Život / Reportaža

Piše: Ekrem TINJAK 

Tjelohranitelji su ljudi koji umiru sa najviše tajni. Zato je veoma teško sa njima razgovarati o njihovom poslu i osobama koje čuvaju. Tjelohranitelji koji na trenutak zaborave da nemaju uši uglavnom ostanu bez posla.

- Princip je jednostavan: imaš oči, nemaš uši i nemaš problema. Mi smo ljudi koji su na izvoru i koji zbog profesionalne deformacije misle samo o zaštiti ličnosti koju  čuvaju - kaže jedan tjelohranitelj političara iz vrha bh. vlasti.

Šta znači imati uši, najbolje zna Larry Cockell. On je nakon 96 godina postao prvi crnac tjelohranitelj u kabinetu predsjednika SAD-a. Međutim, glave mu je došla Monica Lewinsky. Naime, 47-godišnji Cockell je imao tu nesreću da čuje razgovore između Monice i Billa Clintona u Ovalnom uredu Bijele kuće. Kada su te razgovore novinari preimenovali u aferu šlicgejt, Cockell je sklonjen iz tjelesne garde predsjednika Clintona.

U BiH otkaza zbog ovakvih situacija nije bilo, a da li je bilo ugodnih razgovora po kancelarijama visokih dužnosnika, to znaju samo tjelohranitelji. I, za sada, šute.

Bh. propisi nalažu da svaki visoki državni dužnosnik mora imati obezbjeđenje. Ako taj dužnosnik nema posebnih želja u pogledu izbora tjelohranitelja, onda se tjelohranitelj i obezbjeđenje određuju po službenoj dužnosti. To su uglavnom pripadnici policije, odnosno obavještajnih i službi sigurnosti. Zbog transformacije AID-a i SNS-a u FOSS, ostali smo uskraćeni za njihovu informaciju više o profesiji tjelohranitelj.

Grdnih problema zbog obezbjeđenja imao je aktualni predsjedavajući Predsjedništva BiH Beriz Belkić. On je kazao da je naprosto zbunjen kada su u pitanju tjelohranitelji.

Dežurni užas pred vratima

- Ma, sramota me ljudi. Sa jedne strane, ubiše se objašnjavajući da mi to po propisima tako treba. Dečka koji mi je dodijeljen kao pratnja držim k'o člana familije. Ja se sa njim fino dogovorim i pustim ga da ide svojim poslom. Htjeli su mi i kućicu postaviti ispred kuće, pa nisam dao. Ali vidim da mi se oko kuće motaju nekakvi u civilu. Ne volim to, ali me strah da ne povrijedim ljude kojima je to posao. No, prava katastrofa je kad odete u inostranstvo pa vam dodijele petoricu tjelohranitelja da dežuraju ispred vrata. To je užas - kaže Belkić.

Osnovni zadatak tjelohranitelja je da zaštiti osobu koja se čuva, makar i po cijenu vlastitog života. Bosanski bodyguardi, bar za sada, nisu imali tako opasnu situaciju, izuzev Nurudina Dinčeta Imamovića, prijeratnog i ratnog ličnog pratioca Alije Izetbegovića i, također, ratnog pratioca Harisa Silajdžića. On je 2. maja 1992. godine, kada su na Sarajevskom aerodromu zarobljeni Izetbegović, njegova kćerka i Zlatko Lagumdžija, pristao da bude talac. Još se sjeća tog događaja:

- To su bili teški trenuci u mome životu, jedni od najtežih. Kad smo, vraćajući se iz Lisabona, sletjeli u Sarajevo, bile su prekinute sve telefonske veze. Pokušavali smo naći načina da nazovemo Sarajevo. Nismo mogli. Osjetili smo da nešto nije u redu, ali nismo znali šta. Pripadnici bivše JNA i njihovi specijalci su nas opkolili i uveli u zgradu Aerodroma, gdje su nas dočekali generali Đurđevac i Dimitrijević. U tim momentima granatirani su Aerodrom i Butmir. Predsjednik je tada pitao nije li ovo vojni udar? Colom Doyl, šef Posmatračke misije EU, tada je stupio u kontakt sa Kukanjcem. Teški su pregovori bili. Mučni. Tu smo noć prenoćili u Lukavici, a sutra su Srbi tražili garanciju i rekli da neko mora ostati. Ja sam bio službeni pratilac i prihvatio sam dobrovoljno da ostanem kao talac, tada su mi rekli tri sata. Predsjednik je otišao vojnim transporterima i s evropskim posmatračima da oslobode Kukanjca i njegov konvoj. Umjesto tri sata, ostao sam tri dana svezan za radijator. Bilo je teško. Tu sam zaista pokazao odanost, povjerenje prema predsjedniku države. Ja sam shvatio da je to posao tjelohranitelja.

Veliko je pitanje da li bi Imamović uopće bio pušten, jer srpska strana nije bila za baš potpuno poštivanje dogovora. Njemu je sreću donijela kćerka generala bivše JNA Milana Aksentijevića.

- U borbama na Vracama, kad je poginuo legendarni specijalac Vinko Šamarlić, ranjena je i Aksentijevićeva kćerka i prebačena u Sarajevo na liječenje. Predsjednik je tada učinio sve što je mogao, ali glavni džoker bila je kćerka generala Aksentijevića, koja je razmijenjena za mene - prisjeća se Dinče.

Imamović, mada penzioniran, ni danas ne želi da priča o nekim stvarima koje nisu, on tako smatra, za javnost. Priznao je ipak da je u nekoliko navrata pokušan atentat na Aliju Izetbegovića.

Američki i saudijski profesionalci

- Ne bih govorio o broju, ali su na vrijeme osujećeni, zahvaljujući timskom radu policije i obezbjeđenja. Sve je to spriječeno, hvala Bogu, na radost građana ove države - kaže Imamović.

On je, ni sam ne znajući kako, postao Izetbegovićev tjelohranitelj. U mladosti se bavio boksom i dva puta je bio šampion BiH, a 1977. i juniorski prvak Jugoslavije. Nešto kasnije zaposlio se u Službi državne bezbjednosti, da bi se devedesetih godina prošlog vijeka priključio Patriotskoj  ligi, odakle je i stigla preporuka da postane tjelohranitelj Alije Izetbegovića. U ratu je, na zahtjev Harisa Silajdžića, uz Izetbegovićevo odobrenje, pratio i tadašnjeg ministra vanjskih poslova RBiH. Sa njim je proputovao cijeli svijet, upoznao kolege iz mnogih država, a kaže da su mu posebno ostali u sjećanju tjelohranitelji predsjednika SAD-a i saudijskog kralja.

- Amerikanci su definitivno najbolji, imaju sjajnu opremu i nevjerovatnu psihofizičku stabilnost - kaže Imamović.

Motorola ispod jastuka

Da bi neko postao bodyguard, mora imati izvanredne psihofizičke kvalitete, mora biti stabilna i odana ličnost, mora poznavati bar jedan strani jezik, proći obuku u policiji, mora poznavati jedan od borilačkih sportova te dobro rukovati oružjem. Pored toga, mora biti u stalnoj kondiciji i redovito trenirati. Trening se razlikuje od zemlje do zemlje, a u nekima postoje čak i kampovi za obuku tjelohranitelja, službenih vozača i sličnih profesija. U boljim kampovima, uglavnom američkim, polaznici se po nekoliko mjeseci raznim vježbama drže pod konstantnim psihičkim pritiskom i presijom, tako da ponekada ne znaju ni koji je dan.

- Ali, osnova je da se čovjek za taj posao treba roditi. Nekome možeš dati i milion maraka, ali to ne bi radio. Svakome je drago živjeti - kaže jedan bosanski tjelohranitelj. Najprepoznatljiviji dio ove profesije su tamne naočale. Mada možda mnogi misle da bodyguardi nose tamne naočale zbog fola, one su njima alat.

- Time sakrivamo pogled, jer naše oči stalno šaraju. Naš pogled mora biti oštar i mora prepoznati opasnost. Dobar bodyguard će sumnjivo lice prepoznati po ponašanju, njegovim pokretima, pogledu... Kada nekoga obezbjeđujete, oči moraju da vam budu na tjemenu, ali još važniji je instinkt. U masi pratiš sve pokrete, izraze lica, pa kad osjetiš da neko negativno zrači, preventivno ga odstraniš iz mase i provjeriš. Naravno, tjelohranitelj je dobro povezan i s ostalim segmentima sigurnosti, dakle sa pripadnicima policije. Dalje, nikada ličnost koja se čuva ne smije biti dalje od dohvata ruke. Dakle, osnovni i glavni cilj jednog tjelohranitelja je da sačuva ličnost da ne bude ugrožena ili mrtva - priča naš sagovornik.

Tjelohraniteljev radni dan traje od 0.00 do 24.00 sata, iako je službeno, izuzev u posebnim okolnostima, propisano osam sati. Jedan od tjelohranitelja kaže da se on probudi dva sata prije ličnosti koju čuva kako bi završio sigurnosne poslove, a u krevet legne dva sata kasnije iz istih razloga. Ali, i tada je motorola ispod jastuka. U takvim odnosima dođe i do razvijanja posebnog odnosa između čuvara i čuvanog.

- Moram reći da je Izetbegović pošten čovjek i prema nama se ponašao kao prema svojoj djeci. Lično, pratio sam ga srcem. Znaš kako je kad nekog voliš, poštuješ i cijeniš - kaže Dinče.

Međutim, u BiH je ponekad teško biti tjelohranitelj. Osjetili su to na Dan nezavisnosti BiH ove godine tjelohranitelji Alije Behmena, premijera FBiH, Zlatka Lagumdžije, ministra vanjskih poslova BiH, Beriza Belkića i Safeta Halilovića, predsjednika FBiH. Podsjetimo, tada su boračke organizacije protestirale pred zgradom zajedničkih institucija. Svi govornici, direktno i u negativnom kontekstu, prozivali su Vladu i najviše zvaničnike vlasti. Kulminacija se desila kad su se ukazali državni i federalni dužnosnici. Okruženi tjelohraniteljima i kordonom policajaca, oni su se nekako uspjeli probiti do bine, a iz mase su se čuli gromoglasni uzvici lopovi, lopovi, hoćemo Aliju! Malo je nedostajalo da stvari izmaknu kontroli kada su se na binu pokušali probiti pojedinci sa zastavama udruženja i bivših brigada ARBiH kojima pripadaju.

- To je teška situacija, jer radi se o ljudima koji su se sa nama borili. Vrlo teško i neprijatno. Ali, mi imamo samo jedan posao, da sačuvamo ličnost - kaže jedan od tjelohranitelja koji je bio prisutan spomenutom događaju.

110.000 dolara bez prekovremenog

BiH je specifikum u svemu, pa i kada su u pitanju nacionalnosti tjelohranitelja. Kada je nedavno Belkić naružio Ministarstvo odbrane Federacije BiH zbog manjka zajedništva u kabinetima, ministar Mijo Anić je žestoko reagirao.

- Kad vidim da gospodin Belkić i ostali dužnosnici istinski rade ono što govore, drugačije ću nastupati. Neka on, kao član Predsjedništva, preispita ko su mu vozači, tjelohranitelji. Tek tada ćete vidjeti kakvo je stanje, a neka pogledaju kakva je situacija kod Hrvata. Hoću da kažem da je to sve jednonacionalni sustav. I kod Belkića u kabinetu. Zašto ne pravi multietničnost u kabinetu? Neka krenu od sebe, umjesto što to zahtijevaju od ministra obrane - kazao je Anić.

Bosanski tjelohranitelji su i materijalno, ponekad i moralno, poniženi. Godišnja plaća tjelohranitelja predsjednika SAD-a iznosi 110.000 dolara, sa tim da se prekovremeni rad posebno plaća.

- Kod nas je to toliko smiješno, bilo bi me stid da to kažem. Naši tjelohranitelji izuzetno dobro rade, a tako su malo plaćeni - kaže jedan od njih.

Što se tiče moralnog poniženja, možda je najbolji primjer Nurudin Dinče Imamović.

- Ratni sam major policije, dobitnik plakete Gazija, plakete Patriotske lige, ali sam 17. juna 2002. deložiran. Otišao sam u podstanare, a to je za mene moralno i materijalno poniženje. Žalosno je da se Budimiru Đorđiću, bivšem pripadniku JNA, organizatoru prvih barikada u Sarajevu, vrati stan i on ga odmah proda preko advokata. Moj stan na Trgu heroja niko nije ni popravio. Ali izdržao sam ja i gore stvari - kaže Dinče.

No, valjda ne može svako biti Kevin Costner i obezbjeđivati Whitney Hjuston, kao što je to bio slučaj u filmu Bodyguard. Posebno ne u Bosni, a i Hercegovini.

Oficiri VRS-a u Svjetskoj asocijaciji bodygarda

Na internet stranici Svjetske asocijacije bodygarda prijavili su se svi oni koji žele imati posao bilo gdje u svijetu. Iz BiH za mjesto profesionalnog tjelohranitelja prijavio se samo jedan. Izvjesni Branimir M. U svojoj kratkoj biografiji naveo je da je bivši vojnik RS-a u BiH i to poručnik u jedinici specijalne zaštite vojne policije. On navodi i da je nosilac medalje za hrabrost. Kaže da ima policijsko iskustvo, dobro rukuje oružjem, a ima i crni pojas jedne od borilačkih vještina. Ističe da je profesionalac, da redovito trenira te da govori engleski i srpskohrvatski jezik. Od 1999. do danas radi u OSCE-u kao tjelohranitelj, a jedno vrijeme bio je i vozač. Završio je srednju trgovačku školu, poznaje rad na kompjuteru, kurs hitne pomoći završio je u Školi švicarskih vojnih ljekara, a ima i 36 skokova padobranom.  

Sa tjelohraniteljima mrskih lidera službeni odnos

 - U toku rata bilo je mnogo tih pregovora. U takvim prilikama strogo službeni odnos imali smo sa tjelohraniteljima Miloševića, Tuđmana, Karadžića i Mladića. Pozdravljali smo se samo ako smo morali. Sa druge strane, sa tjelohraniteljima ličnosti iz svijeta bili smo u odličnim odnosima. Posebno s onima iz prijateljskih zemalja. I danas se čujemo telefonom - kaže Nurudin Imamović. 

Karadžićevi bodyguardi

Nedavna propala akcija hapšenja Radovana Karadžića obuhvatala je više faza priprema. Još od maja 1999. pripadnici međunarodnih snaga pokušavali su se približiti Radovanovim tjelohraniteljima u nadi da će ovi popustiti pod pritiskom pet miliona dolara, koliko iznosi obećana nagrada. Prije nekoliko mjeseci u okolini Novog Sada američki vojni obavještajci saslušali su Dragana Bojića koji je od 1996. brinuo o Radovanovoj sigurnosti. Ostalo je nejasno da li je Bojić bio uhapšen ili se sam predao, ali je tada otkrio najčešće rute kojima se bjegunac kretao. "Radovan se ne može naći bez podobnih Srba", kazao je njegov brat Luka, a događaji u selu Čelebići su to potvrdili. 

Kad čuvari zakažu 

Najpoznatije nedjelo italijanskih Crvenih brigada bila je otmica i ubojstvo premijera Alda Mora. U precizno organiziranoj akciji, 16. marta 1978. pripadnici Crvenih brigada presreli su sa dva automobila kolonu vozila kojom se Moro vozio od kuće do Parlamenta i nemilosrdno poubijali vozača i četiri tjelohranitelja, a njega odveli u nepoznatom smjeru. Držali su ga u zatvoru u jednom stanu u Rimu 55 dana, slali novinama fotografije otetog Mora, objavili brojna priopćenja, ali i pisma samog Mora raznim ličnostima i institucijama. Policija je grozničavo pokušavala pronaći i osloboditi Mora, ali uzalud. Iako su nagovještavali da bi Mora mogli pustiti, otmičari su ga na kraju ubili i tijelo ostavili u prtljažniku automobila koji su 9. maja 1978. parkirali u samom središtu Rima, nedaleko od sjedišta vladajuće Demokršćanske stranke i oporbene talijanske Komunističke partije.

 Tihićev tjelohranitelj Srbin

Sulejmana Tihića, na sastanku lidera bh. stranaka na Kozari, pratio je tjelohranitelj Srbin. Njegovo ime je Dušan Zec. Dodijelio mu ga je MUPRS-a da ga čuva dok se nalazi na teritoriji manjeg bh. entiteta, a posebno na zasjedanjima Narodne skupštine RS-a. - Upoznao sam se sa Dušanom, prihvatio ga i on mi je rekao da mu je zadatak da me štiti. Dodao je da je profesionalac, da mogu biti spokojan, jer će me, kaže, zaštititi u svakoj situaciji. Vjerujem mu - kaže Tihić.

  Marija Milošević kao Whitney Houston

Slobodan Milošević bio je vrlo nezadovoljan intimnom vezom kćerke Marije sa tjelohraniteljem Dušanom Vujisićem, zvanim Vuja, kojemu je zatvorska kazna - tvrdi Globus - zbog ubojstva u jednom obračunu kriminalnih bandi, smanjena za dvije godine, uz uvjet da bude tjelohranitelj Miloševićevoj kćeri. Kao u svojedobnom kultnom filmu Bodyguard, Marija Milošević zaljubila se u svog  čuvara i zaštitnika, no Milošević je tom vezom bio vrlo nezadovoljan. U razgovoru sa kćeri to nije ni krio:

"Imaš nekog skota, Bosanca, izbeglicu, bitangu, novokomponovanog", ljutito je govorio Milošević.

I u Nizozemsku se vraćaju tjelohranitelji

Za mnoge Nizozemce, nedavno ubojstvo desničarskog predsjedničkog kandidata Pima Fortuyna imat će mnogo gore posljedice od smrti profesora Pima. Naime, njegovo ubojstvo označilo je kraj ugodnog običaja nizozemskih političara da putuju zemljom bez tjelohranitelja i biciklom odlaze na posao, uvjereni da su politički atentati običaji u drugim državama. Za neke, atentat na Pima Fortuyna označio je ulazak Nizozemske u 21. stoljeće i kraj pretolerantne Nizozemske, zemlje koja je među prvima ozakonila eutanaziju, legalizirala prostituciju, lake droge i homoseksualne brakove.

(Magazin Start BiH, 16.7.2002.)