Život / Kultura

Edukativna igra "Odiseja mira", osmišljena kao simulacija stvarnih procesa odlučivanja gdje mladi kroz saradnju uče kako graditi mir, postepeno se uvodi u škole širom Bosne i Hercegovine kao novo nastavno sredstvo. Njena dizajnerica Ivana Kešić ističe da su upravo učenici i nastavnici prepoznali njenu vrijednost te poručili da joj je mjesto u učionicama, školama i bibliotekama.

Ova edukativna igra nastala je u Mirovnoj laboratoriji za učenje temeljeno na igri Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) u BiH, kroz aktivnosti dva regionalna projekta:  "Mladi za inkluziju, ravnopravnost i povjerenje" i "Zbližimo se".

Autorica "Odiseje mira" igre Ivana Kešić u razgovoru za Fenu pojašnjava način na koji igra funkcionira i napominje da u ovom slučaju igrači nisu neprijatelji, već saveznici.

- Njihov zadatak je da kroz politike pametnog i održivog razvoja, zaštite kulturne baštine i podsticanja kreativne ekonomije osiguraju mir i pozitivne demografske promjene u svojim igrajućim distriktima. Naša primarna zadaća bila je pomoći djeci i mladima da razumiju mir u svoj njegovoj složenosti i prepoznaju svoju ulogu u izgradnji trajnog mira u BiH i globalno - navodi Kešić.

"Odiseja mira" razvijena je u saradnji sa 1.530 djece, mladih, njihovih nastavnika i nastavnica iz 60 škola i više od 20 lokalnih zajednica, uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara UN-a i Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne saradnje Italije u okviru inicijative Bando Balcani.

Kešić naglašava da mladi smatraju da je "Odiseji mira" mjesto u učionicama, školama i bibliotekama.

- S tom su ocjenom saglasni njihovi nastavnici i nastavnice. Na vlastima je da čuju i uvaže preporuku mladih te formalno priznaju ovu edukativnu igru kao sredstvo nastave - istakla je, dodajući da je, za sada, u školskoj 2025/26. godini, "Odiseja mira" postala nastavno sredstvo u osnovnim i srednjim školama Tuzlanskog kantona te da će u narednoj školskoj godini ovaj status dobiti i u školama Brčko distrikta BiH.

Također, Kešić tvrdi da ova igra apsolutno može naučiti djecu onome što odrasli često ne uspijevaju, a to je kako graditi mir.

- Izgradnja mira je složen proces koji od svakog od nas traži da se suočimo s vlastitim emocijama, strahovima i predrasudama, prepoznamo svoje emotivne okidače, razvijemo samoregulaciju, a u odnosima s drugima iskažemo spremnost za dijalog i kompromis. Za ovu nas zadaću škola ne priprema samo kroz nove obrazovne sadržaje, već i kroz transformaciju svojih učionica u praktične laboratorije za vježbanje participativnog odlučivanja, nenasilnog rješavanja konflikta, izgradnje povjerenja i partnerstva u očuvanju mira - naglasila je.

Jedna od posebnosti ovog obrazovnog alata, ističe njegova dizajnerica, je to što djeca i mladi kroz igru preuzimaju odgovornost za razvoj svojih distrikata, očuvanje kulturne baštine i podsticanje kreativne ekonomije, pri čemu uče kako njihove odluke oblikuju razvoj zajednice.

- Jedini uslov za razvoj i napredak je stanje mira koje zajedničkim snagama trebaju očuvati na glavnoj igrajućoj ploči. Ovo nije samo problemski zadatak za učenike, već i prilika za suočavanje s iznevjerenim očekivanjima, napuštenim dogovorima i posljedicama odluka koje se donose - kaže Kešić

Na pitanje kako je došla do ideje da se kompleksna tema poput "Mladi, mir i sigurnost" pretoči u društvenu igru za djecu, autorica "Odiseje mira" pojašnjava da je inspiraciju pronašla u UN-ovoj globalnoj agendi "Mladi, mir i sigurnost", koja prepoznaje važnu ulogu mladih u prevenciji sukoba, izgradnji mira i jačanju otpornosti zajednica.

Taj međunarodni okvir sadrži niz principa i preporuka kojima se mladi nastoje aktivnije uključiti u procese donošenja odluka, posebno one koji se odnose na izgradnju mira, prevenciju sukoba i jačanje društvene otpornosti.

- Međutim, ova je agenda, baš kao i drugi pravni i politički dokumenti, napisana formalnim jezikom prava i administracije. Zato smo se poslužili metodom učenja temeljenog na igri tako da njen sadržaj i univerzalna načela izgradnje mira "prevedemo" na jezik prilagođen djeci i mladima i da ih  ilustrujemo pričama o ljudima i tradiciji iz naših lokalnih zajednica - kaže Fenina sagovornica.

Kešić naglašava da se "Odiseja mira" razlikuje od klasičnih društvenih igara jer u njoj nema protivnika, već partnera. Umjesto nadmetanja, igrače povezuje zajednički cilj - očuvanje mira kao preduslova za napredak svih, a pravo na pristup informacijama, tehnologiji, ekonomskom rastu i održivom razvoju nije privilegija, cilj niti plijen.

- To se pravo garantira svim igračima istovremeno i ravnopravno, a jedini uslov je zajednički doprinos očuvanju mira. Stane li samo jedan igrač na polje rata, svi igrači gube sve resurse i ljude i primorani su razvoj početi ispočetka. U ovoj igri kompromis nije slabost, timski rad nije zamka, a mir nije utopija već sigurna i stabilna platforma za razvoj svakog pojedinca, uz priznavanje svih naših identiteta, prava i različitosti - naglasila je.

U razgovoru za Fenu ukazala je i na izazove s kojim se mladi danas suočavaju te napomenula da istraživanja pokazuju da su uprkos tehnološkoj povezanosti, sadašnji tinejdžeri usamljeniji nego ikada ranije.

- Pate od anksioznosti, osjećaju se isključeno, trpe digitalno, psihološko, a nerijetko i fizičko nasilje. Tražeći pripadnost, potpadaju pod utjecaj različitih, vrlo dobro organiziranih online manipulacija i radikalizacija koje vode u još veću isključenost, nasilje i otuđenost - istakla je.

Dizajnerica igre smatra da mladi danas tragaju za orijentirom i sigurnim okruženjem u kojem će pronaći svoje mjesto te pojašnjava da im kroz "Odiseju mira" upravo to i pokušavaju pružiti.

- Ovaj nastavni alat ne nudi gotova rješenja, ne traži ponavljanje poželjnih odgovora, već daje priliku za samostalno donošenje različitih odluka i kritičko promišljanje posljedica tih odluka. Zajednički rad ne vodi homogenizaciji, već izgradnji čvrste platforme za vidljivost i uključenost svakog pojedinca, uz uvažavanje svih naših različitosti - ističe.

Svi mladi ljudi svakog vremena i društva žele biti vidljivi, saslušani i shvaćeni kao partneri, naglašava sagovornica Fene i kaže da su se, kada su birali priče o ljudima i kulturnoj baštini lokalnih zajednica, pitali kako će na njih reagirati i u kojoj mjeri će se s njima identificirati mladi iz različitih društvenih grupa.

- Rezultati evaluacije pokazali su da mladi na gotovo identičan, pozitivan način doživljavaju ovu igru, sve njene ilustracije, pravila i sadržaj. Međutim, mladi su isto tako bili jedinstveni u davanju najniže ocjene 1 za dizajn glavne igrajuće ploče, zahtijevajući kvadratni umjesto predloženog kružnog oblika polja na ploči. Nova, digitalna generacija mladih svijet vidi kroz okvir ekrana i kamere, ali ohrabruje činjenica da nam daju priliku da ih naučimo kako da kroz taj svoj "kvadratni pogled" na svijet bolje razumiju i uvažavaju jedni druge, aktivno doprinose miru, održivom razvoju i društvenoj koheziji svojih zajednica - kazala je.

Odgovarajući na pitanje da li se mir može zaista učiti, Kešić kaže da je iskustveno učenje zapravo jedini način te da je mir proces, propitivanje, kritičko mišljenje i odgovorno odlučivanje.

- Ne možemo potrošiti život tražeći odgovore, ali možemo omogućiti iskustveno učenje u našim učionicama i školama, kroz koje djeca i mladi, u sigurnom i kontroliranom okruženju, upoznaju sebe, razumiju svoje emotivne okidače, analiziraju posljedice svojih odluka i odluka drugih, uče nenasilno komunicirati i rješavati konflikte - konstatovala je.

Na kraju razgovora, Kešić ističe da najvrjednija lekcija koju je naučila dolazi od njene mentorice, a to je "da se treba mijenjati".

- Generacijama odrastamo i živimo u društvu koje se ponosi time što ne prihvata promjene, ponavlja dokazano loše prakse i odluke - napominje.

Stoga bi, zaključuje autorica igre, voljela da za nekih deset godina čuje da je "Odiseja mira" osnažila nove generacije djece i mladih za iskreniji odnos sa sobom i partnerstvo s drugima.

UNFPA Mirovna laboratorija za učenje temeljenog na igri već je uključila mlade iz više od 60 škola i 20 lokalnih zajednica, uključujući Sarajevo, Istočno Sarajevo, Višegrad, Foču, Goražde, Čajniče, Vitez, Bugojno, Travnik, Bosanski Petrovac, Srebrenik, Tuzlu, Brčko, Mostar, Stolac i Trebinje.