Život / Gastronomija

Udruga pčelara Matica iz Mostara je dobila pravo da med koji proizvode njihovi članovi nosi oznaku imena porijekla Hercegovački med, a to je prvi ovakav certifikat za hranu dodijeljen u Hercegovini

U udruženju pčelara Matica iz Mostara kažu da je pravo na dodjelu certifikata Hercegovački med, koji nosi ime porijekla, odnosno područja koje pokriva,  najznačajnija zaštita nekog prehrambenog proizvoda iz BiH, te da će svaki pčelar sa regije Hercegovina, čiji med je kvalitetom usklađen s elaboratom i pravilnikom o Hercegovačkom medu, imati pravo da koristi ovu oznaku.

- Ona znači da pčelar čiji med je označen njome, a mi pravimo razliku između pčelara i medara, pa medarima nazivamo ove što prave med od šećera i ko zna čega, a nas koji ga uzimamo od pčela nazivamo pčelarima, prije svega štiti kupca od lošeg kvaliteta. Dakle, sada svaki kupac zna da je med s ovom markicom kvalitetan, izvorni hercegovački i da mu upravo taj treba. Kada ljudi ovo shvate, vrijednost meda raste, a sa polica se miču medovi od šećera i ko zna čega. Za nas to opet znači mogućnost i da povećamo cijenu i da proširimo tržište, ali za to treba vremena - pojašnjava Boras Kvesić, predsjednik Udruge Matica.

Procjenjuje da je to oko 700 pčelara, sa više od 50.000 košnica, te napominje da su do sada samo pčelari u Unsko-sanskom kantonu uspjeli na ovaj način zaštititi med od kestena.

Dokazali posebnost i ljekovitost

Prema aktuelnom zakonodavstvu u BiH, ime podrijetla je zemljopisni naziv zemlje, regiona ili lokaliteta i služi da označi proizvod koji odatle potječe, čiji su kvaliteta i posebna svojstva isključivo ili bitno uvjetovani zemljopisnom sredinom koja obuhvaća prirodne i ljudske čimbenike i čija se proizvodnja, prerada i priprema u cjelini odvijaju na određenom ograničenom području.

U našem slučaju, ovo znači da naš med u sebi nosi karakteristike Hercegovine

- To su medovi od kadulje ili žalfije, od tihovine ili zanovijeti, od drače i od vrijeska. Tih biljaka ima samo u Hercegovini i to ovom mediteranskom dijelu, do Jablanice. Mi smo u elaboratu, na kome smo radili 6 ili 7 godina, dokazali posebnost ovoga tla, broj sunčanih dana, količinu padavina... dakle, nešto što nema niko u drugim dijelovima BiH i to nema veze s entitetima ili bilo čim drugim nego sa prirodom. Dokazali smo njegovu posebnost i ljekovitost, ali i to da u njemu nema i ne može biti otrova, teških metala i drugih neprihvatljivih elemenata. Sa druge strane, ovaj certifikat znači da se cijeli proces proizvodnje meda odvija isključivo na našoj regiji, od ispaše pčela, preko vrcanja i skladištenja... Ništa se na smije odvijati van tog područja - priča Kvesić.

Pojašnjava da su u ovom procesu prije svega pratili propise koji definišu sastav meda i da je jasno propisano kako treba da izgleda koji med. Tako, kaže on, kadulja mora imati najmanje 15 posto peludnih zrnaca kadulje, tihovina minimalno 45 posto, drača 20 posto i to mora biti dominantno u ovim monohromnim medovima.

Prevara nije u interesu

- Miješani ili polihromni hercegovački med mora imati primjese svih ovih biljaka: kadulje, drače, vrijeska... Dakle, sve njih, neke barem u tragovima, ali mora imati svaku od naših specifičnih biljaka. Mi smo to kroz naše analize i dokazali. U cijelosti smo pratili zakonsku regulativu: podnijeli smo zahtjev Institutu za zaštitu intelektualne svojine, pa je Udruga formirala povjerenstvo od stručnih osoba koje su izlazile na teren i uzimali uzorke, a i ta procedura je jasno opisana: svaka bačva se promiješa i iz nje se uzimaju tri uzorka od kojih se jedan čuva godinu dana i tek tada analizira. Svaka bačva meda mora proći laboratorijsku kontrilu - pojašnjava Kvesić.

Na pitanje o tome kako inspektori znaju da neko od pčelara nije varao ili da neko nije zloupotrijebio markicu tvrdi da nikom ko se bavi pčelarstvom prevara nije u interesu.

- Prije svega, niz je kontrola, od naše interne pa dalje i uzima se uzorak meda iz svake bačve. Tačno je da ima varalica sa drugih područja koji možda mogu doći da bi pokušali zloupotrijebiti našu markicu, ali mi ćemo to kontrolisati i ne vjerujem da bi trebali imati problema sa tim jer markice se tiskaju po serijskom broju i zadužuju po količini meda koju pčelari imaju i oni koji imaju med koji ne zadovoljava uslove iz elaborata o kvaliteti Hercegovačkog meda neće moći dobiti markice - tvrdi Kvesić.

Napominje i da je svaki od članova Udruge Matica morao proći obuku od 150 sati.

- Prošli smo različite vidove obuke, ali i sate i sate praktičnog rada. Da bi neko bio pčelar i član naše Udruge, mora imati najmanje srednju školu i bar pet godina se baviti pčelarstvom. Osim toga, mi smo u saradnji sa Agronomsko-prehrambenim i tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Mostaru organizovali polaganje ispita za pčelare, dodijelili pčelarske diplome o završenoj školi, a organizirali smo i razne seminare i edukacije, kako teorijske, tako i praktične, ali ne samo o pčelarstvu nego i o vođenju biznisa, upravljanju i slično - napominje Kvesić.

Hercegovačka korpa u pripremi

Naglašava da su u ovom procesu, koji je završio  krajem jula ove godine, kada su od Instituta za intelektualno vlasništvo BiH dobili rješenje o zaštiti imena podrijetla Hercegovačkog meda od kadulje, drače, tilovine, vrijeska, cvjetni med, miješani i med planinske livade, dobili  financijsku i stručnu pomoć od niza institucija među kojima je, osim APTF-a, Regionalni ured za razvoj  Hercegovine REDAH, Ministarstvo poljoprivrede Hercegovačko-neretvanskog kantona, japanska organizacija JICA...

- Smatramo da ovo patentiranje i zaštita naših proizvoda predstavlja pozitivan korak za ekonomsku budućnost regije Hercegovina. Nažalost, mi smo za sada jedini u Hercegovini, ali radi se na tome da se zaštiti ime porijekla za sir, smokve i još nekoliko proizvoda s ovog područja. Priprema se i projekat Hercegovačka korpa koji bi trebao biti zapravo zajednička promocija svih tih proizvoda. Pravili bismo i prave korpe pune tih hercegovačkih proizvoda i to bi bila jedinstvena promotivna ponuda za sajmove i neke druge događaje u zemlji i van nje, a načelnici svih opština s ove regije bi ih poklanjali ljudima koji im dolaze i na taj način promovisali proizvodnju s ovog područja. Važno je da je sva naša regulativa u ovoj oblasti usklađena sa regulativom EU i sutra kada uđemo u EU nama neće biti problem da se postavimo na tržište. Zahvaljujući certifikatu moći ćemo formirati i neku razumnu cijenu. Sada nema meda ispod 20 KM po kilogramu. S tom cijenom je nemoguće konkurirati ovim patvorenim medovima iz uvoza koji koštaju 7 ili 8 KM po kilogramu. Sa svim meteorološkim problemima, a ima godina kada imamo 30-40 kilograma meda po košnici i onih kada imamo 12-15 kilograma, obavezama koje imamo prema državi i tržištu, još i da pčelar nešto zaradi - ne možemo ići ispod te cijene. Ja, recimo, sada imam oko tri tone meda, ali mi se ne isplati da ga prodajem jer ne mogu zaraditi - pojašnjava Kvesić.

Problem su peludne analize

I pčelari Udruge Matica vode borbu sa bolestima pčela, za sada uspješno, no to nije jedini problem.

- Dosta dobro se nosimo sa tim problemom zahvaljujući stalnoj edukaciji, stručnim predavanjima i izvrsnoj suradnji sa Agronomsko-prehrambeno-tehnološkim fakultetom i profesorom Jozom Bagarićem, koji nam svesrdno pomaže. Veći  problem predstavljaju poljoprivredni proizvođači koji tretiraju voće i povrće nedozvoljenim sredstvima i bez najave, pa smo dosad u nekoliko navrata imali pravi pomor pčela. Sa druge strane, izuzetno je važna i za nas otežavajuća činjenica to da Federacija BiH nema zakon o pčelarstvu, pa tako ni registar pčelinjaka i veoma je teško objasniti sa čime se sve susreću pčelari, a pogotovo oni koji sele svoje košnice - napominje Boras Kvesić, predsjednik ove udruge.

Upozorava da je poražavajuća činjenica i to da u BiH ne postoji ni jedna laboratorija koji bi radila peludne analize, a što predstavlja osnov za određivanje  botaničke vrste meda. Sve ove analize koje su im  trebale za certifikat Hercegovačkog meda radili su u Hrvatskoj i Sloveniji, kaže Kvesić.

Dobra vijest za sve pčelare, ne samo one u Hercegovini, jeste da je dekanica  APTF Danijela Petrović najavila da će početkom sljedeće godine krenuti sa radom laboratorij s opremom za ovu vrstu kontrole.

- Kada bi institucije i inspekcije radile svoj posao i vršile kontrolu uvoznih lobija koji nam prodaju sve i svašta, mi bi naš med mogli plasirati na domaćem tržištu i postići i pristojnu cijenu - zaključuje Kvesić.