Magazin / Čitaj, saznaj

Crni kontinent prepun je živopisnih likova, ali je malo koji s tako malo inteligencije i obrazovanja uspio napraviti toliki belaj poput Idi Amin Dada Oueme. Neprikosnoveno je vladao Ugandom osam godina i pokazao se vrlo aktivnim pregaocem u svim segmentima diktature. Bio je bokser, sadistički nastrojen vojnik, poklonik Hitlerove strategije obračuna s protivnicima, kanibal, harmonikaš, nesvrstani šaljivdžija i potpuno nepismen!

 Od pomoćnika kuhara, do polubožanstva

Idi Amin Dada Oumee vladao je relativno kratko, ni deceniju: od 1971. do 1979. godine. Na početku diktature izvršio je vojni udar dok se premijer Milton Obote nalazio izvan zemlje. Tako je počela Aminova diktatura. Rodio se u vrlo siromašnoj porodici sa sjevera zemlje. Pošto nije volio govoriti o svom tegobnom djetinjstvu, i danas se ne zna da li je rođen 1923. ili 1925. godine. Izvori se razilaze i o pitanju Aminova oca: da li je bio paor ili policajac, musliman ili kršćanin. Ono što svi pretpostavljaju, je da je Aminova majka bila vračara, te da je ona imala presudni utjecaj na njega nakon što je otac napustio porodicu.

Mladi, budući diktator u djetinjstvu se probijao zaradujući prodajom kifli i pereca. Neki izvori tvrde da je tada postao fanatični sljedbenik islamske vjere. Pošto je budućnost vidio u vojsci, 1946. godine prijavljuje se u Kraljevsku afričku pješadiju dok je Uganda još bila britanska kolonija. Na početku je radio kao kuhar, ali su ovog gorostasa prebacili u pješadiju, gdje je brzo napredovao, obavljajući delikatne i prljave vojne poslove. Iz tog doba ostala su svjedočenja o sadističkom odnosu spram protivnika, pobunjenika iz Mao-mao plemena: da bi izvukao informacije, sjekao je zarobljenicima penise.

Vrijedi napomenuti i to da je, još na početku svoje vojničke karijere, 1951. godine postao bokserski prvak Ugande, te da je kasnije uvijek isticao da je prvenstveno bokser pa tek onda sve ostalo. Tako je čak u doba svoje diktature htio organizirati borbu protiv Muhameda Alija, ali pod posebni uvjetima: "Meč se mora održati u Tripoliju, sudit će moj brat Gadafi, borbu će najavljivati ajatolah Homeini, a trener će mi biti Jaser Arafat!"

Kada je 1962. godine Uganda izborila nezavisnost, Idi Amin je već bio u dobrim odnosima s premijerom Miltonom Oboteom. Mnogi su skloni tvrdnji da je taj odnos zasnovan na zajedničkom poslu krijumčarenja slonovače. Bilo kako bilo, Obote ga je 1971. godine želio uhapsiti zbog pronevjere milionske dolarske vojne pomoći, ali dok je premijer bio u posjeti Singapuru, Idi Amin uzvraća vojnim udarom.

U to vrijeme imao je podršku Velike Britanije i Izraela (gdje je stekao vojno obrazovanje) iako je engleski jedva natucao i bio gotovo nepismen! Njegov lični sekretar kasnije je svjedočio da je Aminu bilo pravo mučenje pročitati tekst od pola stranice i potpisati ga u svojstvu predsjednika države. Nakon što je odlučio protjerati između 50 i 80 hiljada Indijaca i Pakistanaca iz Ugande (probudivši se iz poslijepodnevnog sna, rekao je: Bog mi je u snu naredio da izbacim sve Indijce i Pakistance bez ugandskog državljanstva), izgubio je naklonost saveznika Britanije i Izraela, koji tek tada otkrivaju stvarnu ćud ugandskog gorile.

On se zbog toga okreće Libiji i Gadafiju (još jednom heroju našeg feljtona) i prosipa priče o dobroj Hitlerovoj taktici holokausta jer Židovi ionako imaju loš utjecaj na ljude, a nacističkom zločincu planirao je podići spomenik u Ugandi. Među nesvrstanim prijateljima, ovaj nepismeni kanibal (svoje protivnike dao je ubiti i ispeći, tijela bi pojeo, a glave držao u frižideru: pretpostavlja se da je tako završio i jedan od njegovih sinova koji mu se suprotstavio!) važio je kao šaljivdžija s direktnim i sirovim smislom za humor. Tako je u obraćanju Ujedinjenim nacijama rekao: "Neću koristiti maternji jezik imperijalista i budala, kao što su Englezi."

Tokom ekonomske krize u Velikoj Britaniji, sredinom sedamdesetih, uputio je telegram pomoći britanskoj vladi: Poslat ću vam avionom iz Ugande tri tone banana kojima ću nahraniti gladne u Londonu.

Idi Amin imao je četiri žene i tridesetak ljubavnica. Imao je nezasiti seksualni apetit i bio ponosan na svoj fizički izgled.

-Ja sam najljepši čovjek na svijetu! To kažu moja mama i sve moje žene- urlao je.

Da bi održao seksualnu energiju i potentnost, u doba najveće krize tamanio je dnevno po četrdeset narandži. Zbog hiperaktivnog seksualnog života, zaradio je i brojne spolne bolesti.

Kada je socijalna situacija dostigla vrhunac napetosti, 1978. godine odlučio je napasti susjednu Tanzaniju. Na njegovu nesreću, tanzanijska vojska i domaći pobunjenici početkom 1979. godine ušli su u Kampalu pa je bio prinuđen da zajedno sa svojim ženama i ljubavnicama napusti zemlju. Desetak godina boravi kod svog brata Gadafija, odakle poručuje: Otkad nisam na vlasti, u Ugandi se ne poštuju ljudska prava! - Hrabra izjava od čovjeka tokom čije vlasti je u Ugandi ubijeno oko 400 hiljada ljudi, njegovom krivicom.

Posljednje godine života boravi u Jeddahu, u Saudijskoj Arabiji. Tu je o vladinom trošku luksuzno živio, koristeći skupe automobile, vile, kuhare, vrtlare, uz mjesečni džeparac od 1.500 dolara, uz zamjenu da se politički ne aktivira. Umro je 16. avgusta 2003. godine, nakon teške bolesti. Za svoja zlodjela nikom nije odgovarao.

Između mnogobrojnih odlikovanja, mnoge od njih je sam sebi dodijelio: dobitnik je i Ordena jugoslovenske zastave 1976. godine, kada je posjetio Jugoslaviju.

(Start/F.Borić)