Intervju

 Dvadesetak entuzijasta, domaćih eksperata iz različitih oblasti, okupili su se oko platforme Sarajevo Business Foruma (SBF) i pripremili sveobuhvatan dokument, akcioni plan za prevazilaženje krize izazvane pandemijom koronavirusa, inicijative za jačanje domaće proizvodnje i stvaranje samoodržive ekonomije BiH simboličnog naziva „Mi to možemo“. Kažu oni da Bosna i Hercegovina ima šansu, ima potencijale, samo se trebamo okrenuti sebi, sjesti za jedan sto. Amer Bukvić, predsjednik Uprave Bosna Bank International (BBI), u intervjuu za magazin Start BiH ističe da mi nemamo drugog rješenja, nema bijega u Njemačku, nema alternative, da moramo imati svoju hranu, lijekove, energiju…

Kako ste došli na ideju za jednu ovakvu inicijativu kakva je „Mi to možemo“?

- Kada je pandemija zatvorila i kada se napravila blokada, mi smo gledali trendove, šta se dešava u svijetu, i vidjeli da idemo u jedan novi svijet. Svijet u kojem globalna trgovina, globalni protok robe i usluga ne ide više kako je išao prije. Došli smo u situaciju da, kada zatreba, kada dođe do blokade, ni velike, moćne države poput Sjedinjenih Američkih Država nemaju respiratore, maske, osnovnu medicinsku opremu koju svaka država mora da ima. Mislim da su tu spoznali realnost i zemlje na Zapadu, da jeftina proizvodnja na drugim destinacijama jako skupo košta u trenucima krize. Počelo se stvarati jedno novo razmišljanje u ekonomskim krugovima u svijetu, da se održivost ekonomije više ne smije oslanjati na druge centre i destinacije, bez obzira da li je jeftinije ili ne. U tom kontekstu mi smo i ovdje došli u situaciju da je bilo upitno da li će biti lijekova, da li imamo medicinsku opremu, da li imamo hranu, određene sastojke koji su neophodni za proizvodnju, recimo, hljeba. Onda smo primijetili da mi uopšte ne proizvodimo, recimo, germu, da nemamo osnovne stvari. Inicijativa je prvo krenula od krugova BBI banke, organizatora Sarajevo Bussines Foruma. Nas dvadesetak entuzijasta se skupilo preko Zooma i počeli smo razgovarati. Putem foruma počela se širiti na druge. Uključio se Zoran Puljić, direktor Mozaika, uključio se Rusmir Hrvić, predsjednik uprave ASA Holdinga, Nedim Uzunović, predsjednik uprave Bosnalijeka, Sanela Pašić, predsjednica uprave Addiko banke, Sanel Kusturica, predsjednik uprave Sparkasse Bank, naši ljudi iz vana koji su gledali da daju doprinos, profesori iz Singapura, Dubaija, Njemačke, Emir Hornić, Harun Kapetanović, Senad Avdić, profesori iz zemlje Dženan Kumulović... Okupila se jedna kritična masa ljudi koja je razmišljala u tom pravcu. Prvo smo napravili listu stvari, proizvode koje moramo imati za ovakve situacije, da se proizvode unutar zemlje. Fokusirali smo se na hranu, lijekove i energiju. To su tri segmenta gdje smo pokušali da konsultujemo eksperte, ljude od struke, direktno iz tih oblasti. Onda smo se sa gosp. Rusmirom okrenuli da vidimo šta je u prehrambenoj industriji. Konsultovali smo se i sa farmaceutskom industrijom i gledali šta je to što nemamo, a trebali smo imati. Iz tih razgovora došli smo do liste i akcionog plana, kako da se prvo napravi dokument i napravili smo ga, a onda da okupimo privrednike koji to mogu implementirati.

Ako nemamo germe, prvo trebamo imati ideju da trebamo imati germu. Iza toga, moramo imati privrednike koji tu germu mogu proizvesti. A da bi je oni proizveli, trebamo imati banke koje bi to mogle finansirati. Trebamo imati, ako je potrebno da se zakonska regulativa mijenja, i parlamentarce. Onda smo otišli i otvorili priču sa političkim partijama. A onda trebamo imati podršku javnosti, jer ovo je projekat, projekat da se vratimo našim proizvodnim kapacitetima, na domaće proizvođače i proizvode. Ovo ne možemo završiti ako nemamo i javnost uz nas.

Jaki igrači i koordinacija

Ovo nema nikakve veze s izborima?!

- Nas apsolutno ne zanima ta dimenzija. Mi ovo doživljavamo kao pokret koji uopšte nije politički obojen. Ovo je domaći pokret koji prolazi kroz sve političke opcije, nema nikakve veze sa političkim partijama i etničkim grupama. Govorimo o prostoru BiH i proizvodnim kapacitetima unutar tog prostora.

Da li ste imali priliku da govorite o ovome sa političarima i političkim partijama, kakva je njihova reakcija?

- Mislim da u ovom trenutku ne možete naći nijednu političku opciju koja će vam reći da ne trebate imati proizvodnju hljeba i lijekova i hrane kada se nalazimo u ovakvoj krizi u kojoj se nalazimo. Apsolutno svi su dali podršku, a ne samo da smo razgovarali sa njima, razgovarali smo sa predstavnicima međunarodne zajednice, direktorom Svjetske banke, sa svim akterima. Reakcije su jako pozitivne, vrlo je bitno u svemu ovome što mi nemamo nikakvu političku ambiciju. To politički lideri vide i znaju iz konteksta u kojem se mi krećemo. Oni ovo doživljavaju kao nadogradnju onoga što svi oni rade i bio sam jako iznenađen pozitivnim reakcijama od čitavog spektruma. Jako pozitivna reakcija od gospode  Izetbegovića, Konakovića, Kojovića, Zvizdića, Džaferovića, Komšića. Nakon toga privatni sektor se uljučio u inicijativu. Osmog juna smo imali potpisivanje sa Privrednom komorom Republike Srpske i oni se uključuju inicijativi. Tako da, vidjet ćemo, očekujemo prodor u tom pravcu.

Razgovarali ste sa direktorom Svjetske banke, kakva je njegova reakcija? Ima li neke ideje, postoje li neke zapreke?

- I Svjetska banka sada ima projekat na koji način da podrži mala i srednja preduzeća. Oni podržavaju međunarodni protok robe, prije svega. Nikakav protekcionizam, već jačanje malih i srednjih preduzeća i otvaranje puteva za izvoz. Međutim, niko ne može biti protiv proizvodnje lijekova u kriznim situacijama  kada ne znate hoćete li imati lijekove za svoje stanovništvo. Niko tu ne može dati negativan stav. Ja očekujem podršku od svih. Imate izjave lidera, imate Macronovu izjavu gdje je rekao da lijekove i hranu u budućnosti Francuzi moraju imati unutar granica Francuske. Evropa je vidjela da se svako mora okrenuti sebi. Italija nema ništa od Francuske kada dođe do krize, ni Španija nema ništa, nema tog koncepta Evrope kada je kriza. To smo sada vidjeli, svako gleda sebe. I mi moramo gledati sebe. Nismo mi protiv integracija, međunarodnog ekonomskog sustava i slobodne trgovine, ali moramo gledati sebe u kritičnim stvarima kao što su hrana, lijekovi i energija. Tu moramo gledati sebe i praviti tu distinkciju.

Kada ćemo proizvesti germu? Koji su to još proizvodi koji su prioritet te liste?

- Imamo konkretne projekte koje smo zakotrljali i otišli prilično daleko. Mislim da bismo sada više štete nanijeli nego koristi kada bismo izašli u javnost sa njima. Poprilično smo zakotrljali neke stvari koje će biti korisne svima.

Ima li inicijativa neki rok trajanja ili je to kontinuitet?

- Ovo je nama bio samo wake-up call, da mi ne možemo spavati od ove opasnosti i da se ona može vratiti, ponoviti da mi u svom komšiluku moramo imati stvari koje su nam neophodne za preživljavanje. To nije pregovorljivo, to apsolutno moramo imati. To je naša inicijativa.

Koje prednosti ima BiH u odnosu na zemlje u regiji i šire? Imamo svoju energiju, žito, brašno, ulje...?

- Sve mi imamo svoje, ali kada vidimo brojeve, oni su katastrofalni. Mi sve, uglavnom, uvozimo i gubimo ogromne pare. Na lijekovima imamo 700 miliona godišnje koje gubimo. Prehrambena industrija dvije milijarde, uvozimo više nego što izvozimo. Ako je gol milijarda, dva gola smo uvijek iza. Ekonomija je fudbal. Ako se radujemo što je neko otvorio samoposlugu u našoj zemlji, taj neko je rov iskopao, prebacio loptu u napad. I tu gura svoje proizvode i zapošljava svoje ljude. A za svaki taj njegov proizvod koji se ne proda, vaš čovjek gubi radno mjesto. Mi ovdje imamo jedno 10 selektora, a da bismo napravili ekipu od 11, imamo šest trenera i svako od njih ima pravo da ubaci dva igrača. I onda oni jedni drugima podmeću noge da bi došli do izražaja. A problem je što kao ekipa gubimo. Samo hrana i lijekovi nas koštaju 2,7 milijardi godišnje. Primimo tri gola, svaku utakmicu tri u minusu. A osnova ekonomije je ptica sa dva krila: zaštiti svoju proizvodnju unutra i promoviši svoj izvoz vani. To je igra, to je fudbal koji mi igramo s ozbiljnim reprezentacijama. Supstitucija uvoza svojom proizvodnjom je odbrana iznutra. I onda napad, dobar napad - promocija izvoza. To je krilo, polutke, centarfor. Mora biti jako dobra koordinacija.

Naša ekipa iz utakmice u utakmicu gubi. Navijači odlaze, ne gledaju više, nije zanimljivo. Mladi napuštaju zemlju, nemate više kome da igrate. Ovo je totalno besperspektivno. Mi apsolutno moramo ubaciti jake igrače i koordinacija među njima mora da bude na vrhunskom nivou. Jedan selektor je idealno rješenje, ako nije realno, onda haj'mo ga svesti na tri.

U novembru su izbori, šta ako neka politička partija preuzme vaš program kao svoj? Hoće li to smetati inicijativi?

- Nimalo. To bi nam bilo oduševljenje. Vidjeli smo poslije naše inicijative da su se pojavila tri, četiri slična pokušaja. Mi smo radosni zbog toga. Ovo je javno- privatno partnerstvo. U ovakvoj konstataciji ne može se ništa uspjeti bez totalne koordinacije između navijača, medija, igrača. Da trava konačno postane zelena.

 Francuzi, Amerikanci… su zabrinuti

Da li je FIPA uključena u sve ovo?

- Mi ne pričamo o investicijama, pričamo o inicijativi da naši proizvođači proizvode proizvode u ovoj zemlji, neophodne ovom društvu i ovim građanima. To nema veze trenutno sa promocijom investicija, ali mi ne smijemo zaboraviti ni investicije. Imali smo neku fabriku germe u Tuzli, koju smo prodali stranim investitorima, koji ju je zaključao i počeo da promoviše svoj proizvod. To ne smijemo dozvoliti. Ne smijemo ni u stratešku industriju koja je nama neophodna dozvoliti stranog invesitora. Strateška industrija mora biti upravljana od naših privrednika, naših građana.

Dakle, cilj je neka nova „Violeta“ koja će proizvoditi neki novi toalet papir u nekoj novoj krizi, za cijeli svijet?

- Jeste, ali moramo je imati u granicama BiH, jer kada dođe do problema nama taj papir treba unutar granice. Sekundarno je hoće li se izvoziti. Primarno je proizvod imati unutar naših granica.

Kako ćete to sve uraditi?

- Naš je pristup ovome da frontalno uključujemo sve institucije i budemo motivator koji ih diže i usmjerava u tom pravcu. Jako mi se sviđa to što su neke partije rekle da je to super i može biti njihov politički program. Mi smo njima na to rekli da bismo bili oduševljeni. Mi nismo bitni, mi samo želimo svoje znanje i iskustvo da stavimo u funkciju, da se to desi. Samo nam je to u interesu. Mislim da smo dosta ozbiljnih ljudi okupili oko ovoga. Imate direktore najvećih banaka, vlasnike najvećih korporacija, svi su oni dio inicijative. Sada se uključuju i privredne komore, prešlo je ovo priču dvadesetak ljudi. Ovo je sada već došlo na nivo nekog pokreta.

Da li ste primijetili koliko je javnost čekala neku takvu inicijativu, pokazalo se to i samom promocijom na kojoj je bilo više od 20 kamera?

- Nama je drago, ali mislim da nismo tako ni razmišljali. Mi smo ušli sa dobrom namjerom, ali je očigledno da taj pravac u kojem mi sada idemo nije samo trend u BiH, već u mnogo ozbiljnijim i većim državama. Francuzi, Amerikanci... su zabrinuti, kako to da oni nemaju određenu medicinsku opremu koja se proizvodi u Americi...

Zakon provoditi i na terenu

Nedavno se u češkom parlamentu pojavio prijedlog zakona koji se zove Zakon o hrani, a koji će odrediti trgovcima da na svojim policama imaju najmanje 85% prehrambenih proizvoda domaćeg porijekla. Na koji način se nešto slično može uraditi i u BiH?

- Bosna i Hercegovina treba da se ponaša kao što se i druge države ponašaju kada je u pitanju zaštita domaće proizvodnje. Potrebna je hrabrost da se donesu zakonski propisi koji će zaštititi domaće proizvode. Mehanizmi podsticaja i subvencija su također efikasan način da domaći proizvođači budu dodatno konkurentni cijenom i kvalitetom. U BiH imamo resurse i znanja, ali je neophodno da se njima upravlja efikasno i domaćinski. Vlade na svim nivoima putem zakona i mjera trebaju podsticati domaću proizvodnju i obezbjediti primjenu preferencijalnog tretmana za domaće kompanije, slično zakonima koji su bili na snazi do 2016. Pored zakonskih regulativa koje je potrebno vratiti na postavke koji pogoduju domaćim proizvođačima, bitno je te iste mjere i zakone provoditi na terenu. Često se dešava da postoji zakonska regulativa, ali se ne provodi od strane nekih nivoa administracije. To je nedopustivo.

Da li je korona označila kraj globalizma?

- Sigurno sa koronom prelazimo u drugačiji sustav. Mišljenja sam da on neće više biti kakav je bio, ali unipolarni svijet poslije korone neće postojati. Samo da se to desi, da iz unipolarnog pređemo u multipolarni svijet, da imamo više polova moći i uticaja - možda će u jednom dijelu biti kineska zona, u drugom ruska, trećem indijska, američka, turska... ali multipolarni svijet je siguran. Korona je napravila jedan presjek i ubrzala kretanje u tom pravcu. Kakva će ta pravila biti ostaje da se vidi, ali se ona više neće praviti sa jedne destinacije, biće kompromis više polova. Na šta će ta pravila igre svjetske trgovine i ekonomije ličiti mislim da to niko u ovom trenutku ne može predvidjeti.

BiH bi mogla sama sebi da postane dovoljna?

- Mi se generalno moramo okrenuti sebi i to je neupitno. Meni se svidio jedan vic koji kaže da je ovo prva kriza za koju odlazak u Njemačku nije rješenje. Nema gdje da se pobjegne od ovoga. Moramo se suočiti sa tim, gledati nazad u sebe. A do sada smo živjeli na način da, šta god da se desi, odosmo u Njemačku, tamo, ovamo. Sad nemaš gdje da odeš, ovaj problem je svuda isti. Realnost si ti meni i ja tebi. Do jučer smo mislili da se više nećemo vidjeti, ja odoh, a sada nemam gdje da odem. Nema drugog rješenja, nema alternative, moramo imati hranu, lijekove, energiju i moramo ostati živjeti tu. Nemam gdje da bježim.

Kažu da i korona ima svoju pozitivnu stranu. Jeste li Vi primijetili neku?

- Pozitivna strana je da smo se svi probudili, ko je spavao - ustao je. Nema više niko da spava. Počeli smo ruke prati, voditi računa o nekim stvarima o kojima smo trebali i prije. Rodbinski odnosi, ljudi su otišli nazad kućama... Ja za BiH od korone vidim samo korist. Prije korone bio sam strašno zabrinut za sudbinu ove zemlje, nisam mogao da zamislim nijedan scenario da se sva energija može okrenuti nama, da sjedimo, pričamo. Svi smo bili digli ruke jedni od drugih. Sada nema alternative, sada moramo sjesti za jedan sto i pričati o tome da nam treba germa. Ovo je nevolja iz koje, ja mislim, da će BiH ostati jača. Mislim da će se jako veliki broj ljudi vratiti iz svijeta. Puno je njih bilo već nezadovoljno tamo gdje su, a ovo će im dati podstrek da naprave taj korak.