Intervju

Slikar Adin Hebib ove godine obilježava 40 godina umjetničkog rada. Nakon dugo vremena priprema i izložbu u Sarajevu, a za portal Startbih.ba je govori o prevari prijatelja koji su mu ostavili ogroman dug, ozbiljno narušenom zdravlju kao i preseljenju u Mostar.

Kako ova pandemija utiče na umjetničko stvaralaštvo?

Mislim da će se većina umjetnika složiti sa mnom. Naš cijeli život je poput pandemije. Mi smo obično u zatvorenom prostoru, u osami. Kako u prirodi, tako i u ateljeu. Najveći dio vremena ja inače provodim u ateljeu, a ove godine slavim 40 godina umjetničkog rada. Ovo mi je nnkekako dobro došlo za nove cikluse koje radim. Novi ciklusi su studija „Tvoj i moj grad“, kombinovane tehnike. To je jako čudno jer nisam nikada koristio crnu boju, ali su podloge na crnim kartonima. To je stari ciklus pasa jer jako volim životinje. Tu je naravno i studija „Akta“ i keramika, terakota. To su tri ciklusa koja radim.

Ima li danas kupaca umjetničkih djela?

Teško pitanje. U BiH ih nakon rata nikada nije ni bilo. Prije rata ih je bilo dosta. Pomješalo se sve. Intelektualci su ostali bez novca, a htjeli bi kupiti, dok ove nove slike i ne interesuju. Nekada je privreda kupovala umjetničke radove. Nedavno sam bio u Domu Sindikata gdje sam vidio fantastične slike Mladena Solde kupljene prije 40-50 godina, Safeta Zeca...Koliko je jaka privreda i društvo tako ide i prodaja. Da mi nije inostranstva i mojih starih kupaca teško bi bilo. Naše institucije ne otkupljuje slike bh umjetnika.

Nije tajna da su vas neki „prijatelji“ prevarili za 350.000 KM odnosno toliko su Vam ostavili da vratite umjesto njih. Da li ste uspjeli da vratite sve?

Da, to je bilo oko 175.000 eura. U tri banke, dva kredita i keša kojeg sam dao. Pred sami sam kraj i baš se veselim tome. Osam godina vraćam tuđi kredit i zdravlje mi je zbog toga dobro narušeno. Imao sam svinjsku gripu, ptičju gripu, infarkt, operaciju pluća..Sve je to na stresnoj bazi. Ta osoba je sada pobjegla u Prag, a on i njegova supruga su izvarali mnogo ljudi što ja znam.

Nažalost imali ste brojnih zdravstvenih problema. Kako ste danas?

Zahvaljujući doktorima sam dobar. Dnveno pijem 16 lijekova. Poremećen mi je i šećer. Ali Bože moj. Vjera u sebe i treba ići uzdignute glave. Neko se ujutru budi sa ciljem da nešto uradi, poput mene, a neko se budi sa ciljem da nekoga prevari.

Najavili se da planirate da se trajno vratite u rodni Mostar?

To i dalje stoji. Prvo zbog zdravstvenog stanja. Čim sada počnu smogovi i gradnja novih nebodera koji se prave i koji zatvaraju grad praveći od njega vašar i kič uz uništavanje zelenila. Spremam već dugo sarajevsku izložbu. Biće neka retrospektiva sigurno, ali još ne znam gdje i kada. Sada sam svakih sedam dana u Mostaru, ali imam još dosta toga za riješiti u Sarajevu sada. Pripremam i jednu veliku međunarodnu izložbu.