Britanski ambasador u BiH, Matthew Field u intervjuu za Start BiH govori o aktivnostima njegove ambasade u BiH, našim liderima, odnosima sa drugim ambasadama, te otkriva da se i sam pitao u kojoj će mjeri brexit uticati na njegov posao u zemlji koja želi da se pridruži EU.  Splitski je zet, govori naš jezik, izuzetno je aktivan na društvenim medijima, mnogo više na terenu

Razgovarao: Dario Novalić

Niste klasični diplomata koji se služi šturim, birokratskim rječnikom pa se nadamo da ćete takvi biti i u ovom intervjuu. Stoga ćemo pitati šta ste iskreno pomislili kada ste saznali da je Vaša sljedeća destinacija Sarajevo, Bosna i Hercegovina? Da li ste se udarili po čelu i pomislili da baš i niste imali sreće?

- Zaista mi je bilo drago kad sam saznao da ću biti ambasador u Bosni i Hercegovini, to je posao kom sam se nadao. Takve vrste odluka su uvijek porodične, tako da smo i supruga i ja bili uzbuđeni zbog mogućnosti da živimo i radimo ovdje. To ne znači da posao ne nosi sa sobom frustracije, izazove i teške periode. Zahvaljujući Dejtonu, vaša zemlja ima jedan od najkomplikovanijih političkih sistema u svijetu i problemi su duboko uvriježeni. Krize se dese brzo i teške su. Ali sa sjajnim timom ovdje u ambasadi, te povećanjem programskih fondova, mislim da puno toga možemo uraditi da poboljšamo živote građana.

Vaša supruga je porijeklom sa ovih prostora. Niste jedini strani diplomata čija ljepša polovina ima balkansko porijeklo. Trenutno se u regionu najviše pažnje posvećuje gosp. Mathewu Palmeru, čija je supruga također odavde. Koliko taj porodični background može da utiče na diplomatsku karijeru?

- Nije neuobičajno da diplomata svog životnog saputnika upozna tokom rada u inostranstvu – ja sam se upoznao sa suprugom na mom prvom poslu diplomate, u Zagrebu. Naravno da to znači da sam dodatno vezan za ovaj region – ja sam „splitski zet“ i ta se veza osjetila i kada sam živio na drugom kraju svijeta. Jako sam vezan i za Japan i Brazil, još dvije zemlje u kojima sam proveo puno vremena i gdje imam puno prijatelja. Ali ovo ne utiče na moj posao, na predstavljanje Ujedinjenog Kraljevstva u ovoj zemlji.

Previše je ovdje razgovora o podjelama, prošlosti, optužbama i kontraoptužbama, a premalo rada u interesu građana

Uloga Vaših prethodnika je, između ostalog, bila da BiH poguraju brže prema članstvu u Evropskoj uniji. U međuvremenu se desio brexit, pa sada Britanija izlazi iz EU. Da li se takav zaokret unutar Britanije na neki način reflektirao na zaokret vanjske politike, konkretnije da li ste za BiH dobili neke druge instrukcije iz britanskog ministarstva vanjskih poslova?

 - Da budem iskren, pitao sam se u kojoj će mjeri brexit uticati na moj posao u zemlji koja želi da se pridruži EU, ali mislim da je to bilo jednostavnije nego što sam se nadao. Građani Ujedinjenog Kraljevstva su odlučili da napuste EU i to je demokratski izbor. Građani Bosne i Hercegovine konzistentno biraju da rade na pridruživanju EU, i to je izbor koji ja i ostatak Ujedinjenog Kraljevstva moramo poštovati. Šta to znači u praksi? Programi pomoći Ujedinjenog Kraljevstva za BiH i region su se udvostručili, a broj uposlenika povećao. Ohrabreni smo da ovdje radimo više, a ne manje – od modernizacije obrazovanja do zaštite slobode medija, poboljšanja poslovnog okruženja do borbe protiv korupcije i loših javnih usluga. U središtu našeg rada su građani BiH i to kako oni žele poboljšati svoju zemlju. Srećom, to također pomaže u kretanju ka EU.

Imate li neki pripremljen odgovor kada Vas pitaju zašto je budućnost Balkana u EU, ali to nije budućnost za Veliku Britaniju?

- To je fer pitanje, ali odgovor mora biti ono što su građani ove zemlje izabrali.  Napuštanje EU ne znači da Ujedinjeno Kraljevstvo prestaje biti globalni akter – u Vijeću sigurnosti UN, značajan akter u polju odbrane i razvoja, šesta najveća ekonomija na svijetu. I ne znači da ćemo prestati brinuti o stabilnosti i prosperitetu ovog regiona.

Brexit je vjerovatno najveći političko-ekonomski potres u Evropi u posljednjih nekoliko decenija. Koliko je opravdan strah da će zemlje koji su kandidati za pristupanje EU ili su na putu da to postanu biti kolateralne štete jer će se Evropa sada morati posvetiti pospremanju vlastitog dvorišta?

- Naravno da je brexit bio u žiži fokusa EU u zadnje vrijeme, ali obje strane sada žele da se brexit desi i da se krene sa novim vezama koje ćemo graditi.  Izazovi za zemlje koje rade na pridruživanju EU su prisutni duže vrijeme, radio sam na tim pitanjima u Zagrebu i Skoplju, i mislim da su više vezani za teške i spore procese implementacije sistemskih reformi i pomjeranja uvriježenih elita.  Za sve to trebaju građani biti pokretačka snaga, a ne samo ono šta Brisel ili bilo koji drugi vanjski akter želi.

U javnosti se često govori o anglosaksonskom jedinstvu pa se vanjska politika Amerike i Velike Britanije često poistovjećuje, a situacija na terenu to često i potvrdi. Pa, gospodine ambasadore, da li je to zaista tako? Ima li nekih stvari sa kojima se ponekad ne slažete sa kolegom Nelsonom ili se niste slagali sa njegovom prethodnicom g-đom McCormack?

 - Imam sreću da radim sa vrhunskim diplomatama, mojim kolegama, ovdje u Sarajevu, a to uključuje ambasadora Nelsona i njegov tim. Jednako smo fokusirani na uspjeh ove zemlje i u nekoliko polja usko sarađujemo – energetski sektor, ekonomske reforme, obrazovanje i još mnogo toga. Ali oni nisu naši jedini partneri – ja sam puno toga naučio od mojih kolega iz Njemačke, Francuske, Italije, u radu sa drugim članovima Vijeća za implementaciju mira, sa UN-om i OSCE-om. I, naravno, novi ambasador EU Johann Sattler dolazi sa velikim iskustvom i kolaboracijskim pristupom.

Imate dosta sastanaka sa liderima najmoćnijih stranaka u BiH. Tom prilikom sigurno čujete i neke stvari koje nisu dostupne običnom građaninu. Kakvo je Vaše mišljenje, šta je najveći problem političke nestabilnosti u BiH?

- Izabrani predstavnici imaju veliku odgovornost zbog povjerenja koje su im glasači ukazali i ja moram poštovati taj izbor. To ne znači da se uvijek slažem s onim što kažu ili sa usmjerenjem fokusa. Po mom mišljenju, previše političkog prostora ovdje zauzimaju razgovori o podjelama i prošlosti, optužbama i kontraoptužbama, a premalo rad u najboljem interesu građana. Uzmite za primjer Parlamentarnu skupštinu BiH – formirana je, košta 15 miliona KM godišnje, a šta radi za građane? Šačica parlamentaraca radi svoj posao, ali institucija ne, zbog političkog bojkota. Mislim da to ne treba biti prihvaćeno.

Šest  kratkih 

1. Omiljeno bh. jelo?

- Klepe

2. Omiljena bh. destinacija?

- Previše ih je da mogu ovdje pobrojati – Drvar, Trebinje, Blagaj, Bihać, Neretva, Blidinje, Foča, Čavljak, Sutjeska.

3. Kakvi su Bosanci i Hercegovci?

  -  Topli, duhoviti, direktni.

4. Ocijenite od 1 do 5 političare: 

- Milorada Dodika

- Bakira  Izetbegovića

- Dragana  Čovića

- Željka Komšića

- Mirka Šarovića

- Ocjenjivanje rada političara je zadatak ljudi koji su ih izabrali.

5. Vaš prethodnik,  Edward Ferguson, volio je našu prirodu i planine. To pouzdano znamo jer je i sa fotoreporterom magazina Start BiH, koji je planinar, obilazio vrhove naših planinskih ljepotica. Kako se Vi relaksirate, šta Vas opušta?

- Otkrivanje ove zemlje sa mojom porodicom, skijanje i snowboarding sa djecom, kupovina svježe hrane na pijaci, koncerti, otkrivanje festivala, trčanje – u osnovi, bilo šta što mi omogući da se isključim od posla.

6. Šta je Diplomatic Instrument?

 - Bend Britanske ambasade u Sarajevu, u kome sviraju i pjevaju uposlenici ambasade i Britanskog savjeta. Sviramo koncerte u dobrotvorne svrhe, prikupljamo novac za organizacije koje pomažu djeci diljem BiH. Sljedeći koncert je 3. decembra u Klubu 1, u Sarajevu. Karte se mogu nabaviti u Britanskoj ambasadi – za više informacija kontaktirajte nas preko Facebook stranice.

Uticaj Rusije na Balkanu je također jedna od top-tema. Kako Vi vidite taj uticaj i kakav je Vaš službeni odnos sa ruskim ambasadorom u BiH?

- Rusija je članica Vijeća za implementaciju mira, sa svojom istorijom i vezama s ovom zemljom, i ja imam veliko poštovanje za ambasadora Ivantsova. Naše zemlje se ne slažu u određenom broju pitanja, u različitim dijelovima svijeta, što je detaljno zabilježeno.

Oko evropskog puta BiH čini se da postoji unutrašnja saglasnost u BiH, ali to se ne može reći za članstvo u NATO. Mogu li ta dva puta ići odvojeno?

- Saradnja sa NATO-om i EU su zaista odvojena i različita pitanja, ali su uvelike komplementarna, kao i reforme koje su potrebne za te puteve. To je iskustvo nekih od susjeda BiH, poput Crne Gore. Na kraju dana, odluka o pridruživanju NATO-u traži široki konsenzus. Ali ono o čemu sada razgovaramo je praktična saradnja, uključujući i korake ka manjim i profesionalnijim Oružanim snagama, i ja mislim da za to postoje prednosti za građane BiH i one koji planiraju investirati u ovu zemlju.

U BiH političari „vrte“ iste priče već godinama. Stanje se mijenja na gore,  ljudi su umorni, građani odlaze tražiti bolju budućnost negdje drugo.  Političari stvaraju atmosferu straha od drugog i drugačijeg i tako vladaju. Oni su postali glavne zvijezde, a mi mislimo da građani ove države trebaju biti zvijezde svojih sudbina. Šta Vi preporučujete, kako da građani reaguju, šta mogu poduzeti, šta da građani BiH učine da se ovo stanje promijeni?

- Tačno je da neki ljudi napuštaju BiH zbog dubokih frustracija i nedostatka pravičnih prilika. Volio bih da su upravo te zabrinutosti i razlozi zbog kojih ljudi odlaze na vrhu ljestvice reformskih prioriteta svakog političara i izabranog predstavnika. To bi značilo bolje javne usluge, zdravstvo sa dostojanstvom, moderan sistem obrazovanja, pravičnije tržište rada gdje vam ne trebaju „veze“ za napredovanje, slobodni mediji, manje uplitanja političkih stranaka u svakodnevni život, i još toga. Ovo su također prioriteti i Britanske ambasade u BiH. Kada građani ne dobiju ovo od svojih izabranih predstavnika, trebali bi očekivati i zahtijevati bolje i, ako je potrebno, iskoristiti svoje demokratsko pravo da glasaju za nekoga ko će im sve ovo obezbijediti.