Kolumne

Piše: Emir Imamović Pirke

SUBOTNJA MATINEJA: Zašto je u subotu, drugog marta, preko 1.000 novinara i novinarki u Zagrebu demonstriralo pod sloganom „Oteli ste medije, novinarstvo ne damo“, odgovore daju pitanja što ih je predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, Andreju Plenkoviću, uputio glavni sekretar Evropske federacije novinara (EFJ), Ricardo Gutierrez. Ona glase:

• Je li normalno za zemlju Evropske unije da su protiv novinara podignute najmanje 1.163 tužbe?
• Je li normalno da javna radiotelevizija koristi javni novac kako bi zastrašila novinare putem 36 tužbi?
• Je li normalno da hrvatske vlasti nisu reagirale na objavljivanje evropskog istraživanja čiji je rezultat da je urednička nezavisnost u Hrvatskoj najniža u cijeloj EU?
• Je li normalno da su hrvatske vlasti ostale pasivne nakon objave istog istraživanja u kojem je utvrđeno stalno političko miješanje u upravljanje javnom radiotelevizijom?
• Je li normalno da je razina nezavisnosti i financiranja Hrvatske radiotelevizije niža od one u Turskoj i Srbiji?“

Do trenutka pisanja ovog teksta, Plenković sekretaru EFJ-a odgovore nije dao, niti će: službena politika njegove vlade i HDZ-a, kada je o medijima riječ, je takva da se svi, dok god mogu, prave kako problema nema, a kada ignorancija prestane davati efekta, problem prebaci na one što na isti taj problem ukazuju i s njim svaki dan žive i rade. Dakle, na novinare.

Tako se, uostalom, i dogodilo da u svim institucijama do kojih su prosvjednici, organizirani od strane Hrvatskog novinarskog društva (HND), došli u subotu, budu dva puta zaključana vrata. Neradni dan za hrvatsku je vlast neradni dan, pogotovo kada se očekuje da se premijer i ministri bave onima koji kvare njihovu, idiličnu sliku male evropske države u kojoj se drži do najviših civilizacijskih standarda, osim onih koji se odnose na prava manjina, slobodu govora, sprječavanje historijskog revizionizma i svakodnevne, često i uspješne, pokušaje pretvaranja novinarstva u uslužnu djelatnost.

MUP-om ĆU TE GAĐAT' MOJA MALA: Samo dva dana nakon protestne šetnje koja je krenula od Novinarskog doma i u kojoj su žurnalisti poljubili vrata Vlade i Ministarstva kulture, u redakciju portala Net.hr su došla dva uniformisana policajca sa zadatkom da utvrde identitet i kućnu adresu komentatorice Đurđice Klancir, koju tuži jedan od HDZ-ovih župana, izvjesni Ivo Žinić. To što na Net.hr piše jedna Đurđica Klancira i što portal ima redakcijske prostorije i, samim time, adresu za primanje pošte, policiji nije bilo važno. Policajci, pored toga, nisu znali ni ko tačno Đurđicu Klancir tuži, već su se, mirno i dostojanstveno, predstavili kao izvršitelji naloga advokata tužitelja!

„Ne moram vam reći što sam sve pomislila prije nego što sam saznala da 'postupaju' za nekog odvjetnika. Zbilja sam svašta prošla od kada se bavim novinarstvom, ali ovo mi je definitivno bila novost. Da netko pošalje policiju samo zato da utvrde moju privatnu adresu na koju će mi slati tužbu. Zašto mi uvaženi odvjetnik nije htio poslati tužbu na redakcijsku adresu? Ni prva niti posljednja, nažalost. Ali policija je doista novi element. Što je sljedeće? Hapšenje na licu mjesta? Sprovođenje u pritvor dok se vještače duševne boli onih o kojima pišemo?“ - napisala je Đurđica Klancir na Facebooku!

ČINJENICE SU SVETE; ALI JE TO NEBITNO: Hrvatska demokratska zajednica je još u vrijeme Franje Tuđmana shvatila da nema boljeg i profitabilnijeg načina da se mediji primire od onog prividno legalnog. Osuđeni ratni zločinac Tomislav Merčep - koji kaznu za masovna ubistva i torturu zarobljenika služi u banji! - je još devedesetih godina prošlog vijeka odlučio da će od odšteta za duševne boli sagraditi vikendicu na moru. I sagradio je, samo što nije ispunio javno izrečeno obećanje da će na fasadi napisati čijim je parama platio cigle, crijep, laminat, roletne i utičnice: onim dobijenim od „Feral Tribunea“, splitskog tjednika ugašenog nakon što je godinama prihod od marketinga bio nikakav, a rashod zbog pravosnažnih presuda milionski. U markama, da ne bude zabune, a ne u kunama.

Sadašnja je, također HDZ-ova vlast, praksu utjerivanja straha putem pravosuđa nastavila, naravno uz potpunu saradnju sudija koji ispisuju novu historiju prava, pretvarajući ga u nauku o stanju duše kojoj nikakvi obični, materijalni, ovozemaljski dokazi nisu bitni.

Zbog toga su, malo prije prosvjeda, dva novinara i pisca - Jurica Pavičić i Viktor Ivančić - osuđeni na novčane kazne, ali ne zbog iznošenja laži, već, sasvim suprotno, zbog objavljivanja činjenica i vlastitog mišljenja o njima.

- Sud se nije bavio meritumom i vagao pravo javnosti da zna i moje pravo na vrijednosni sud u odnosu na pravo osobnosti, nego su vještačili i presudili mojem stilu - kazao je Pavičić kojeg je, inače, tužio nekadašnji ekonomista u „Jugoplastici“, estradnjak C kategorije i bivši intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, Duško Mucalo, poznat po hitovima čiji naslovi dovoljno govore o njegovim visokim estetskim i svim drugim kriterijima: „Anka vegetarijanka“, „Odakle se čisti riba“, „Ja sam zet skoro za pet“, „Došla marka dinaru na more“, „Dalmatinac da te štipka“...

- Pišući o moralnome svinjcu kakvoga kreiraju 'novinari' i 'urednici' poput Roberta Pauletića, pokušavao sam štititi profesiju kojoj pripadam od najgore vrste zloupotreba. Društvo okupljeno u nekadašnjem ST-u, pod Pauletićevom uredničkom komandom, željelo je kreirati stav kako je normalno lagati u novinama, kako je normalno da se novine stave u službu najbrutalnije ratne propagande, kako je normalno da se izmišljotine i insinuacije plasiraju kao rezultati 'novinarskih otkrića', i to po cijenu da žrtve tih laži dožive najgoru sudbinu - da budu ubijene, ili premlaćene, ili istjerane s posla, ili istjerane iz stana, ili istjerane iz Hrvatske. Danas, nemaju ni riječi žaljenja zbog onoga što su činili, nego - naprotiv - iznošenje istine o tome nazivaju podmetanjima 'ljevičara', 'Jugoslavena', 'komunista' i slično. To je moralna svinjarija o kojoj sam pisao, nastojeći zaštititi zadnje ostatke digniteta svoje struke, i ne smatram da sam time povrijedio ugled i čast tužitelja. Napokon, ne možete povrijediti čast nekome tko je nema, dio je iz očitovanja Viktora Ivančića pred sudom koji je presudio u korist tužitelja, dakle Roberta Pauletića, neskrivenog rasiste i bivšeg urednika „Slobodnog tjednika“, novine što je objavljivala spiskove za likvidaciju nepoćudnih građana Hrvatske.

JOZEF K. U SREDINI KOLONE: Kafkijanski procesi protiv novinara i novinarki - u kojima tužitelji uredno paze da se ne zamjere izdavačima, pa njih i ne pominju - niti su početak, niti vrhunac pritisaka na medije u Hrvatskoj. Otkako je ta država nezavisna, sve HDZ-ove vlasti su u fokusu pažnje imale medije, od HRT-a, preko novina, pa do portala u novije vrijeme.

Etničkim i ideološkim čišćenjem javnih medija, te privatizacijom i industrijom oglašavanja koja je uvijek više vodila računa o političkim pokroviteljima nego o onima kojima treba plasirati proizvode, Hrvatska televizija je pretvorena u servis svake vlasti, novine su više uređivali najveći zakupci oglasnog prostora nego urednički kolegiji, a oni koji su se opirali završili su, poput „Feral Tribunea“, u povijesti.

Sa ovakvim, potpuno politiziranim i desnoj frakciji HDZ-a prepuštenim javnim servisom, portalima kojima su reklame jedini prihod i printanim medijima sa stalnim padom tiraža i kvalitete - izuzev časnih izuzetaka, komada oko dva-tri, od kojih jedan, „Express“, izdaje tabloid „24 sata“, dok je drugi glasilo srpske nacionalne manjine „Novosti“- pozicija novinara nije loša nego grozna, dok se novinarstvo kao zanat ne bori za veći društveni uticaj, nego za puko preživljavanje i izbjegavanje mogućnosti da postane oruđe PR službi i marketinških agencija.

U isto vrijeme, mediji koji se nekako uspijevaju oduprijeti pritiscima, predstavljaju jedinu stvarnu opoziciju HDZ-ovoj vlasti: SDP je, naime, u stanju raspada, liberali na rubu izbornog praga, dok su desne alternative vladajućima, sve redom od zla oca i još gore matere.

Novinarstvo, ono pravo, profesionalno i kritičko, u današnjoj je Hrvatskoj, baš kako je i pisalo na jednom od transparenata na pomenutim protestima, javno dobro, ali se režim i pravosuđe do podneva prave da to ne shvataju, dok se od podneva odnose prema ovom kao i prema svakom drugom javnom dobru koje su ili već pretvorili u prah i pepeo ili upisali u svoje vlasništvo.

Kako brutalno i koliko temeljito to rade, najbolje govori posjeta Hrvatskoj predstavnika Medijske organizacije jugoistočne Evrope (SEEMO), Evropske federacije novinara (EFJ), Evropske radiodifuzijske unije (EBU) i Promatračke misije za područje Balkana i Kavkaza - Transeuropa (OBC) koji, naravno, nisu kupili avionske karte i rezervirali hotele da bi uživali u prirodnim ljepotama, već pomogli kolegama i kolegicama u borbi protiv HDZ-ovih strahota.