Život / Reportaža

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Foto: Mevludin Mekić i Centar za krš i speleologiju

Dok se vikendu i odmoru raduje većina građana, članovi sarajevskog Centra za krš i speleologiju slobodno vrijeme koriste za društveno korisni rad. Imaju, kažu, „holistički pristup“ istraživanju i zaštiti krša, nije im strano ništa što je vezano za krš, uključujući i lokalni razvoj, razvoj turističkih potencijala na kršu. Ni volonterski rad im nije ni stran. Naprotiv. Raduju se svakoj suboti i nedjelji i besplatnom radu za opšte dobro.

U aktivnosti Centra se uklapa i zaštita spomenika, tradicionalnih oblika života kao što su planinski stanovi stočara, toponimi i hidronimi, stari bunari, vodenice na kraškim tokovima, narodna predaja o kršu i slično, pa sve do nadgrobnih spomenika. I sve to u kontekstu prirodnih kraških formi na koje se naslanja i nadopunjuje tradicionalni život, odnosno upotreba pećina i jama, korištenje resursa iz njih, upotreba vrtača i polja, obrada i upotreba kamena, tradicija korištenja vode.

CRNA RIJEKA

Unutar Centra postoji nekoliko grupa koje imaju povećan interes i posebnu posvećenost nekim oblastima, kao što su klasična speleologija, istraživanje i zaštita šišmiša, obrazovanje mladih, međunarodna saradnja, izdavačka djelatnost i jedna mala grupa koja se bavi baš istraživanjem i zaštitom tradicionalnih oblika života na kršu.

- Ta je grupa prepoznala potencijal okoline Crne rijeke u općini Trnovo u nekoliko segmenata, a osnova mu je razvoj Crne rijeke kao turističke destinacije kroz turističku i edukativnu stazu, koja je po teškoći terena dosta rekreativna, ali pruža niz zanimljivih sadržaja. Prolazi kroz sela koja se nalaze na stranama planina koje okružuju Crnu rijeku. Osim što staza prolazi pored zanimljivih prirodnih i kulturnih spomenika, sa staze se pružaju i prelijepi pogledi na Jahorinu i dolinu Crne rijeke. Tu je i obilje različitog ljekovitog bilja i šumskog voća. Od prirodnih spomenika tu je nekoliko pećina, kraških vrela, a od kulturnih, prethistorijske gradine, srednjevjekovni grad i nekropole stećaka, stari nišani i tradicionalna arhitektura. Treba proći stazu pa sve vidjeti - pojašnjava nam u početku razgovora Jasminko Mulaomerović, aktivista Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva.

Projekat je započet prije nekoliko mjeseci, a u Centru ne kriju zadovoljstvo što im se u svakoj akciji dobrovoljno pridružuju i još neki prijatelji i volonteri, kojima je jedini motiv da iza sebe ostave vidljiv i društveno koristan rezultat.

- Sada smo na dvije nekropole kod sela Slavljevići. Jednu smo potpuno očistili. Vidjelo se samo par stećaka, a nakon čišćenja trave, zemlje i rastinja, sada se vidi skoro 30 stećaka, od kojih jedan spomenik ima i rijedak ukras. I naredni vikend nastavljamo sa čišćenjem harema sa starim nišanima, a počinjemo i obilježavati stazu. Do kraja oktobra će biti štampan i leaflet sa kartom i kratkim opisom zanimljivosti. Planirane su i neke kontrolne tačke koje će obilaznicima omogućiti dobijanje vezenog amblema. Stazu smo nazvali „Putevima predaka“ jer ide starom srednjevjekovnom stazom koja je povezivala ove krajeve sa Podrinjem - navodi naš sagovornik.

SLOVENCI I MI

Ističe veliku zahvalnost Međunarodnom aerodromu Sarajevu od kojeg su dobili donaciju koja im je omogućila da kupe nešto alata, boju za obilježavanje staze, a planirano je štampanje letka kojim će promovisati ovu turističko-edukativnu stazu. Vjeruju da će staza biti idealna za škole u prirodi u Kantonu Sarajevo, izletnike i planinare, a i prilika lokalnoj zajednici da ponudi suvenire i svoju gastro ponudu.

- Malo se radi na turističkom obrazovanju u lokalnoj zajednici. Misle kako se nešto ne isplati jer gledaju samo na kratak rok. Naš projekat je zamišljen  šire, uključuje razvoj lokalne zajednice, izgradnju male infrastrukture. Seoskim domaćinstvima je teško izdvojiti par stotina maraka za neki prodajni pult, širu promociju putem društvenih mreža. Ovaj prostor to stvarno zaslužuje. I dalje ćemo aplicirati za sredstva da bismo uradili što smo zamislili - najavljuje Mulaomerović.

A da naši zapušteni „Putevi predaka“ nesumnjivo imaju turistički potencijal, naš sagovornik potvrđuje konstatacijom kako danas nema pojave ili objekta koji se ne može valorizovati u turističkom smislu, a onda navodi i zanimljiv primjer iz šireg okruženja.

- Ono od čega smo nekada okretali glavu - razvaljene fabrike ili zapušteni rudnici - danas postaje uz pravilnu prezentaciju i menadžment plan turizam industrijskog naslijeđa. Rudnik uglja u Velenju je jedna od prvih deset turističkih atrakcija u Sloveniji. Za sve trebaju obrazovani ljudi i lokalne zajednice otvorene za ideje. Nemamo poštenog fakulteta za turizam, a turizam vidimo kao perspektivu. Dovoljno je pogledati našu bibliografiju iz oblasti turizma pa vidjeti kolika smo naučna i stručna bijeda, mizerija. Ova staza je definitivno potencijal, ali općina Trnovo i lokalna zajednica moraju prepoznati ovu stazu kao kohezioni faktor. Kao speleolog sam obišao prilično svijeta i upoznao tamošnje turističke atrakcije na kršu. Ovo što mi imamo je klasični krš odakle je sve počelo - pomalo je razočaran Mulaomerović.

BIJAMBARE SU JEDINSTVENE

Kako su nam kazali, akcije u Centru za krš i speleologiju planiraju se na osnovu godišnjeg plana aktivnosti koji se oslanja na tekuće projekte i tradicionalne aktivnosti poput speleoloških istraživanja nekog kraja. Treba istaći da su ove godine završili godišnji monitoring šišmiša Federacije BiH sa dosta novih otkrića, među kojima su velike kolonije Šrajberzijevih šišmiša u Bosanskoj Krajini, ali i godišnji monitoring šišmiša u zaštićenom pejzažu Bijambare gdje su otkrili četiri nove vrste za to područje.

- Bijambare su izuzetan lokalitet ne samo po broju vrsta nego i po nekim vrstama koje nisu karakteristične za šume, kao što je barski šišmiš. Prisustvo Behštajnovog šišmiša pokazuje da na prostoru Bijambara postoje očuvane vrlo stare šume koje su od izuzetne važnosti za ovu vrstu. Nadamo se da ćemo nastaviti monitoring na ovom području, proširiti ga na sva zaštićena područja u Kantonu. Planiramo i projekat dokumentacije planinskih stanova snimanjem iz drona, jer sve to polako zarasta i za dvadesetak godina ostaci se više neće vidjeti i jedna kultura će nestati sa lica naših kraških planina - upozorava naš sagovornik.

Ukoliko dobiju sredstva, planiraju evidentiranje i zaštitu starih bunara koji se, kako su nam rekli, zarušavaju, iako su nekada predstavljali ključ opstanka na planinama. Entuzijazma i upornosti im ne nedostaje, ali im je podrška potrebna. Uprkos svemu, u uspjeh ovih ljudi koji brinu o kulturnom i prirodnom naslijeđu svih nas, ne treba sumnjati.

STIŽU BOSANSKE AGE

Tokom jedne od akcija, članovi ekipe Centra su se fotografisali s alatom gdje su dominirale makaze za trnje.

- Poslali smo tu sliku prijatelju iz Slovenije koji sa nama tradicionalno učestvuje u zimskom monitoringu šišmiša. Fotografija je bila aluzija na jednu fotografiju članova Speleološkog društva Matica iz Ljubljane, koji su na snijegu sa lopatama pred početak otkopavanja ulaza radi istraživanja na Kaninu. Prijatelj je odgovorio da mora javiti slovenačkom ministarstvu odbrane da bosanske age ponovo kreću na Kranjsku i da pojačaju bodljikavu žicu koju su skupo platili da zaštite svoju granicu, aludirajući na budalaštinu zatvaranja granica bodljikavom žicom između Hrvatske i Slovenije - prepričava Mulaomerović jednu od radnih anegdota.

BROJNA IZNENAĐENJA I OTKRIĆA

Svaka akcija je avantura sama po sebi, ali neke situacije se pamte bolje od drugih.

- Poziv da je nađen povrijeđen šišmiš nama pokazuje da ljudi sada imaju poseban senzibilitet za tu najugroženiju vrstu evropskih sisara. Iznenadi nas gnijezdo hridne lastavice na ulazu u neku pećinu ili ostaci ljudske djelatnosti koji su neku pećinu koristili kao svoje sklonište ili duhovno pribježište. Nedavno smo u kamenom zidu jedne okućnice našli srednjevjekovnu krstaču koja je dosadašnjim istraživačima promakla. Nekada u vrelu nađemo nove vrste puževa u BiH, kakav je slučaj bio kod dva vrela kod sela Turovi ili račiće u vrelu na Visočici. Iznenadimo se novim bogatim nalazom sunčanica i anisovih pečurki. Svaka posjeta pećini, ma koliko puta je posjetili, krije nova otkrića. To i jeste čar speleologije i istraživanja krša. Meni je žao da to više ljudi ne prepoznaje i ne osjeća prirodu kao dio vlastitog bića. Ali to je već tema za filozofiju vjere - kaže Mulaomerović.

SRP, ČEKIĆ I KOBASICA SA ŠILJKA

Raspodjela poslova i obaveza tokom akcija se vrši na osnovu afiniteta učesnika. Nekima su draži srp i čekić, drugi se rado prihvataju kose ili krampe. Šta god da izaberete, neki šeret će vas počastiti adekvatnom pošalicom. Kao i za sve ostalo, samoinicijativno organizuju i „nagradni fond“ za učesnike, a „kobasica sa šiljka“ je omiljeni specijalitet. I dok su se kobasice redom skidale sa vatre, umorni učesnici su punih usta diskutovali o tome da li je bolja visočka Vimarova ili Bajrina. Na kraju su nam uglas poručili da bez dobre atmosfere i druženja, ni sve ove akcije ne bi bile ovako plodonosne i uspješne.