se bavim uspješno ovim poslom.

Mi smo radnička porodica

•  Koga biste od javnih ličnosti s ovih prostora izdvojili kao osobu/be sa dobrim stilom?

- Nikad ne komentarišem ničiji stil jer to treba da rade stilisti i modni komentatori. To što sam ja u stanju da napravim nešto što ja mislim da je dobro i što se ljudima sviđa, meni ne daje pravo da komentarišem nečiji stil. Stil je ipak nešto više od mode, ne mora biti povezan sa trendovima, i on je neki lični potpis svake osobe. Mislim da za to nisam kompetentna, ne želim da ulazim, jer ti komentari uvijek nekoga hvale, a nekoga kude. Jednostavno se ne nalazim u tome, i ne mislim da garderoba čini čovjeka, što je isto jako čudno za moju profesiju. Puno više pažnje polažem na manire, ponašanje, ličnost, nego na garderobu kada nekoga upoznam. Od samog starta sam se opredijelila da neću to komentarisati jer to ne radim ni privatno.

• Šta je „must have“ u našem garderoberu ?

- U mom garderoberu je dobra tašna, dobra cipela i dobra haljina, zato što to čini moj stil oblačenja. Ja se najbolje osjećam u haljini, počela sam praviti haljine zato što je to komad koji meni završava posao. Hoćete dnevno, večernje, poslovno. Izuzetno volim tašne, to se zna da je moj fetiš, i naravno cipele kao jako važna stvar na ženi. Kada imate te tri stvari, vrlo ste dobro obučeni i nema puno razmišljanja. Nisam žena koja troši vrijeme ujutro u garderoberu, ja se obučem za pet minuta, za deset sam našminkana i mogu da izađem. Nekako je i Hamel nastao iz te moje potrebe da se vrlo brzo obučem i da iz kofera izvadim haljinu koja nije izgužvana i koju mogu da obučem za više prilika. Ta praktičnost jeste dio mog privatnog svakodnevnog života i odražava se i u mom stilu.

• Spomenuli ste tašne, hoćete li se tu oprobati?

- Ne, ja sam zaljubljenik brendova koji postoje više stotina godina. Ne vidim sebe da radim nešto tako. Koža nije materijal sa kojim ja želim da radim, a pored fabrika, brendova i zanatlija koji rade generacijama, ne vidim sebe da se oprobavam. Da sam dobila neku ideju za nešto što ne postoji na tržištu, a znamo da sve već postoji, možda i bih. Ali budući da sve već dobro postoji, mislim da u tom smislu ne mogu ništa novo napraviti, pa se ne petljam. A ko radi svašta na kraju ne radi ništa.

• Pratite li politička zbivanja u BiH i šta mislite ko i šta može pomoći građanima u BiH da krenu naprijed?

- Moram vam reći da ne čitam i ne pratim niti jednu politiku. Ne iz nekog posebnog razloga, jednostavno to nikada nisam radila. Mislim da mi građani prvenstveno sami sebi možemo pomoći. Kada bi svako pomogao svom prvom komšiji, cijeli svijet bi bio obezbijeđen, zato što bi se zatvorio krug. Briga o sebi i svojima bližnjima, želja za radom i napretkom – mislim da je to na građanima da urade. Ne možemo se žaliti na ekologiju, a da mi lično ništa ne radimo po tom pitanju. Apsolutno razumijem tu tešku situaciju u kojoj se nalazi cijeli Balkan, ali sam opet svjedok ljudi koji su uz veliku žrtvu, dobre ideje, pozitivu, napravili promjenu i neki trag iza sebe. Mislim da to sve mora izaći iz nas i da se trebamo truditi. U mladosti nisam sebe tako zamišljala, ali se ispostavilo da smo jedna vrlo radna porodica. Vi kažete jet-set, a ja bih nas opisala kao žestoko radničku porodicu. Moj muž je ovaj mjesec imao 10 koncerata i prešao više od 15.000 kilometara, a da se nije nijedanput požalio. Oboje nalazimo sreću u tome i onda kad postoji trenutak odmora, druženja, znamo da ga cijenimo.