POZITIVNA BIH

Predstava Komšizluk, koja će biti odigrana na Međunarodni dan djeteta, proizvod je Aparat teatra i Klaunovske trupe Everyman. Bavi se našom mahalom i naravima ljudi koji žive u njoj, predrasudama, ljubavi, razumijevanju i nerazumijevanju, malim ljudskim stvarima koje čine život. Glavni glumci su klauni. Pročitajte zašto

Na Međunarodni dan djeteta, 20. novembra ili studenog, klovnovi ponovo dolaze među djecu, ali i odrasle, među sve ljude otvorenog srca jer tog dana svoj život počinje predstava Komšizluk, novi proizvod Aparat teatra i Klaunovske trupe Everyman. Danima pred premijeru sve pršti od radosti u ekipi koju čine Belma Lizde Kurt (režiser), Adisa Vatreš Selimović (kostimografkinja  i scenografkinja), Naida Đekić (maskerka), Irhan Baručija, koji je sa svojom violinom zadužen za muziku na sceni, i glumci Andrea Aković, Fatima Kazazić, Dino Sarija i Aldin Tucić.

O samoj predstavi Kazazić, kojoj je ovo prva predstava nakon diplome na Akademiji scenskih umjetnosti, kaže da je riječ o komšiluku, odnosno o dva bračna para koji u svojim međusobnim odnosima i braku imaju probleme zbog toga što su mnogo različiti, pa onda imaju probleme i sa drugim parovima koji imaju drugi način života. Ova četiri lika u predstavi su klaunovi!

TANZICIJA, SVJETSKA HOHŠTAPLERKA

- Klaunovi su idealni da bi obradili temu koju smo izabrali. Njima se svi smiju iako oni zapravo govore o ozbiljnim problemima, ali kroz šalu. Mislim da ćemo uspjeti ponukati ljude da drugačije sagledaju sve oko sebe. Uloge su mnogo zahtjevne i fizički i psihički jer je teško bez riječi ispričati bilo šta, ali naravno ne i nemoguće. Čim glumcu oduzmete govor, budite mu maštu i onda se razmišlja na fizičkom nivou. Tako dobijemo lijepe scene u kojima je govor suvišan, sve izgleda elegantno i lijepo dok se gleda, ali proces koji svaki glumac prođe da dođe do tog  rješenja je dug i nimalo lagan - priča Tucić.  Klovnovi, kaže on, nose teške priče, priču o bh. mahali koja od ljudi nerijetko pravi klovnove. Lizde-Kurt pojašnjava da je mjesto zbivanja mahala kao „najdobroćudnija mašina paranoje“.

- Trupa gradi likove na osnovi modernog čovjeka, prepunog fobija, mržnje, paranoje i netolerancije, a mahala je, još od Osmanlija, preuzela najgore oblike socijalnog života - nerad, vječito laprdanje uz kahvu, ogovaranje, sitne tračeve. E, sada na sceni imamo tranziciju koja je mnoge izmanipulirala i odvela u propast, a posljednji istorijski potresi su mahalu učinili malo zanimljivijim mjestom. Naša tranzicija koja ima izgled bjelosvjetske hohštaplerke sa malo germanskog duha, britanskih manira, francuske arogancije i američke poslovnosti, uvodi pravila igre, obećava novac i takva se lijepi na našu mahalu natopljenu predrasudama i virenjem u tuđe kese. No, mi želimo klaunovsku trupu predstaviti kao simbol multikulturalnosti, multinacionalnosti i tolerancije, a masku klauna smo uzeli da bismo izanimirali publiku da se smije običnom čovjeku - priča Lizde-Kurt.

Pojašnjava da je ova predstava neverbalni teatar smišljen kao niz  situacija u kojima dolazi do konflikta i da su ovakvi teatri u Rusiji i Francuskoj česti. Da pojednostavi, Tucić objašnjava da su svi čuli za mahalu i mahalsko ponašanje, da svi znaju kako je kad komšija parkira tako da zagradi drugog vozača, ali da svi to samo prepričavaju svojim prijateljima i bližnjima. 

MASKA NE SKRIVA

- Mi ćemo ispričati kakvi ljudi mogu biti i mnogi će se prepoznati u situacijama, sve kroz geg i šalu - kaže Tucić.

Lizde-Kurt veli da je počela rad na ovoj predstavi jer joj se čini da se ljudi osjećaju skučeni u našem gradu, da im fali zraka, širine, ljubaznosti, razumijevanja.

- Svaki put kad razmišljam o tome pomislim na mahalu, a onda shvatim da je to predrasuda. Mahala ima i puno ljepšu konotaciju od one na koju prvo pomislim. Tako se rodila ideja o predstavi, o ljudima, o mahali, o predrasudama, o skučenosti, o ljubavi, o razumijevanju i nerazumijevanju, o malim ljudskim stvarima koje čine naš život - kaže Lizde-Kurt i naglašava da je poruka predstave  ljubav, osmijeh i tolerancija, ali i želja da svi u publici u sebi osjete svog klauna jer je on simbol nevinosti i čistote.

I Kazazić je sigurna da će biti zabavno.

- U suštini, bavimo se istinom i svakodnevnim situacijama, ali uz datosti koje klaun nosi sa sobom. Sve to običnom čovjeku postaje iracionalno iako u svakome od nas čuči klaun i pitanje je koliko smo spremni da ga otkrijemo. Klaun je nevin, naivan, čist, iskren i direktan, sreman je na sve, a stvarima koje su svakodnevne i nama obične daje značaj i bavi se njima na svoj način - kaže ona. 

Teško je, misli ona, glumiti pod maskom, predstava traži mnogo fizičke angažovanosti i posvećenosti, svakodnevnog treninga glumca i rada na vlastitom tijelu kako bi u potpunosti ovladali svojim klaunom.

- Maska otkriva sve. Mi se zavaramo da se krijemo pod maskom jer nas tijelo u potpunosti otkriva i ništa se ne može sakriti - kaže Kazazić.

Baručija će na sceni likove pratiti muzikom i to autorskim djelima i obradama Toma Waitsa i Dubioze kolektiva.

PORODIČNA PREDSTAVA

- Život je muzika i svaki pokret može se opisati muzikom. Violinom pratim i imitiram odnose između ova četiri lika uključujući radost, veselje, tugu, svađe, ali i ekspresije lica kao i pokrete tijela - priča Baručija i pojašnjava da su klaunovi iskorišteni da ukažu na probleme u koje smo zaglavili u tranziciji, a da klaunovska trupa simbolizira multikulturalnost, multinacionalnost i toleranciju.

Ova predstava je završni projekat neverbalnog programa Aparat teatra koji je imao predstave namijenjene djeci.  

- Ovo je završnica ciklusa i nema starosnu odrednicu. Mislim da se može nazvati porodičnom predstavom - kaže Lizde-Kurt.

Pretpremijera će biti odigrana za djecu koja iz različitih razloga ne dolaze često u teatar.  Predstavu su podržali Fondacija za likovne, scenske i muzičke umjetnosti, Ministarstvo civilnih poslova u Vijeću ministara BiH  i Ministarstvo kulture i sporta u Vladi kantona Sarajevo, a prijatelji projekta su SARTR i Dubioza kolektiv.

EMOCIJE IZA MASKE

- Proces nastanka klauna zahtijeva posvećenost, kreativnost, sve to kroz razigranost i radoznalost. Zahvaljujući ovoj formuli sa Belmom Lizde-Kurt mogu ispričati priču i predati je glumcima da žive sa njom. Moj posao je radost, ne razmišljam da li je za velike ili male novce. Aparat teatar je riznica kreativnosti koja komunicira sa svim generacijama. Belmina pokretačka energija može proizvesti mnogo dobre igre i vizualne atrakcije uz hrabre odabire. Biti klaun nije samo maska na licu, iza te maske se nalaze slojevi emocija. Naši klaunovi nose ogromno iskustvo života, pa se ta iskrenost i ogoljenost ogleda i u kostimu i scenografiji gdje smo izbjegavali da zavaravamo publiku teatarskim iluzijama - kaže Vatreš-Selimović