Vijesti / BiH

Oko 70 posto globalnih skrivenih troškova proizlazi iz zdravstvenih posljedica povezanih s neinfektivnim bolestima, izazvanih nezdravim prehrambenim navikama naročito u industrijski razvijenijim poljoprivrednim i prehrambenim sistemima, navodi Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) predstavljajući rezultate studije.

Ovom usavršenom studijom, kako je navedeno u saopćenju, obuhvaćeno je 156 zemalja i potvrđeno da skriveni troškovi unutar globalnih poljoprivredno-prehrambenih sistema iznose približno 12 triliona dolara godišnje. Od toga, oko 70 posto (8,1 triliona dolara) proizlazi iz nezdravih prehrambenih navika i povezano je s alarmantnim porastom nezaraznih bolesti (NCD) kao što su bolesti srca, moždani udar i dijabetes, što daleko premašuje troškove povezane s degradacijom okoliša i društvenim nejednakostima.

Godišnji izvještaj SOFA o hrani i poljoprivredi za 2024. nadovezuje se na izdanje iz 2023. kako bi pružio još dublju analizu, koristeći stvarno računovodstvo troškova, otkrivajući cijeli niz troškova i koristi povezanih s proizvodnjom, distribucijom i potrošnjom hrane uključujući one koji se ne odražavaju na tržišnim cijenama, takozvane “skrivene troškovi i koristi”. Izvještaj ažurira te procjene troškova, dijeli ih po vrstama poljoprivredno-prehrambenih sistema i zacrtava smjer za transformativne promjene u našim poljoprivredno-prehrambenim sistemima.

Studija detaljno opisuje kako su globalni skriveni troškovi u industrijaliziranijim poljoprivredno-prehrambenim sistemima u zemljama s višim, srednjim i visokim prihodima, u velikoj mjeri potaknuti skrivenim zdravstvenim troškovima te skrivenim troškovima zaštite okoliša.

- Ovo je prvi put da se vodeća publikacija fokusira na istu temu dvije uzastopne godine, što naglašava hitnu potrebu za transformacijom poljoprivredno-prehrambenog sistema kako bi se osigurala održiva budućnost - izjavio je Vlado Pijunović, nacionalni program-koordinator pri Uredu FAO u BiH.

Ključne preporuke na osnovu studije su: pružanje finansijskih i regulatornih podsticaja za unapređenje usvajanja održivih praksi duž lanca snabdevanja hranom i za ograničavanje neravnoteže snaga između zainteresovanih strana u poljoprivredno-prehrambenom sistemu;  promoviranje zdravije ishrane donošenjem politika koje hranljivu hranu čine pristupačnijom i pristupačnijom i smanjuju skrivene troškove vezane za zdravlje; podsticanje smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte i azota, štetnih promjena u namjeni zemljišta i gubitka biodiverziteta kroz označavanje i sertifikaciju, dobrovoljne standarde i inicijative dužne pažnje u celoj industriji; osnaživanje potrošača jasnim, pristupačnim informacijama o ekološkim, društvenim i zdravstvenim uticajima izbora hrane, uz istovremeno osiguravanje da čak i ugrožena domaćinstva mogu imati koristi od promjena; iskorištavanje značajne kupovne moći nabavke hrane kroz institucije kako bi se preoblikovali lanci snabdijevanja hranom i poboljšalo okruženje za hranu, u kombinaciji sa sveobuhvatnim obrazovanjem o hrani i ishrani; jačanje upravljanja i civilnog društva kako bi se stvorilo okruženje koje omogućava ubrzanje inovacija za održive i pravedne poljoprivredno-prehrambene sisteme, kao i skriveni troškovi variraju ovisno o vrsti poljoprivredno-prehrambenog sistema.

Historijski promatrano, poljoprivredno prehrambeni sistemi su prošli razvojni put od tradicionalnih do industrijksih, a svaki od tih tipova nosi sopstvene skrivene troškove.

Dok je prehrana s niskim unosom cjelovitih žitarica vodeći prehrambeni faktor rizika u većini poljoprivredno-prehrambenih sistema, u sistemima koji su duže u krizi (dugotrajni sukobi, nestabilnost i raširena nesigurnost zbog hrane) i tradicionalnim sistemima (koje karakterizira niža produktivnost, ograničeno usvajanje tehnologije, i kraće lance vrijednosti), primarni problem je nizak unos voća i povrća.

Značajni problemi su dalje uzrokovani visokim unosom natrija te velikom potrošnjom prerađenog i crvenog mesa u industrijskim društvima, gdje se svrstava među tri najveća prehrambena rizika.

Osim prehrambenih rizika, uticaj neodržive poljoprivredne prakse na okoliš značajno doprinosi teretu skrivenih troškova. Troškovi povezani s emisijama stakleničkih plinova, oticanjem azota, promjenama u korištenju zemljišta i onečišćenjem vode posebno su visoki u zemljama s raznolikim poljoprivredno-prehrambenim sistemima, gdje je brzi ekonomski rast povezan s evoluirajućim obrascima potrošnje i proizvodnje, dostičući procijenjenih 720 milijardi USD.

Društveni troškovi, uključujući siromaštvo i pothranjenost, najzastupljeniji su u tradicionalnim poljoprivredno-prehrambenim sistemima i onima pogođenim dugotrajnim krizama. Ovi socijalni troškovi predstavljaju 8 odnosno 18 procenata BDP-a ističući hitnu potrebu za poboljšanjem sredstava za život i integrisanim humanitarnim, razvojnim i mirovnim naporima.

Izvještaj organizacije FAO poziva na transformaciju poljoprivredno-prehrambenih sistema vođenu vrijednostima kako bi bili održiviji, otporniji, inkluzivniji i efikasniji. Ovo zahtijeva prevazilaženje tradicionalnih ekonomskih mjera poput BDP-a korištenjem pravog troškovnog računovodstva za prepoznavanje skrivenih troškova. Ovim pristupom, odgovorni mogu donijeti odluke koje povećavaju društvenu vrijednost poljoprivredno-prehrambenih sistema, priznajući njihovu suštinsku ulogu u sigurnosti hrane, ishrani, očuvanju biodiverziteta i kulturnom identitetu. Postizanje ove transformacije također zahtijeva premošćivanje sektorskih podjela, usklađivanje politika u zdravstvu, poljoprivredi i okolišu te osiguravanje da se koristi i troškovi ravnopravno dijele među svim zainteresovanim stranama.

- Izbor koji sada napravimo, prioriteti koje odredimo i rješenja koja budemo implementirali će odrediti našu zajedničku budućnost. Prava promjena počinje sa individualnim postupcima i inicijativama, podržanim od politika i ciljanim investicijama. Transformacija globalnih agro-prehrambenih sistema je od osnovne važnosti u postizanju ciljeva održivog razvoja i osiguravanja prosperitetne budućnosti za sve nas - izjavio je generalni director organizacije FAO Qu Dongyu.

U izvještaju je naglašeno da ova transformacija zahtijeva kolektivnu akciju, uključujući primarne proizvođače, agrobiznis, vlade, finansijske institucije, međunarodne organizacije i potrošače. Iako će rješavanje skrivenih troškova rezultirati neujednačenim uticajima na učesnike, zemlje i vremenske okvire, politike i propisi koji podržavaju mogu pomoći u smanjenju poremećaja, posebno za male proizvođače i agrobiznise, promovirajući rano usvajanje održivih praksi i zaštitu ranjivih društvenih grupa.