Magazin / Start IZDVOJENO

Poslije sjednice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija na kojoj je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt prije dva dana predstavio svoj posljednji izvještaj s obzirom da je najavio ostavku I dalje odzvanja eho, ali I čitanje “između redova” poruka koje su došle od strane ambasadora najmoćnijih zemalja, prije svega Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Ako je odlazak Schimdta gotova stvar, dalja sudbina OHR-a i najavljeno sve veće prebacivanje odgovornosti na domaće političke aktere su svakako najveća nepoznanica koja unosi ozbiljnu dozu neizvjesnosti.

Emir Hadžikadunić, bivši bh. ambasador i stručnjak za međunarodne odnose za portal Start kaže da je međunarodna zajednica u procesu postepenog „gašenja" OHR-a još od 2008. godine uz opasku da je „gašenje" možda prejaka riječ, jer se prije svega radi o postepenom, ali uglavnom neuspješnom, preuzimanju odgovornosti za donošenje odluka od strane domaćih vlasti. 

U tom smislu, naglašava naš sagovornik, poruka američke predstavnice Tammy Bruce na zasjedanju Vijeća sigurnosti UN-a prije dva dana predstavlja kontinuitet američke politike, ali s nešto jačim naglaskom na odgovornosti lokalnih političkih aktera i blagim otklonom prema Banjoj Luci. 

„Visoki predstavnici neće diktirati odluke", „OHR nije trajna institucija", „Suverena BiH je ona čije odluke donose lokalni lideri", „Budući visoki predstavnik mora imati povjerenje svih zajednica u BiH", „Podržat ćemo kandidata koji se uskladi s ovim principima", sve su to poruke koje prema Hadžikadunićevim riječima ukazuju na promjenu političkog tona.

-Ako je promjena u diplomatskom tonu blaža, onda je nešto vidljivija u ponašanju američke administracije. Primjer za to je skidanje sankcija Miloradu Dodiku, američki pritisak na visokog predstavnika da podnese ostavku, iako on to očigledno nije imao namjeru učiniti. To je također najava da će izbor novog Visokog predstavnika biti više po mjeri nove američke vanjske politike, pa i političkih zahtjeva iz Banje Luke. To ne znači nužno brzo zatvaranje OHR-a, ali sigurno znači manje međunarodnog liberalnog intervencionizma, a više rigidnijeg američkog intervencionizma dok je Donald Trump predsjednik SAD-a, uz snažnije insistiranje na unutrašnjem političkom dogovoru i donošenju teških odluka koje se neće uvijek dopasti probosanskim strankama – smatra Hadžikadunić.

Posebno, navodi on, zabrinjava činjenica da su američki i evropski interesi danas u sve većem raskoraku. Ističe kako Trump nikada nije bio miljenik NATO-a niti Evropske unije, a mnogo lakše sarađuje s evropskim desničarima nego s mainstream političkim strukturama. Taj raskorak sada se reflektuje i na BiH, upozorava Hadžikadunić, što se već vidjelo kroz pitanje ostavke sadašnjeg ili će se vidjeti kroz izbor budućeg visokog predstavnika.

-Za BiH to može biti i rizik i prilika. Prilika da konačno shvatimo kako je međunarodni liberalni intervencionizam mrtav konj. Da prestanemo živjeti u iluziji da će vanjski akteri riješiti sve naše probleme u skladu sa međunarodnim demokratskim normama. Da prestanemo sebe posmatrati isključivo kao žrtvu koja stalno očekuje arbitra izvana. Vrijeme je također da s američkom administracijom razgovaramo na drugačijim osnovama i da shvatimo kako politika nije nužno igra nultog zbira, u kojoj ono što jedna strana dobije druga mora izgubiti. Politika može biti i prostor uzajamnih dobitaka. Vrijeme je da vodimo politiku realnog, a ne imaginarnog. Da budemo više subjekt vlastite sudbine, a manje objekt međunarodnih odnosa. Da ne igramo samo crnim nego i bijelim figurama. Da umjesto nacionalnih monologa vodimo više međunacionalnih dijaloga. Stranke koje sebe smatraju probosanskim morale bi pokazati više državotvorne odgovornosti, izaći iz parohijalne i svađalačke političke kulture i zajednički artikulisati principe koji predstavljaju crvene linije države Bosne i Hercegovine – jasna je poruka našeg sagovornika.

Na samom kraju Hadžikadunić navodi kako je preduslov za to da bh. politika prestane živjeti u kasnim 1990-im i ranim 2000-im i da se konačno probudi u 2026. godini.

- Ako odlazak Schmidta bude političko otrježnjenje za domaće elite, onda to ne mora nužno biti prijetnja državi. Može biti prilika za vlastito i strateško promišljanje Bosne i Hercegovine. „Tada bi se mogla osloboditi stvaralačka politička energija BiH, baš kao što se oslobodila i ona fudbalska, koja je uprkos svim negativnim prognozama pobijedila Italiju.“ – završna je poruka našeg sagovornika nad kojom bi se svakako trebalo zamisliti.