Vijesti / BiH

 U posljednjih nekoliko godina sve su izraženiji problemi kod djece i adolescenata u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju mentalno zdravlje, pri čemu su najčešći anksioznost, depresija, poremećaji spavanja, poteškoće s koncentracijom, pa čak i samopovređivanje i suicidalne misli. Istovremeno, iako sistem podrške još uvijek nije dovoljno razvijen, vidljivi su značajni pomaci u prepoznavanju važnosti dječije psihijatrije i pružanju pomoći djeci i mladima kojima je ona potrebna, ocijenio je u intervjuu za Fenu dječiji psihijatar iz Chicaga Amer Smajkić.

Smajkić, koji je od izbjeglice iz Bosne i Hercegovine izgradio uspješnu karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama kao predavač na Medicinskom centru Univerziteta RUSH i vlasnik privatne psihijatrijske prakse, učestvuje na 17. Danima Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS) u Sarajevu, gdje s domaćim stručnjacima razmjenjuje iskustva iz oblasti dječije psihijatrije i mentalnog zdravlja.

Govoreći o stanju mentalnog zdravlja djece i adolescenata, Smajkić ističe da je stres postao jedna od dominantnih odrednica života mladih ljudi, a da su posljedice posebno postale vidljive tokom pandemije COVID-19.

- Kada je riječ o najvažnijim promjenama koje se trenutno dešavaju kod djece vezano za mentalno zdravlje, mislim da su one uglavnom vođene pod pritiskom stresa. To smo posebno vidjeli tokom pandemije, kada je postalo veoma jasno koliko su djeca osjetljiva na promjene i pritiske iz okruženja. Iako je pandemija završena, stres nije nestao. On je i dalje prisutan kroz školu, društvene odnose i očekivanja koja se postavljaju pred djecu - kazao je.

Prema njegovim riječima, upravo zbog toga stručnjaci danas sve češće bilježe porast anksioznih i depresivnih poremećaja kod djece i adolescenata.

- Vidimo jako puno problema koji su vezani za anksioznost, depresiju, probleme sa spavanjem i fokusom. Kod određenog broja djece dolazi i do samopovređivanja ili suicidalnih razmišljanja. To su problemi s kojima se svakodnevno susrećemo u kliničkom radu - upozorio je.

Na pitanje šta najviše doprinosi rastu mentalnih poteškoća kod mladih, Smajkić naglašava da ne postoji jedan uzrok, već da je riječ o složenom spletu društvenih promjena.

- Život se danas mijenja veoma brzo. Svi smo više zauzeti, pritisci i očekivanja su veća, a konkurencija među djecom i mladima je mnogo izraženija nego ranije. Teško je izdvojiti samo jedan faktor. To je kombinacija društvenih pritisaka, porodičnih okolnosti, školskih zahtjeva i načina života koji se značajno promijenio u posljednjih desetak godina - pojasnio je.

Istovremeno smatra da povećan broj prijavljenih problema nije nužno samo negativan pokazatelj.

- Danas mnogo više znamo o mentalnom zdravlju nego ranije. Ljudi su svjesniji problema i spremniji da o njima razgovaraju. Zbog toga ih češće prepoznajemo i češće tražimo pomoć, što je svakako pozitivan pomak - rekao je.

Posebno važnu ulogu u prepoznavanju problema mentalnog zdravlja vidi u obrazovnom sistemu.

Prema njegovom mišljenju, škole nisu važne samo zbog obrazovanja djece, nego i zato što su nastavnici i pedagozi često prvi koji primijete promjene u ponašanju učenika.

- Učitelji i obrazovni radnici provode mnogo vremena s djecom i često mogu prepoznati kada ponašanje odstupa od onoga što je uobičajeno. U Americi su upravo nastavnici često prvi koji ukažu da nešto nije u redu i predlože roditeljima da potraže stručnu pomoć. Zbog toga je izuzetno važno da obrazovni sistem bude uključen u komunikaciju između porodice i zdravstvenih radnika - istaknuo je.

Roditeljima savjetuje da posebnu pažnju obrate na nagle promjene u ponašanju djece.

- Dijete koje normalno jede pa iznenada izgubi apetit, dijete koje je dobro spavalo pa počne imati ozbiljne probleme sa spavanjem ili dijete koje je bilo društveno aktivno pa se odjednom povuče i izoluje - sve su to znakovi koje ne treba ignorirati. Također, pojava tuge, bezvoljnosti ili gubitka interesa za aktivnosti koje su ranije pričinjavale zadovoljstvo mogu biti rani simptomi depresije - upozorio je.

Smatra da je upravo edukacija roditelja jedan od najvažnijih alata u prevenciji ozbiljnijih problema.

- Potrebno je javnosti stalno govoriti o ovim temama kako bi roditelji znali šta trebaju pratiti i kada treba reagirati. Cilj je prepoznati problem dovoljno rano da ga možemo prevenirati ili ublažiti prije nego što bude potrebna ozbiljnija intervencija - kazao je.

Govoreći o sistemu podrške mentalnom zdravlju djece u Bosni i Hercegovini, Smajkić smatra da postoje značajni nedostaci, ali i ohrabrujući pomaci.

- Ne mogu reći da imamo dovoljno razvijen sistem, ali ne želim biti ni nepravedan prema Bosni i Hercegovini. Kao neko ko već skoro dvije decenije dolazi ovdje kroz BHAAAS, mogu reći da je napredak vidljiv. Prije 20 godina o dječijoj psihijatriji se gotovo nije govorilo. Prije deset godina imali smo veoma malo kapaciteta. Danas već imamo stručnjake i ustanove koje pružaju pomoć djeci - rekao je.

Kao posebno važan pokazatelj razvoja sistema navodi činjenicu da se broj dječijih psihijatara postepeno povećava.

- U posljednjih nekoliko godina upoznao sam kolegice dječije psihijatrice u Sarajevu i Tuzli. To pokazuje da se kadar razvija i da sistem ide naprijed, iako možda ne onom brzinom kojom bismo svi željeli - kazao je.

Kada je riječ o preventivnim mjerama, Smajkić smatra da je edukacija ključni prioritet.

- Najvažnije je povećati nivo znanja o mentalnom zdravlju. Što više razumijemo probleme i njihove prve znakove, to ćemo više raditi na prevenciji, a manje na liječenju posljedica. Naravno, paralelno s tim moramo razvijati institucije i usluge koje će pružati pomoć kada ona postane potrebna - istaknuo je.

Jedan od najvećih izazova i dalje predstavlja stigma koja prati mentalne poremećaje.

- Stigma je dugo bila ogromna prepreka. Ljudi su psihijatriju često povezivali isključivo sa najtežim oboljenjima poput šizofrenije ili bipolarnog poremećaja. Međutim, takva stanja predstavljaju samo mali dio onoga čime se psihijatrija bavi. Mnogo češće govorimo o depresiji, anksioznosti ili ADHD-u, koji pogađaju veliki broj djece i mladih - pojasnio je.

Ipak, vjeruje da se odnos prema mentalnom zdravlju postepeno mijenja.

- Mlade generacije danas mnogo otvorenije govore o svojim problemima. Nemaju strah tražiti pomoć i podijeliti vlastita iskustva. Mislim da upravo oni najviše doprinose razbijanju stigme koja je godinama predstavljala veliku prepreku - rekao je.

Govoreći o budućnosti sistema mentalnog zdravlja djece u BiH, Smajkić navodi da postoje razlozi za optimizam.

Kao primjer navodi nedavnu odluku o interventnom uvozu lijekova za ADHD, koji su godinama bili nedostupni djeci u Bosni i Hercegovini.

- To je prije samo godinu dana bilo gotovo nezamislivo. Za dječije psihijatre to su među najčešće korištenim lijekovima, a ranije nisu bili dostupni. Sama činjenica da se sada mogu pronaći u apotekama pokazuje da sistem postaje svjestan potreba djece i porodica te da se stvari ipak kreću u dobrom smjeru - kazao je.

Smatra da važnu ulogu u tom procesu imaju i stručni skupovi poput Dana BHAAAS-a.

- Ovakvi događaji omogućavaju razmjenu znanja i iskustava između stručnjaka iz Bosne i Hercegovine i dijaspore. To je prilika da pokažemo kako se određeni problemi rješavaju u drugim zemljama, ali i da učimo od kolega ovdje. Impresioniran sam znanjem i posvećenošću mladih profesionalaca u BiH - naglasio je.

Tokom ovogodišnjeg skupa održao je više stručnih predavanja posvećenih ADHD-u, utjecaju stresa na mlade ljude te savremenim pristupima odgoju djece.

Na kraju razgovora uputio je poruku roditeljima da se ne plaše razgovora o mentalnom zdravlju.

- Mentalno zdravlje ne smije biti razlog za stid ili strah. Svi ljudi imaju određene poteškoće i niko nije savršen. Najvažnije je probleme prepoznati na vrijeme, biti svjesni njihovog postojanja i potražiti pomoć kada je potrebna. Što ranije reagiramo, veće su šanse da ćemo uspješno pomoći djetetu i porodici - poručio je Smajkić.