Magazin / Start IZDVOJENO

Krije li se iza priče o trećem entitetu pokušaj da Dragan Čović istraživanja nafte u Federaciji preda u ruke Rusima, s kojima Milorad Dodik već radi? Da li je rat u BiH vođen zbog nafte, zašto je oko Drežnice poginulo 500 vojnika Hrvatske vojske i s kakvim su kartama u Dejton išli Bošnjaci, Hrvati i Srbi? Penzionisani univerzitetski profesor i bivši diplomata RBiH Abdulah Bašic tvrdi: Dodik i Čović ruše državu zbog nafte

Tekst: Saša Rukavina (magazin Start od 8.februara 2011.)

Baš kao i rat u BiH od 1992. do 1995. godine, tako se i aktuelni rat za vlast, oličen u dodikovsko-čovićevskoj priči o trećem entitetu, vodi zbog nafte. Smatra to penzionisani profesor tuzlanskog Tehnološko-rudarskog fakulteta i bivši diplomata RBiH Abdulah Bašić.

OPREZ U PROCJENAMA

Priča o nafti u BiH dobrim dijelom je bh. javnosti već poznata. Istraživanja su počela u doba Austro-Ugarske, nastavljena u Kraljevini Jugoslaviji, najobimnija su napravljena krajem osamdesetih prošlog vijeka, kada je Energoinvest, zahvaljujući kreditima Svjetske banke, ispitivao sjevernu Bosnu, a u saradnji sa američkim Amcom područje Dinarida. Rezultati su pokazali da nafte (gotovo sigurno) ima, ali su procjene o količinama bile kontradiktorne. U to vrijeme zvanično je preovladavalo mišljenje da se radi o količinama koje su nerentabilne za eksploataciju, danas se može čuti da je čak samo bazen Drežnice megaležište, odnosno jedno od malo naftnih polja u svijetu koja omogućavaju proizvodnju od milion barela dnevno.

Danas su svi upućeni vrlo, vrlo oprezni kad govore o brojkama, pa od pomoćnika direktora Energoinvesta Ibrahima Boste možete čuti tek da se operiše sa između 250 i 300 miliona barela po istražnom polju, a takvih je u BiH identifikovano pet. I Bosto, međutim, upozorava da su to ipak sve samo procjene. Naprosto, za iole ozbiljnu priču o količinama, istraživanja treba dovesti do kraja.

Možda će to uspjeti uraditi, bar u Republici Srpskoj, kompanija Jadran-Naftagas, koju su 5. januara u Banjoj Luci registrovali NIS, Naftna industrija Srbije, i ruski Njeftegazinkor. Ta bi se nova firma trebala baviti istraživanjem i proizvodnjom nafte i gasa, a osnovni kapital joj je 2.000 KM, od čega je NIS uložio 1.320 KM, odnosno 66 odsto, a Njeftegazinkor 680 KM, odnosno 34 odsto. Istraživanja bi trebala početi čim im to vrijeme dozvoli, a očekuje se da će startati u sjevernoj Bosni, na području oko Lopara, te Posavini.

Firma je rezultat memoranduma o saradnji na istraživanjima nafte u RS koji su u julu prošle godine potpisali generalni direktor Optima grupe, filijale ruskog Zarubežnjefta, Jurij Belov i direktor NIS-a Kiril Kravčenko. Tadašnji entitetski premijer, danas predsjednik RS Milorad Dodik, koji je bio na ceremoniji, prenio je da za početak istraživanja treba 20 miliona dolara, a da se ukupna ulaganja procjenjuju na 130 do 150 miliona dolara. Generalni direktor Zarubežnjefta Nikolaj Brunić tad je, prema agencijskim izvještajima, očekivao da će prva istraživanja biti završena do kraja ove godine, a da će 2021. godine nalazišta u RS davati oko 21 milion tona u novčanom ekvivalentu sirove nafte.

Profesor Bašić smatra da je najavljenih 150 miliona za istraživanje jako malo. Za sveobuhvatno istraživanje prostora RS bi, po njegovim procjenama, trebala bar milijarda eura jer, podsjeća, metar istražne bušotine, zavisno od uslova, košta od 1.000 pa sve do sto hiljada dolara, odnosno da je neki prosjek milion po kilometru, a procjene kažu da se nafta u BiH nalazi na dubinama i iznad pet kilometara. Osim toga, pozitivan rezultat je u prosjeku jedan prema deset, dakle od deset bušotina iz jedne pokulja nafta. Kada se, naravno, pokriju troškovi ostalih bušotina, onaj ko crpi tu naftu je opet dobar. Zato podatak o planiranih 150 miliona može značiti samo da Rusi idu na sigurno. A to mogu na osnovu podataka iz predratnih istraživanja koje, naravno, imaju.

Zahvaljujući inventuri koju je po nalogu Vlade FBiH i tadašnjeg premijera Edhema Bičakčića tuzlanski Fakultet radio negdje 1999. godine, zna se da su kompletni podaci o istraživanjima sjeverne Bosne, u dva primjerka na dva titanijumska CD-a, bili pohranjeni u bunkeru Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu. Jedan, odnio ga je na početku agresije na BiH tadašnji direktor Tomislav Šakić, završio je u zagrebačkoj Ini, drugi je Vojin Milić, tadašnji drugi čovjek Rafinerije, odnio u tadašnji Naftagas, danas NIS.

Bašić pretpostavlja da će sad Rusi ići ciljano da potvrde te stare podatke i podatke do kojih su u međuvremenu došli novim modernim tehnologijama, uključujući satelitska snimanja. To bi im trebalo pomoći da pozitivan rezultat svedu na jedan prema pet ili čak prema tri...

Rusi su bili zainteresovani i za istraživanje u Federaciji. U julu, pa u septembru prošle godine, agencije su javile da su predstavnici NIS-a i njihovog većinskog vlasnika, ruskog Gaspromnjefta, čelnicima Livanjskog kantona 10 predstavili projekt naftno-geoloških istraživanja i da je kantonalni ministar gospodarstva Vlatko Zrilić zatražio od opština Livno, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Bosansko Grahovo i Drvar saglasnost da prihvate prijedlog za dodjelu koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte. Zrilić je nakon tih sastanaka izjavljivao da bi Gaspromnjeft, ako dobije papire, u petogodišnja istraživanja uložio 15 miliona dolara, a direktor Gazproma za Balkan Željko Kirin rekao je da se ukupna investicija u eksploataciju nafte procjenjuje na 600 miliona dolara.

PRAVNE KOMPLIKACIJE

Problem sa ovim poslom je komplikovana pravna situacija u Federaciji. Dozvole za istraživanje nafte daje Federalno ministarstvo industrije, energetike i rudarstva, koje je jednu za cijelu FBiH dalo Energoinvestu, a koncesije daju kantoni. Iako se može čuti da je Energoinvestova dozvola, izdata 2007. godine, istekla jer istraživanja nisu započeta u roku od dvije godine, Ibrahim Bosto podsjeća da je njeno važenje deset godina. Trenutno se ne radi ništa, jer kad su u Energoinvestu izračunali da koncesije za istraživanje i eventualnu eksploataciju moraju tražiti od šest kantona, shvatili su da je jednostavnije sačekati da se promijeni važeće zakonodavstvo.

Federalna vlada tako je pripremila izmjene Zakona o koncesijama kojima će nafta biti dignuta na viši nivo, odnosno koncesije će davati Federacija, ali ti propisi nisu prošli parlamentarnu proceduru. Kada će – u ovom trenutku u Parlamentu FBiH jednostavno se nema čak ni koga pitati. Stari saziv ne postoji, novi još nije počeo raditi... Bosto kaže da u Energoinvestu čekaju samo to i da će odmah nakon što te promjene budu usvojene Energoinvest raspisati tender za izbor strateškog partnera. Interesa ima – poznato je da se na nešto što bi se moglo nazvati pretkvalifikacijskim tenderom 2008. godine javilo pet kompanija. Uz komšijsku Inu, bili su to mađarski MOL, američki Transglobal Petroleum, kanadski Longview Capital Partners te holandska Delta Hydrocarbons. Zbog neriješene pravne situacije sve je stalo, ali Bosto kaže da su Ina i MOL već svakako tu i da sve pomno prate, a da se i ostale tri kompanije raspituju šta se dešava.

– Najupornija u održavanju kontakata je kanadska kompanija. Javljaju se i neke nove, interesuju se malezijske, ruske firme… – kaže Bosto.

On ne želi komentarisati ni politiku ni različite teorije zavjere koje i ratove na Balkanu devedesetih prošlog vijeka, ni priče o trećem entitetu, vezuju za naftu. Profesor Bašić, s druge strane, čuo je te teorije i sa priličnom sigurnošću za START BiH kaže da su one moguće, čak i tačne. On je, kaže nam, tokom rata u Ambasadi BiH u Beču radio analize nekih borbenih izvještaja iz Hercegovine.

– Bilo je vrlo interesantnih podataka, nije se znalo zbog čega regularne jedinice Hrvatske vojske ulaze na teritoriju BiH i stalno napadaju jedan te isti pravac, drežničku kotlinu. To je kotlina rijeke Drežnice, duga oko 25 kilometara, tri do sedam kilometara široka, ima oko 3.000 duša, uglavnom Bošnjaka. Tu je za šest mjeseci napada poginulo više od 500 vojnika, ne HVO-a, nego regularne Hrvatske vojske. Kad sam napravio tu analizu, vidio sam da se tu praktično vodi rat za naftu – kaže danas Bašić.

Austrijski profesor, tvorac alternativne teorije o postanku nafte Zigmund Tišler, jedan je od onih koji su također naftu navodili kao glavni uzrok agresije na BiH. Bašić kaže da osim bitaka za drežničku kotlinu postoje i drugi indirektni dokazi za tu teoriju. On podsjeća da su, na primjer, najžešće bitke u Posavini vođene tamo gdje cesta bukvalno ide kroz tri, četiri potencijalna naftna polja, da se od Lončara do Pelagićeva ginulo za svaki pedalj zemlje.

SARAJEVSKA ŠUTNJA

Bašić, koji je kao diplomata bio angažovan u pregovorima koji su doveli i do Vašingtonskog i do Dejtonskog sporazuma, svjedoči da su na pregovore iz Sarajeva, bošnjačka strana kako kaže, dolazili samo sa kartama urbanih prostora i nacionalnim rasporedom stanovništva, dok su Hrvati i Srbi dolazili sa mapama voda, energenata, šuma, nafte…

– I sve ovo što se sad dešava na relacijama tri naciona, 90 posto je vezano za ekonomska pitanja. Nacionalni status je paravan za, po meni, borbu za naftna područja BiH. I sve ovo što se radi, ove relacije Dodik – Čović, je upravo to – kaže Bašić.

On podsjeća da su čelnici SNSD-a i HDZ-a BiH nakon jednog od prošlogodišnjih susreta najavili da će zajednički istraživati naftu u BiH, no, u ovim uslovima je to nemoguće. RS, naime, ima tu potrebnu autonomiju, ona može da radi i već se dogovorila sa Rusima. Dodik je, kaže nam prof. Bašić, odradio taj dio, Čović je itekako zainteresovan… Posao s Dodikom rade isti ljudi koji su naftna istraživanja prezentirali u Livnu, u kojem vlada Čovićev HDZ.

– Oni mogu dati koncesijsko pravo, ali ne mogu dobiti saglasnost entiteta za istraživanja, u Sarajevu ne mogu da završe posao. Ja pretpostavljam sljedeći scenario – sva ova gungula oko trećeg entiteta jeste pokušaj da Hrvati dobiju svoj administrativni prostor koji bi odlučivao o davanju prava na istraživanje. Onda više Sarajevo ne bi imalo uticaja na to, Čović ulazi s Rusima, a 90 posto potencijalnih bh. ležišta nafte bi bilo u ta dva entiteta, srpskom i hrvatskom. I sve ovo ucjenjivanje oko formiranja vlasti i priča o teritorijalnom preustroju jeste da se dobije to administrativno pravo upravljanja naftom – smatra Bašić.

Zanimljivo je da ljudi u onome što se kolokvijalno zove sarajevski krugovi, odnosno bošnjački dio vlasti, o nafti ili ne govore nikako ili govore malo. Bašić tvrdi da je o svemu tome razgovarao sa većinom bitnih političara, od SDA do SDP-a i da su samo Haris Silajdžić i SBiH pokazali neki interes. Čak je, vrijedi podsjetiti, i sam Dodik polovinom prošle godine, kad je objavio da će Rusima dati pravo za istraživanja u RS, rekao da mu je žao što Mustafa Mujezinović, odnosno njegova vlada, neće da uđu u posao. Dodik je ruskoj delegaciji organizovao i sastanke u Sarajevu, Mujezinović je sve odšutio, a Bosto danas kaže da je ta delegacija bila i u Energoinvestu, da nije bilo konkretne priče, ali da je sarajevska kompanija i dalje otvorena za sve, pa i te razgovore.

Nafte, inače, nema u ekonomskoj politici, jednoj od pet koje je izborni pobjednik SDP prije 3. oktobra nudio biračima. Spominje se na trećoj strani decembarske verzije programske platforme koju je SDP potpisao sa SDA, HSP i NS Radom za boljitak. Po tome će zadatak buduće vlasti, ako u njoj budu ove četiri stranke, biti i izgradnja pravnog okvira i prateće regulative za istraživanje i eksploataciju rezervi nafte i prirodnog gasa.

Kako će se, ako budu u prilici, oko toga dogovoriti sa prije svega Dodikom, a uz njega i Čovićem, nismo uspjeli saznati. Ugledni profesor dr. Anto Domazet, za kojeg se tvrdi da je jedan od tvoraca SDP-ove ekonomske politike, koji je spominjan i kao mogući kandidat te stranke za šefa Vijeća ministara, a uz sve to nekadašnji direktor Sektora nafte, gasa i hemije u Energoinvestu kojem je, navodno, 1996. godine predata sačuvana dokumentacija o predratnim istraživanjima, danas o nafti neće da kaže ni jednu riječ.

– Napisao sam neke tekstove i opekao se zbog nekih izjava o nafti – kratko je Domazet za START BiH objasnio tu svoju šutnju.

Amoco

Predratna istraživanja u sjevernoj Bosni Energoinvest je radio sa kreditima Svjetske banke od 2,5 miliona dolara. U Dinaridima je rađeno sa američkom firmom Amoco, koja je u posao uložila 12 miliona dolara. U jednom svom prošlogodišnjem tekstu u Oslobođenju Anto Domazet je napisao da je nakon prvih istraživanja Amoco inicirao ugovor sa Energoinvestom na 35 godina, koji je bio pred zaključenjem 1991. godine, ali je zbog rata u Sloveniji i Hrvatskoj otkazan. Ugovor je predviđao ulaganja od 250 miliona dolara i početak proizvodnje sedam godina nakon zaključenja. Očekivana je godišnja proizvodnja od milion tona.

Ibrahim Bosto je siguran da se Amoco od 2000. godine nije javljao Energoinvestu. Postoji, kaže nam Bosto, priča da je u ratu iz Amoca stiglo pismo da se definitivno povlači iz posla, a nije tražio da se uloženi novac vrati. Prema dostupnim podacima, Amoco, kojeg je 1889. godine pod imenom Standard Oil Company u Indijani osnovao Džon D. Rokfeler, 1998. se raspao, a najveći dio se u augustu te godine spojio sa British Petroleumom.

Abdulah Bašić misli da su jedan dio Amoca kupili arapski naftaši, da ta kompanija sada ima dobre ugovore u Jemenu i da je BiH više ne zanima.

Stotine milijardi

Po procjenama koje se mogu čuti u javnosti, zalihe nafte u sjevernoj Bosni iznose oko 335 miliona barela, odnosno 50 miliona tona, a u Dinaridima čak i svih 500 miliona tona. Na dan kad smo u Energoinvestu razgovarali sa Ibrahimom Bostom, barel je u svijetu koštao oko 100 dolara. Istovremeno, BiH danas uvozi oko milion i po tona goriva godišnje. Matematika je jasna: samo zalihe u sjevernoj Bosni možda su dovoljne da zadovolje bar tridesetogodišnje potrebe zemlje, a BiH bi mogla postati značajan izvoznik i, po sadašnjim cijenama, zaraditi stotinjak milijardi dolara. A cijene nafte na svjetskom tržištu nastavljaju rasti.

Kilometri

Dosadašnja istraživanja pokazuju da bi nafte trebalo biti oko Tuzle, na područjima Bijeljine, Brčkog, Zvornika, Lopara, Glamoča, Livanjskog polja, Nevesinja, Stoca, Drežnice i Posavine, manje u sarajevsko-visočkom području. Profesor Abdulah Bašić spominje Motajicu između Banje Luke i Bosanskog Broda, a kaže da bi se ozbiljnije trebala istražiti i područja u Krajini oko Prijedora, Kozarca, Bosanskog Novog… Procjene su da se u sjevernoj Bosni nafta nalazi na dubinama do četiri, a u Dinaridima do šest kilometara.

Pet perioda

Nafta je u BiH istraživana u pet perioda.

• 1889. do 1915. – izbušene tri bušotine dubine 130 i 140 metara

• 1929. do 1941. – izbušene 44 bušotine dubine od 50 do 2.025 metara, otkriveno malo ležište, urađeno šest eksploatacijskih bušotina i proizvedeno oko 1.000 tona nafte

• 1948. do 1961. – izbušeno 45 bušotina dubine od 250 do 1.750 metara, istraživan prostor tuzlanskog bazena, Posavine i Semberije

• 1963. do 1973. – izbušene četiri bušotine dubine između 1.200 i 4.200 metara, istraživan prostor sjeverne Bosne, središnji i vanjski Dinaridi

• 1973. do 1992. – izbušeno 69 bušotina dubokih do 3.350 metara u projektima sjeverna Bosna i Dinaridi