Magazin / Start IZDVOJENO

Iz Arhiva Starta danas izdvajamo intervju sa profesorom filozofije i teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu . Tako je govorio fra Mile Babić

Magazin Start 31.10.2006.

 Može li, po Vašem mišljenju, Željko Komšić zastupati intrerese Hrvata u BiH?

-Može, zašto ne bi mogao. Najvažnije je da je moralan čovjek, a ja vidim da je Komšić moralan, dobar čovjek. A biti dobar, moralan čovjek je pretpostavka da će nastupati dobro. Imao sam priliku s njim razgovarati, i vidi se u njegovom nastupu da čovjek ne laže. Velika je stvar kada on kaže: Ja sam ateist. Znači da ne laže, za razliku od onih koji dodu i prvo što kažu: JA-vjernik, JA-kršten! Jer, danas se dešava da se religijom i nacijom zarađuju poeni. On ne laže, ne ide na tu kartu. Vjerujem da čovjek ima čist pristup.

Znači li to da Vam ne smeta njegov stav prema religiji?

-Ne. Biti ateist je temeljno pravo, sloboda savjesti. I mi se slažemo u tome. Razni su svjetonazori. Ne može se racionalno dokazati da Bog postoji ili ne postoji. Tu dolazi vjera. Nekoga voliš ili ne voliš, nekome vjeruješ ili ne vjeruješ. Ne može se svesti vjeru na znanje. Neznanje je jedna razina, a vjera je drugo.

Kako komentirate izjave kardinala Puljića?

-Ne volim kada se religija veže s nacijom. To ne volim. Ne volim u tom smislu da dajem izjave. Danas je vrijeme nacionalizma. U tom smislu nema života, to je stalna podjela, stalna svada. Zato ne volim da religija daje izjavu. Treba dati izjavu na nekoj dubljoj razini, moralnoj. Izjavu koja će povezati nacije, religije i sve. A ne da se svrstamo uz jednu naciju. To nije dobro.

 Mislite li da zaista postoji toliko nepovjerenje medu ljudima ili je ono isfabricirano?

-Mislim da u bazi postoji povjerenje. Povjerenje običnih ljudi, da će oni pomoć jedan drugom. Problem je što su kod nas nacionalne politike postale glavne politike i one to fabriciraju. Širenje straha dolazi odozgo, a širenje straha od drugoga je najveće zlo na ovoj zemlji. Širenjem straha od drugih nastaje iracionalnost, ljudi se ponašaju kao ovce i svako bježi u svoj tor, u svoje stado. Onda tražiš svog zaštitnika u tom strahu. I to ga tražiš iracionalno. Onoga ko ti obećava, koji te laže, prihvatiš kao zaštitnika. Jer ljudi gube kriterije kada traže zaštitnika.

Nedavno ste boravili u Sjevernoj Irskoj. Možete li napraviti komparaciju izmedu situacije kod njih i u našoj zemlji?

-Mogu. Podjela je tamo daleko dublja. Kod njih je to ušlo u podsvijest. To je nešto dublje. Iako su u pitanju iste religije i civilizacije. Problem je što čovječanstvo sve pretvara u ideologiju. A šta je ideologija? Pretvaraš sredstva u svoje interese. I kulturu i religiju i moral i sve. I tu je problem. A ideologija je kad mi to prikrijemo, sakrijemo te svoje interese. I kad govore da je problem što se mi kulturno razlikujemo. To nije problem. Problem je što mi jedni druge ekonomski tlačimo i politički potčinjavamo. To je problem, a ne to što se religijski razlikujemo. To je naše bogatstvo. Projektuju se priče da su religijske i kulturne razlike uzrok sukoba. Ne, oni to pretvaraju u sukobe. To su razlike koje su normalne i zdrave. Bez razlika nema života. Posobno kulturne i religijske. Jer Bog je jedan, ali smo se mi raznim putevima do Boga dozvali. Oko nas ima raznih puteva.

 Kardinal Vinko Puljić nedavno je izjavio da medunarodna zajednica želi raseliti Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Da li Vi zastupate to mišljenje i da li se osjećate ugroženim?

- Kao prvo, ja uopće ne prihvaćam mišljenje da neko protiv nas ima nekakvih aspiracija. Ne mislim tako. Ja se ne osjećam ugroženim i smatram da je svatko ugrožen od svoga zla. Kod nas i u svijetu. I to treba reći. Svatko je na ovoj zemlji, i pojedinac, i narod, i religije i politike i carstvo, ugrožen od sebe i svog vlastitog zla. I svakome propast dolazi prvenstveno iznutra. To je primarno. Ostalo je sekundarno.

Jeste li ikada imali priliku da o tome direktno polemizirate sa kardinalom?

-Kada mi pričamo, mi se, u biti, slažemo. Ali ja ne znam, ovi ljudi što su oko njega?! Šta se desi? U razgovoru mi se u bitnim stvarima slažemo. U svakom slučaju, kad neko kaže ugrožen, to je opasno. Taj način govora je opasan. Svaka priča o ugroženosti stvara nepovjerenje i iseljava ljude. I ko god govori o ugroženosti iseljava svoje ljude, htio ne htio. Možda ljudi to govore u najboljoj nakani, u želji da pomognu u ravnopravnosti. Ali to nije dobro. Ponavljam, svatkome zlo dolazi iznutra, od njega. Svatko je najviše sebi neprijatelj ako je nepošten čovjek. I to treba reći za vijeke vijekova. Šta ja imam od toga da Bosna bude jednonacionalna, ako u njoj nema slobode i pravde?

 Mislite li da se nakon ovih izbora ponovo pokušavaju zaoštriti medunacionalni odnosi?

-Mislim. Pitanje je sada zašto je to tako? Prije, u komunizmu, bilo je rentabilno biti komunist. Sada je rentabilno nešto drugo. Šta rade svi nacionalni lideri? Govore da vole svoju naciju i na toj nacionalnoj retorici ostvaruju ekonomsku korist i političku moć. Ljudi su takvi. Zarađuju na onom na čemu mogu zaraditi. Na nacionalnoj retorici. S druge strane, pogledajte šta su učinili za svoj narod, kada već kažu da vole svoj narod. Svi ti koji govore da vole svoj narod obogatili su se za kratko vrijeme, a ništa nisu dali narodu. Ljudi idu na ono što nosi novac i moć. Nacionalna retorika, prazna nacionalna retorika, priča o ugroženosti, ona nosi ekonomsku i političku moć. Ali, nisu tu krivi samo oni koji manipularaju, nego i oni koji su ih birali.

Kako ocjenjujete rad dosadašnjih hrvatskih članova Predsjedništva?

-Iskreno, ja uopće ne vidim da su oni štitili hrvatske interese. I pitam se da li bi, da je neko drugi bio umjesto njih, bilo išta bolje, ili gore. Doduše, ne može biti gore.

Kako zamišljate idealnog člana Predsjedništva?

-Idealan član Predsjedištva treba da shvati, prije svega, da je raditi na štetu pripadnika drugih naroda i religija u Bosni smrt za sve narode. Znači paradigma da ja nekome u svoju korist mogu obećati na račun drugih naroda i religija je smak svijeta, i ljudi i morala i Bosne i svega. I ko to može zamisliti u svojoj glavi. I meni smeta ta logika, ta psihologija ljudi da on nešto smišlja na tuđi racun. Kako ćeš ti tuđi račun opravdati? Kad se može dokazati da je to krivo. Ako ti činiš zlo, ako si ti nepravedan, ti najprije kvariš samog sebe. Ti si neprijatelj zemlje. Što ka že Platon: Nepravda je bolest duše. Ti postaješ bolestan nosilac zla ako činiš nepravdu. Mi danas zamišljamo da je nacionalna politika u biti nepravedna prema pripadnicima drugih naroda i religija. I ko će više uhvatiti neke moći. Takav način razmišljanja je bolest i zlo.

Da li narod, s kojim kontaktirate, prepoznaje i dijeli Vaše stavove?

- Naravno. Mene ljudi svugdje primaju rado. Ja kada tumačim, ljudi se slažu. Ja sam i u ratu propovijedao tisućama ljudi. Sada sam bio u Jajcu. Ljudi ne trepću kada im govoriš pošteno. Problem je u tome što su oko njih mediji i sve ostalo oko njih, drugačiji, što indirektno utječe na njihovo mišljenje.

Javna je tajna da se i vjerske zajednice neposredno miješaju u politiku sugerišući glasačima za koga će glasati. Da li ste Vi imali takvih iskustava?

- Ja sam čuo da nešto ima, ali se mi toga strašno čuvamo. Kod nas se to rijetko može desiti. Jer napredak slobode čovječanstva je da se religija i politika odvoje. To je za sve nas dobro. Pogledajte kroz historiju, tokom svih revolucija religija i politika bile su skupa. Oni surađuju.

Opravdate li odlazak Kardinala u Hrvatsku na konsultacije?

- Religija i politika trebaju da se razdvoje. Svećenici su kompetentni za duhovnost i moral. A kod nas je sve pomiješano. Političari govore kao da su svećenici, i obratno. I to je ono što Karahasan zove pomutnjom diskursa. To je ta konfuzija. A toga ima u sva tri naroda i religije. Lako je reći - ugrožen, ali hajde da vidimo ko koga ugrožava. Ako razmišljamo o nacionalnoj paradigmi, ona uvijek vodi u zavađanje i strah. Ako tako razmišljamo nećemo nikada izaći iz toga. Ne možeš iz nacionalizma izaći na nacionalnoj osnovi, nego samo na ljudskoj osnovi. Prvo moramo biti ljudi, pa onda sve ostalo.

Zanimljivo je da su Sulejman Tihić, koji je evidentno pokušao da smanji taj naconalni milje, i SDP, koji igra na kartu nenacionalizma, katastrofalno prošli na posljednjim izborima. Kako to objašnjavate?

- Prije svega čestitam Tihiću i smatram da on treba tako i da nastavi. To je trenutno. Ova linija će pobijediti kad-tad. Ta politika će preživjeti i ja vam garantiram da će on biti jači već na sljedećim izborima. Ljudi će to vremenom uvidjeti. Nama upravo trebaju ljudi kojima je do istine, do pravde. Ljudi koji su spremni izgubiti politički utjecaj kako bi prave stvari pobijedile. Ne može to brzo. Potrebno je korak po korak, da bi se nešto promijenilo. Treba vremena. Kako ćeš drugači je. Mi smo sada vidjeli da revolucije više ništa ne rješavaju. Treba ljude poštovati. Ljudima, u političkim stvarima, treba vrijeme sazrijevanja. Oni koji obećavaju brze promjene, od njih nema ništa.

 Da li ste pratili polemike o konsocijacijskom periodu?

- Mi imamo nešto od toga u našoj Bosni. Kod nas uvijek imaš dvije krajnosti. Ili samo građansku orijentaciju - čovjek, pojedinac, individua, ili samo kolektivno, nacionalno. A u životu nam treba i jedno i drugo. Zna se da je čovjek primaran, ali je on i pripadnik određene zajednice. Ne treba to dvoje biti u proturječju. Ne može se sve svesti, kao što su to radili prije komunisti, na to da smo svi isti, ne priznavati naciju. To je bila jedna krajnost. Ili sada druga krajnost - samo nacija i nacionalni identitet i ništa drugo. To su dvije krajnosti. I ne smije se dopustiti kulturu, naciju i religiju ovim desničarima koji sve što je dobro uništavaju. Primarna su prava pojedinaca.

Da li Vam se dešavalo da vjernici od Vas traže da im riješite neke probleme koje ustvari trebaju rješavati političari?

- Naravno. Obraćaju se. Ja se nasmijem. To je ili upis na fakultet, dom, posao, ovo-ono. Ja kažem, ja ću pomoći koliko mogu, ali ti znaš koga si birao. Nauči to. Ti si ga birao da tvoja prava brani. Hajde otiđi sada kod njega pa njega pitaj.

A da li su govorili da su im ugrožena nacionalna prava?

- Ne. Ali svugdje imaš onih koji su nesposobni, i koji se, da bi prikrili tu svoju nesposobnost, pozivaju na to kako su im, tobože, ugrožena nacionalna prava.

Kako ste Vi doživjeli kontroverzni papin govor u Regensburgu?

- Ja sam o tome već govorio. Ovaj papa je dobar. On je za dijalog. Dijalog na svim razinama, uma, znanosti i vjere. Teologija uvijek traži ravnotežu između vjere i znanja. I on je tamo postavio taj problem. Šta imamo od čovje ka koji je pametan ako je sebičan. Vjera je nesebičnost. I to je papa nekoliko puta izložio. Problem je bio onaj citat koji je uzeo. Ne znam zašto je uzeo citat koji govori o islamskoj religiji, kada je mogao upotrijebiti i citat iz svoje religije. Nije trebao, kada je htio da osvijetli problem vjere i uma, da uzme citat gdje se govori o islamu. Da je uzeo drugi primjer, iz svoje religije, ne bi bilo problema. Ali ja sam čuo da će biti istraživanja u okviru Crkve da se vidi kako je do toga došlo.

Da li ga cijenite?

- Naravno, kada ste vidjeli u povijesti da se papa onako ponizno ispričao. Nas su učili da papa ne može pogriješiti nikad, ali eto vidite, i to se desilo. Svako može pogriješiti, ali ispričati se, e to je velika stvar.

Koga cijenite od političara u BiH?

- Zaista ne znam koga bih istakao. Moja je opcija ona koja ne dijeli Bosnu, što znači opcija SDP-a u tom smislu. Da bude socijalna pravda za sve narode i pojedince, ali da ne bude opcija za neke druge stvari. Znači za prava pojedinca i prava zajednice. Jednakost za sve. Državu koja je pravedna. Ja sam po opredjeljenju socijaldemokarat.

Da li su Vam kada dolazili ljudi sa pričom da će, ako pobijedi SDP, biti zatvaranja?

-Ima onih koji zastrašuju. To su oni koji su bili najveće komunjare, sada su otišli u nacionalne stranke i sada oni plaše glasače da će biti opasno.

Koji je, po Vašem mišljenju, pravi put da Komšić dobije povjerenje?

 - Neka on čini dobra djela. U bilo kom pogledu. Za ravnopravnost bilo koga, bilo čiju, i to će ljudi prepoznati. Treba samo biti uporan u svom dobru.

Je li istina da je sve manje vjernika u crkvama, džamijama…

- Meni je to jasno. Sada je religija privilegirana. Prije je to bio marksizam, ateizam, a religija i nacija potisnuta. Sada imamo drugu krajnost. Nije to javno, ali se vidi, da je religija i nacija favorizirana, a ateista nema. I baš zbog te manipulacije sve je manje vjernika. A vjernici to uviđaju brzo, da je sve više onih koji zloupotrebljavaju religiju. Religija treba širiti povjerenje među ljudima u povjerenje u stvoritelja koji nam je zajednički. A ona širi strah. Ako religija širi strah, ona je perverzija same sebe. Religija treba toliko širiti povjerenje među ljudima da traži povjerenje u drugoga protiv uma. Nikad nemaš isprike da drugom ne vjeruješ. To religija traži.

Očito je da religijske zajednice mogu zadržati svoj uticaj jedino opstankom nacionalnih stranaka.

- To je uvijek naša odgovornost. Ja ne znam šta je za religiju bolje. Ili da je progone ili da je privilegiraju? To pitanje se provlači kroz povijest. Ja opet mislim da je bolje da nas malo odbacuju, nego privilegiraju. Ako nas budu privilegirali, gotovi smo. Kušnja je velika. Čovjek uvijek podlegne privilegijama. To treba priznati. Svi smo mi ljudi. Oni politički sistemi koji privilegiraju religiju, oni je zlorabe. Ali krivi su i oni koji na to pristaju. Nema isprike. Ja se pitam da je komunizam dao određene privilegije religiji, da li bi ikada propao. A ovi daju, Boga mi!