Život / Ljepota i zdravlje

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Najavljena povorka ponosa u Sarajevu u fokus javnosti ponovo je vratila pitanje seksualnosti i seksualnih navika. I dok se sada svi bave LGBTIQ populacijom, heteroseksualni parovi vode dinamičan seksualni život, ali i pate od raznih problema i disfunkcija. Da bi se nešto proglasilo smetnjom, problemom ili poremećajem, prvo se provjerava da li to predstavlja smetnju osobi ili njenom partneru u svakodnevnom životu i uspostavljanju seksualnih i emocionalnih veza i odnosa, da li ometa svakodnevne aktivnosti, kosi li se sa nekim konvencijama društva, ugrožava li zdravlje te da li se to može kontrolisati, smatra psiholog Daniel Maleč.

 POREMEĆAJI

Koji će se od ovih faktora pojaviti zavisi od izraženosti seksualne smetnje i njene vrste, budući da su seksualne smetnje i poremećaji heterogena skupina ponašanja i stanja, ali i od socijalnih normi i kulturalnih faktora koji se obavezno moraju uzeti u obzir. Tako imamo poremećaje seksualnih funkcija.

- Ovdje možemo govoriti o frigidnosti, impotenciji, bolnom snošaju i bolnoj ejakulaciji, nedostatku seksualnog odgovora. Možemo govoriti o anorgazmiji muškaraca i žena. Imamo i poremećaje seksualne preferencije poput fetišizma, fetišističkog transvestitizma, seksualnog sadizma i mazohizma, egzibicionizma, voajerizma, froterizma (trljanja o nekoga radi postizanja seksualnog zadovoljstva)... Ova lista je obogaćena i orijentacijama poput autoerotizma i autoseksualnosti gdje osoba doživljava spolno uzbuđenje na vlastito tijelo. Poremećaji spolne preferencije se nazivaju i parafilijama poput pedofilije, uriniranja, uzbuđivanja na feces u slučaju koprofilije ili leš u slučaju nekrofilije. Zajedničko svim seksualnim poremećajima jeste ometanje svakodnevnog funkcioniranja, upornost i dugotrajnost i eventualno ugrožavanje osoba u okolini - pojašnjava Maleč.

On naglašava kako neki seksualni poremećaji mogu biti jako teški, a neki ne nužno. Napominje da ako želimo procijeniti izraženost problema kod određenog seksualnog poremećaja, a da nam homoseksualnost bude referentna tačka, primijetimo da neki poremećaji imaju čak veću težinu od homoseksualnosti.

- Pedofilija ima ozbiljne implikacije u psihološkom, medicinskom i pravno-moralnom smislu budući da žrtve pedofila u pravilu pate od teških traumatskih posljedica čak i kada postanu odrasli pojedinci. Ovdje su važni ne samo socijalni i kulturalni kriteriji nego i zdravstveni, psihološki i pravni. Isto tako, impotencija ili anorgazmija mogu imati ozbiljne posljedice ne samo po kvalitet odnosa i komunikaciju partnera nego i teške psihološke posljedice poput depresije i anksioznosti, socijalne adaptacije i svakodnevnog funkcioniranja osobe koja pati od tog poremećaja, a nerijetko se ovakvi problemi mogu završiti i razaranjem veza i brakova gdje ne trpe samo partneri nego i porodice sa djecom - navodi on.

  ZAŠTO SMO PROTIV HOMOSEKSUALACA

S izuzetkom kliničkih slučajeva kod koji se javljaju seksualne smetnje zbog posljedica farmakoterapije, veliki broj normalnih i prosječnih ljudi, iz njegovog iskustva, barem je jednom u životu imao ili neku seksualnu smetnju, problem ili fetiš. Uglavnom, ako je u pitanju disfunkcija poput manjka pobuđenja ili izostanka erekcije, najčešće su uzročnici bili poremećeni partnerski i emocionalni odnosi i nerijetko tjeskoba koja se javljala u vezi. No, i pored toga, nemali broj ljudi je, kaže on, iskazao i svoje fiksacije u smislu fetiša kojima nastoje obogatiti seksualni život.

- Ovdje govorimo o, recimo, uniformama sobarica, lisicama i bičevima. Iako na prvu možemo pomisliti da je riječ o fetišizmu ili seksualnoj devijaciji, moramo imati na umu one kriterije poput dugotrajnosti ili toga da li osoba samo na taj način može doživjeti uzbuđenje. Mnogo ljudi neće ovo prepoznati kao seksualnu devijaciju nego samo kao način obogaćenja seksualnog života. Imajmo na umu da se ovo ne može opet odnositi na ljude koji su možda odgajani u duhu religioznosti i vjerskog morala, jer bi oni opet ovo smatrali seksualnom izopačenošću. Međutim, možemo primijetiti da postoji izvjestan relativizam u procjeni težine velikog broja seksualnih preferencija i fetiša s izuzetkom homoseksualnosti, transseksualnosti i pedofilije. Pri tome, pedofilija je jasno i univerzalno prepoznat problem koji je po svim uzusima za osudu. Sa druge strane, ljudi ne mogu dati jasnu argumentaciju zašto je onda homoseksualnost poremećaj ili za osudu, odnosno po čemu je ona teža devijacija u odnosu na sadističke igre ili fetišizam. Istina je da su homoseksualnost i konvencija vjere nespojivi, ali suci homoseksualcima nisu samo vjernici nego i veliki broj ljudi koji ne upražnjavaju vjeru - kaže Maleč koji potom priznaje da u razgovorima nikada nije dobio jasan ili do kraja argumentiran odgovor zašto su protiv homoseksualaca. Uvjeren je, kaže, da je jedan od najvažnijih razloga manjak informacija.

Zagovornici homoseksualnosti, smatra on, nerijetko idu u takve ekstremne akcije da samo potpiruju strahove i zaziranja javnosti i to strahove koji ionako nastaju iz predrasuda i neznanja. Ako se želi argumentirano govoriti, onda se, kaže, moraju uključiti i druge sfere života osim one psihološke.

  VOLIMO KLASIKU, ALI NIŠTA BEZ ZAČINA

Kada je riječ o seksualnim navikama, problemima i sklonostima Bosanaca i Hercegovaca, Maleč kaže da iz dosadašnjeg iskustva vjeruje da naši građani preferiraju „klasične“ seksualne odnose i ponašanja, ali su zastupljeni i fetiši i potreba za seksualnim igrama. Tome u prilog govore i otvoreni seksi šopovi sa različtim rekvizitima.

- Iz razgovora sa našim svijetom, primijetio sam da su lisice najčešći rekviziti. Postoje ljudi koji vole vezivati ili biti vezivani. To ih uzbuđuje. Možete naići i na veliki broj ljudi koji vole „klasični pristup“ u seksu bez nastranih igrica i rekvizita. Međutim, detaljnijim razgovorom, možete otkriti da jedan znatan broj tih „klasičara“ voli snimati vlastiti seksualni odnos ili praviti vlastiti porno film. Pri tome, muškarci su češći inicijatori snimanja seksualnog odnosa - kaže Maleč.

On dodaje da je primjetno da u sado-mazohističkim igrama, većina osoba više voli da dominira, a rijetko ko se odlučuje za submisivnost.

- Ima i slučajeva autoeroticizma. Uglavnom, sve su bile žene koje su doživljavale seksualno uzbuđenje gledajući svoje tijelo u ogledalu. Također, seksualno ih je uzbuđivalo ako su imale priliku da se posmatraju kako vode ljubav sa partnerom sa tim da to ponašanje ne možemo svrstati u autoerotično. Ono prvo, da. Uglavnom, u prvom slučaju su znale svoje samoposmatranje završiti masturbacijom - navodi naš sagovornik.

Mazohizam, u smislu doziranog udaranja i vezivanja - uglavnom, pretežno je želja pripadnica ljepšeg spola.

- U jednom je slučaju osoba u svojim srednjim 20-im, govorila da je uzbuđuje ako je u predigri partner ošamari, a onda baci na krevet i veže. Također se izjasnila da vole igrati igre poput sluškinje i gazde, igre kažnjavanja... Uvjeren sam da ima i dosta muškaraca koji preferiraju submisiju ili mazohizam u seksu, ali vjerovatno konvencije i standardi našeg društva stvaraju pritisak na njih tako da to neće rado priznati. Jedna muška osoba stara oko tridesetak godina se izjasnila da je jako uzbuđuje ako vodi ljubav sa ženom koja ima obuvene duboke čizme i ništa više na sebi, a znatan broj muških osoba se izjasnio da voli snimati seks sa svojom partnericom. Poslije toga periodično znaju puštati taj film i masturbirati na njega. Podjednako i muške i ženske osobe su znale priznati da vole vođenje ljubavi na javnom mjestu. Objasnili su mi da osjećaj straha da će biti uhvaćeni pojačava njihovo seksualno uzbuđenje. Najčešće su to bili haustori i klupe u parku. Indirektno znam da postoje i „svingeri“ ili parovi koji vole mijenjati svoje partnere - kaže Maleč.

Ipak, priznaje da u praksi još nije naišao na slučaj „svingera“ i da vjeruje da je to pitanje nekog internog dogovora i tajne koju treba čuvati od javnosti.

- Ljudi su se izjašnjavali da vole polijevanje voskom, bičevanje i „dresuru“ kao načine da postignu seksualno uzbuđenje. Opet, ovo sve spada samo u načine „dizajniranja“ vlastitog seksualnog života i ne predstavlja fetišizam kao poremećaj u pravom smislu riječi. Skoro svaki pojedinac koji je bio otvoren za razgovor na ovu temu izjavio je da je bar nekad u životu imao jedno ovakvo iskustvo seksualnog eksperimentiranja. Niko se nije izjasnio da je spavao sa pripadnikom ili pripadnicom istog spola čak ni u smislu eksperimentisanja, osim ako se već javno izjasnio kao pripadnik gay populacije. Riječ je dakle o zdravim, mentalno stabilnim prosječnim pojedincima sa heteroseksualnom orijentacijom. Prema vjerskim konvencijama, sva ova ponašanja se u BiH smatraju perverzijama, ali ne i devijacijama - kaže naš sagovornik.

Prema dijagnostičkim standardima, većina ovih ponašanja ne odstupa značajno od normalnog seksualnog ponašanja pa se ne smatraju ni devijacijama.