Ekonomija

Prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine (BHAS), u prvih sedam mjeseci ove godine BiH je izvezla električne energije u vrijednosti 745,6 miliona maraka što je za nevjerovatnih 325 miliona maraka više nego u istom periodu prošle godine. Ukoliko se ovaj tempo zadrži do kraja godine, što se i očekuje, BiH će tako samo na izvozu električne energije ostvariti preko pola milijarde maraka ekstraprofita više u odnosu na prošlu godinu. „Svako zlo za neko dobro“, rekli bi neki.

Razlog ovim dobrim rezultatima nažalost nije unapređenje procesa proizvodnje ili energetske efikasnosti već puki splet okolnosti i globalni poremećaji koji su doveli do astronomskog skoka cijena električne energije na međunarodnom tržištu. Ilustracije radi, sa 50-ak eura po MWh koliko se, recimo, kretala cijena na berzi tokom 2020. u nekim danima ove godine cijena električne energija je išla i do nevjerovatnih 700 eura. Zanimljivost predstavlja činjenica da su najveći uvoznici bh. električne energije susjedne zemlje Srbija i Hrvatska, koje već decenijama bez ikakve nadoknade iskorištavaju vodne resurse BiH na Drini i Buškom jezeru, o čemu je Start već pisao.

- Sticajem okolnosti proizvođači električne energije u BiH su „kolateralni dobitnici“ ovakve situacije sa cijenama na evropskom i regionalnom tržištu električne energije i problemima u obezbjeđenju potrebnih količina električne energije potrošačima - kaže za magazin Start Ognjen Marković, ekspert za energetiku i član ReSET-a (Centar za održivu energetsku tranziciju ), uz napomenu kako tome doprinosi i činjenica da proizvođači iz BiH još uvijek nisu u obavezi da plaćaju taksu na emisije CO2, što njihovu cijenu čini vrlo konkurentnom (za sada) i marginu profita značajno uvećava.

Prema njegovim riječima, region jugoistočne Evrope ima, u višegodišnjem kontinuitetu, manju proizvodnju električne energije u odnosu na potrošnju od oko 30.000 GWh/godišnje (ukupna proizvodnja u BiH je oko 17.000 GWh u 2021). Naš sagovornik navodi kako su, prema raspoloživim podacima, elektroprivrede u BiH i u 2021. godini imale značajne profite koje su, kao i ranije, jednim dijelom trošile na kompenzaciju niskih cijena električne energije za domaće kupce, posebno za domaćinstva. Time se, prema njegovim riječima, i u 2021., kao i ranije održavao nivo cijena električne energije za ove potrošače na vještački postignutoj niskoj cijeni. Samim tim i mogućnost ulaska drugih, nezavisnih snabdjevača, na tržište u BiH je bila otežana.

- Ovakva pozicija proizvođača u BiH, prema potpisanim sporazumima i prihvaćenim obavezama, neće dugo trajati. Naime, BiH je preuzela obavezu postepenog uvođenja takse na emisije CO2 tako da bi do 2030. postala dio EU ETS sistema. Time će postepeno margina profita proizvođača električne energije u BiH padati i time uticati na finansijsko stanje elektroprivreda pa i na mogućnost kompenzacije troškova snabdijevanja domaćih potrošača - upozorava Marković.

On otkriva i kako je Evropska unija još prije rata u Ukrajini pripremila skup legislative kojom se planira uvesti taksa na izvoz određenih roba, uključujući i električnu energiju, iz zemalja koje proizvode tu robu koristeći električnu energiju proizvedenu u termoelektranama i izvozeći je, ali bez uvođenja takse na emisije CO2. Marković ističe kako će ovaj mehanizam prekograničnog oporezivanja ugljika stupiti na snagu 2026. godine i time će se smanjiti konkurentnost našeg izvoza i roba i električne energije, a time i marginu profitabilnosti. Međutim, zbog trenutnih globalnih turbulencija ostavlja se mogućnost da dođe do određenih korekcija u narednom periodu.

- Kada govorimo o budućnosti izvoza električne energije iz BiH, važno je upozoriti na to da je više od 85% termoelektrana u BiH, koje su osnova izvoza, starije od 34 godine, dok je oko 45% termoelektrana starije od 44 godine. Znajući da je projektovani životni vijek termoelektrana 30-40 godina, jasno je da je današnji nivo izvoza u budućnosti vrlo upitan bez značajnog ulaganja u neophodne rekonstrukcije, za šta trebaju značajna sredstva - upozorava naš sagovornik.

Slično mišljenje ima i stručnjak za energetiku Nihad Harbaš, koji izvoz, odnosno višak električne energije gleda kroz nešto drugačiju prizmu.

- Mi smo poslije rata naslijedili postrojenja koja su takva kakva jesu. Ali zašto imamo viškove električne energije? Pa zato što imamo manjak privrede. Razlog našeg izvoza je što je ne koristimo u domaćoj industriji. Drugi razlog je što se godinama čuvaju socijalne cijene električne energije koje su skoro jednake cijeni njene proizvodnje i zato su nam rudnici u takvom stanju. Ali iz ugla potrošača situacije se možda može smatrati povoljnom. Međutim, nije u svim bh. elektroprivredama ista situacija. S obzirom da Elektroprivreda HZHB nema termoelektrane zbog slabe hidrologije je primorana da kupuju električnu energiju na tržištu po visokim cijenama - ističe Harbaš.

Sticajem okolnosti, zloglasne termoelektrane ove godine su ipak neka vrsta budžetske „zlatne koke“, što ne osporavaju ni naši sagovornici.

- Termoelektrane i ugljenokopi su bili osnov elektroenergetskog sistema u BiH dugo godina i omogućile su elektrifikaciju i industrijalizaciju zemlje do 1990. godine. Njihova uloga je neprocjenjiva u tome i na njih treba gledati u tom kontekstu. Promjena energetske politike u svijetu ka dekarbonizaciji je dovela BiH u situaciju da planira postepeno smanjenje oslanjanja na ugalj, ali ugalj će, u periodu pred nama, i dalje biti važan jer će imati ulogu tranzicijskog goriva u procesu gradnje novih izvora na obnovljivu energiju i korištenje hidropotencijala. U periodu do uvođenja takse na izvoz ili emisije CO2, sticajem okolnosti TE će biti važna poluga u procesu dekarbonizacije, što uključuje postepenu tranziciju regiona s eksploatacijom uglja i intenzivnu gradnju novih kapaciteta na obnovljive izvore - kaže Marković. 

Termoelektranama hvala, ali i zbogom 

Naši sagovornici podsjećaju da su nedavno predstavljene studije Svjetske banke, ali i drugih institucija i agencija, eksplicitno pokazale da nema ekonomske opravdanosti za gradnju ni jednog novog bloka na ugalj u BiH u okolnostima dekarbonizacije, odnosno gradnje novih kapaciteta solarne energije i vjetra. Ti rezultati pokazuju i poziciju bloka 7 u Tuzli. Marković ističe kako je ovaj pristup prihvaćen i od strane Tima koji izrađuje Nacionalni energetski i klimatski plan za BiH i entitete i Distrikt Brčko pa u planu razvoja novih proizvodnih kapaciteta do 2030. (2050) godine, u takozvanom Ambicioznom scenariju na koji računa EU i Energetska zajednica, nema ni jednog novog bloka na ugalj. Ovo, međutim, podrazumijeva intenzivnu gradnju vjetro i solarnih elektrana, eventualnu transformaciju nekih blokova s uglja na biomasu, i iskorištavanje raspoloživih hidrokapaciteta za gradnju srednjih i većih hidroelektrana. Pored toga, ovaj scenarij predviđa uspostavljanje organizovanog tržišta električnom energijom u BiH i povezivanje tog tržišta sa regionalnim i evropskim.

Harbaš je još eksplicitniji po pitanju termoelektrana.

- Od Bloka 7 nema ništa. Tačka. Ono što se može uraditi jeste povećanje efikasnosti postojećih TE. Ono što se mora je jasno reći da nema nikakve priče o gradnji potpuno novih TE. To je gotova priča. I to ne mijenja čak ni ova kriza. Pogledajte samo koliko traje trakavica oko ugovora između Kineza i Federacije zbog promjene snabdjevača za blok 7. Zamislite sada koliko bi trebalo vremena za planiranje potpuno nove TE. Ruska agresija na Ukrajinu sigurno neće potrajati toliko. Osim toga, tu se postavlja i pitanje količine uglja kojeg imamo, kako ga kopamo... - navodi Harbaš.

Dalje, iako priznaje da zbog trenutne energetske krize u svijetu ugalj jeste ponovo djelimično aktueliziran, ali i tvrdi da niko u EU i svijetu zbog nje nije odustao od energetske tranzicije.

- Mi paralelno moramo raditi na izgradnji obnovljivih izvora električne  energije, ali i drugih stvari koje možda nisu popularne, poput spaljivanja otpada ili korištenja biomase, što je upravo i najavila EPBiH. Pitanje je zapravo i od koga biste danas uopšte i mogli dobiti kredit za gradnju TE. Priča sa TE sada jeste malo aktuelizirana, malo će nam možda i EU progledati kroz prste ako im produžimo vijek trajanja, ali priča o novim TE je doživjela propast - decidan je Harbaš. 

Iako termoelektrane evidentno nemaju budućnost, činjenica je da izvoz električne energije koju pravimo prije svega u TE upumpava doslovno stotine miliona maraka u anemičnu bh. privredu i od toga trenutno nemamo bolje infuzije. Stoga je pravo pitanje kako najpametnije iskoristiti ovaj višak prihoda.

- Ovi ekstraprihodi zbog visokih cijena idu direktno onima koji je izvoze, odnosno elektroprivredama. Ali ne znamo gdje se taj prihod usmjerava. Sigurno je da bi trebao ići prije svega u gradnju novih kapaciteta na obnovljive izvore energije. Trebali bismo također raditi i na mjerama energijske efikasnosti ne samo u svojim postrojenjima nego i kako bismo krajnje korisnike podstakli da troše manje električne energije kako bi se i ta ušteđena energija potom mogla izvesti i dodatno profitirati. Nažalost, ne radi se ni jedno ni drugo ili se radi sporadično. U posljednjih 30 godina imamo samo dva značajnija objekta, dva vjetroparka - Mesihovina i Podveležje - kaže Harbaš.

Marković dodaje kako je proizvodnja iz vjetroelektrana u BiH u 2021. godini iznosila 2,24% ukupno proizvedene električne energije, a iz solarnih elektrana samo 0,43%.

- Očigledno je da je njihova uloga u sistemu još uvijek mala. Ako se dosadašnji efekti gledaju kroz ovladavanje gradnjom ovakvih elektrana, usvajanje znanja o načinu ponašanja ovih izvora, njihovom upravljanju, odnosno u propitivanju legislative vezane za ove tehnologije, i ovladavanju drugim znanjima za buduću gradnju i integraciju vjetro i solarnih elektrana, onda bih rekao da su ovi projekti ispunili očekivanja - smatra on.

Kako balansirati sa vjetrom i suncem?

Harbaš, međutim, ukazuje i na neke probleme o kojima se rijetko govori u javnosti, a važan su preduslov za ubrzavanje izgradnje vjetro i solarnih elektrana. Prvi problem je prostorni, odnosi regulacioni planovi, dok je drugi problem nedostatak adekvatne mreže za distribucije struje.

- Istina, imamo određene kapacitete, nekih 800 MW što se tiče prenosa, ali na distributivnom nivou bi bilo problem. Teoretski da sada sve TE zamijenimo vjetrom i suncem ne bismo baš mogli koristiti istu mrežu i balansirati kao sada. Sunca i vjetra nemate uvijek kada vam treba. Balansiranje je tu važno pitanje. Međutim, kod nas imamo neke oprečne stvari gdje idemo ka slobodnom tržištu, a sa druge strane ograničavaju se cijene iz populističkih razloga. Ako imamo ili idemo ka otvorenom tržištu onda se tako moramo i ponašati. Problem obnovljivih izvora jeste to što ih nemate baš uvijek kada ih trebate, zato se radi diverzifikacija izvora – sunca, vjetra, vode, biomase, otpada (RDF) i djelimično prirodnog gasa. Ali to mora biti državna energetska strategija koju nemamo. I to jeste izazov. Nažalost, mi uvijek kasnimo - navodi Harbaš.

Bilans bi ove godine djelimično mogla pokvariti već pomenuta loša hidrološka situacija. Marković kaže kako je ona već uzela danak ilustrujući to kumulativnim pokazateljima NOSBiH (Nezavisni operator sistema u BiH) za period do kraja jula 2022. godine koji kažu da je proizvodnja iz hidroelektrana, u odnosu na isti period 2021. godine manja za 27%. Ipak, buduće prognoze su potpuno nezahvalne jer je, kako kaže, to više pitanje za hidrometeorološke zavode.

Vanjskotrgovinski saldo u ovakvim okolnostima bi dodatno mogli unovčiti i štednjom. Evropske zemlje već sedmicama pozivaju građane na štednju električne energije, ograničavaju se čak i maksimalne temperature u domaćinstvima i objektima dok se građanima preporučuju džemperi i toplija odjeća što je do unazad nekoliko mjeseci bilo nezamislivo. Nedavno je i državno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH izdalo dokument „Smjernice za uštedu energije u BiH“. Smjernice daju preporuke građanima, poduzetnicima, javnom sektoru, energetskim subjektima o načinu na koji je moguće smanjiti potrošnju energenata. Dokument takođe daje preporuke i prijedloge o načinu i mjerama koje treba poduzeti u procesu pripreme za energetsku krizu ove zime. Na administrativnim jedinicama, građanima i energetskim subjektima je da pripreme plan primjene smjernica i njegovu implementaciju.

- Uvođenje organizovanog tržišta električne energije u BiH i integracija takvog tržišta u regionalno (kada bude uspostavljeno) dodatno bi unaprijedila u tehničkom i finansijskom smislu korištenje postojećih resursa za proizvodnju električne energije, omogućila izvoz kada su cijene za to najpovoljnije i omogućila uvoz kada je to tehnički i ekonomski potrebno - smatra Marković. 

Zašto stalno i uvozimo električnu energiju?

Obično građane često bune statistički podaci koji pokazuju da BiH redovno i uvozi struju. Tako je, recimo, u prvih sedam mjeseci uvezeno za 96 miliona KM struje naspram 69 miliona prošle godine.

- U elektroenergetskom sistemu se dešavaju planirana i neplanirana isključenja proizvodnih objekata, bilo zbog planiranih remonata, naprimjer, ili zbog, naravno, neplaniranih kvarova. Isto tako su moguće situacije slabe hidrologije kada je, za potrebe zadovoljenja domaćeg konzuma, potrebno nabaviti nedostajuću električnu energiju izvana. Sve su ovo, a i drugo, okolnosti u kojima sistemi kao što je elektroenergetski sistem BiH, koji imaju viškove električne energije na nivou godine, imaju potrebu za povremenim uvozom električne energije. Ipak, BiH je do sada bila tzv. neto izvoznik - pojašnjava Marković.

 O spaljivanju drvnog otpada u TE Tuzla

Nakon što je Elektroprivreda BiH objelodanila mogućnost konverzije trećeg bloka TE u Tuzli u kombinovano toplotno i energetsko postrojenje na bazi drvne biomase došlo je do velikog otpora među ekološkim aktivistima. Marković kaže da nema informacija o ovome projektu, ali da zna da je NECP Tim u Ambiciozni scenarij razvoja proizvodnih kapaciteta uključio i transformaciju bloka 3 sa pretpostavkom da će u njemu biti spaljivana drvna masa. Ističe kako je istu pretpostavku koristila i Svjetska banka kod analize razvoja proizvodnih kapaciteta u BiH u procesu dekarbonizacije, smatrajući da je korištenje brzo rastuće biomase karbonski neutralna proizvodnja električne energije.

- Pri tome je analiza pokazala da se prije konačne odluke za spaljivanje biomase treba napraviti tehnoekonomska analiza opravdanosti ove transformacije s aspekta troškova i raspoloživosti goriva i cijena na tržištu. Sa druge strane, poznavajući proces kroz koji moraju proći projekti koje će eventualno finansirati EBRD, neupitno je da će se kod izrade studije opravdanosti realizacije ovog projekta posebna pažnja posvetiti usklađenosti projekta sa politikom zaštite okoliša i socijalnom politikom te da projekti koji ne zadovoljavaju kriterije EBRD-a ne mogu dobiti zeleno svjetlo za finansiranje. Dakle, treba sačekat studiju koja će se uraditi i nakon toga donositi zaključke - smatra Marković.

 Šta su takse na emisije CO2?

Taksa na emisije CO2 je mehanizam koji će ubrzati dekarbonizaciju elektroenergetskog sektora, odnosno učiniti elektrane na fosilna goriva nekonkurentnim u odnosu na druge, obnovljive izvore, pojašnjava Marković. Mehanizam prekograničnog oporezivanja ugljika se uvodi kao mjera kojom će se eliminisati nelojalna konkurencija uvezene robe i električne energije robama i električnoj energiji proizvedenim u EU. Naime, roba proizvedena u EU, u svojim troškovima uključuje i cijenu električne energije u koju je uključena i taksa na CO2 spomenuta u prvom dijelu odgovora. Roba i električna energija uvezena iz zemalja izvan EU koje nisu uvele takse na CO2 imaju manje troškove proizvodnje čime su u startu jeftinije za navedenu taksu. Kako bi se ovakva nelojalna konkurencija eliminisala, EU uvodi Mehanizam prekograničnog oporezivanja ugljika (CO2). EU je za zemlje Zapadnog Balkana predložila postepeno uvođenje ETS mehanizma do 2030. godine čime bi se ostavio prostor za postepeno prilagođavanje sektora novim uslovima, ali i prikupljanje sredstava iz tog mehanizma u poseban fond u BiH. Ono što je posebno važno istaći jeste da BiH, ako bi htjela izbjeći primjenu Mehanizma prekograničnog oporezivanja ugljika, potrebno je da ispuni određene preduslove. Nažalost, u ovom procesu već kasnimo tako da je realno prisutna opasnost da do zadanog roka nećemo ispuniti uslove za uvođenje ETS mehanizma te da će zbog toga na određene robe i električnu energiju za izvoz biti primijenjen Mehanizam za prekogranično oporezivanje ugljika i to već od 2026. godine. Primjena ovog mehanizma znači da će uvoznici iz EU plaćati takse na robu uvezenu iz BiH prema pravilima koje donese EU, a što će sigurno značiti značajno smanjenje konkurentnosti roba i električne energije na EU tržištu (naprimjer, električna energija iz BiH u Hrvatskoj).