Razgovarao: Dario Novalić

 Ned Arnel Mencia, poznat kao Carlos Mencia, američki je komičar, pisac i glumac, rođen u Hondurasu (godine 1988, Mitzi Shore, vlasnik The Comedy Store, predložio je  Menciji da promijeni svoje ime u "Carlos" kako bi se svidio meksičkoj publici). Kroz svoje nastupe često se politički bavi pitanjima rase, kulture, kaznenog prava i društvene klase. Najpoznatiji je kao voditelj emisije „Mind of Mencia“, koja je proizvela četiri sezone prije nego što je otkazana 2008. godine. U to vrijeme Mencia je za svoje stand-up nastupe primio nekoliko optužbi za plagijat.

Mencia je nastupao u „The Comedy Store“ i „The L. A. Cabaret“, a zbog njihovog uspjeha došlo je do nastupa na Arsenio Hall i Buscando Estrellas, gdje je stekao titulu "Grand Comedy Grand Champion". Tada, 1994. godine, Mencia je izabran za domaćina HBO-eve latino komedije Loco Slam.

Na Galavisionu 1998. nastavio je raditi stand-up, uključujući vrlo uspješnu turneju 2001. sa Freddyjem Sotom i Pablom Franciscoom, u poznatom šou "The Three Amigos". Mencia je također radio dva polusatna specijala na HBO-u, za koji je dobio CableACE nagradu za najbolju stand-up komediju.

U 2005. godini, komičar Joe Rogan javno je optužio Mencia za plagijat, tvrdeći da je Mencia ukrao viceve od nekoliko komičara. Nije bio jedini. Optužbe su pljuštale. Tako je i slavni Bill Cosby optužio Mencia za krađu. U svojoj posebnoj emisiji „No Strings Attached“, Mencia izvodi nešto o ocu koji godinama trenira svog sina za karijeru nogometaša, samo da vidi sina kako kaže: „Volim te, mama!“ u trenutku televizijske pobjede. Cosby je u svom filmu o Billu Cosbyju izveo sličan dio: sam je napisao kratko o toj temi u svojoj knjizi Očinstvo. Mencia je za Los Angeles Times izjavio da nikada nije vidio film, ali je izrazio žaljenje zbog sličnosti između njegovih i Cosbyjevih šala. Mencia je 2011. godine u intervjuu izjavio da je bio na terapiji zbog optužbi za plagijat.

AMERIČKI SAN

Čekamo ga iza scene nakon njegovog cjelovečernjeg šou programa u New Yorku. Pristaje na razgovor. Zna za Bosnu i Hercegovinu i izgleda da dobro poznaje prilike u bivšoj Jugoslaviji.

• Šta mislite o trenutnoj situaciji u SAD i promjenama koje su došle sa predsjednikom Trumpom?

- Predsjednik Trump je uradio ono što rade mnoge vođe, a to je da je pričao o najjednostavnijem, najlakšem, najosnovnijem strahu kojeg svi imamo - to je strah od promjene i strah da će nam ono što imamo biti oduzeto. Tada je lako nekome reći da bi njegov život trebao biti bolji, mogao biti bolji, da će biti bolji da nije tamo neke osobe. To je problem, lako je reći da nije do nas. A u suštini, na kraju dana, mi sami za sebe moramo napraviti tu promjenu, niko drugi to neće uraditi za nas. Ta osoba ne utiče na nas, ako činimo dobro u životu, ako nam dobro ide, to je zbog onoga što sami radimo, ne zbog onoga što radi neko drugi.

 Da sam u Hondurasu i da sam komičar i uspješan, neko bi me ubio

Mi dolazimo iz zemalja, Bosna i Hercegovina nije previše različita od Hondurasa odakle ja dolazim, gdje mnogi ljudi imaju taj mentalitet da neće uspjeti bez obzira na to šta rade, da je život pretežak. Ali se nađe osoba koja će rizikovati, uraditi nešto. Zato sam ja došao u Ameriku. A onda dolazimo u zemlju u kojoj neki ljudi žele da stvari ostanu onakve kakve jesu. Promjena je za njih strašna. Nije to uvijek ni dobra promjena. Siguran sam da u BiH postoje ljudi koji misle da bi još uvijek trebali biti dio bivše Jugoslavije, da je tada bilo bolje. Siguran sam da postoje i ljudi koji se žele boriti i žrtvovati za nešto bolje, nešto drugačije. To je ono što mi ovdje radimo, boriti se za bolje i drugačije. Ali, problem je u tome da je previše glupih ljudi kojima je vrlo lako manipulisati.

• Mislim da od SAD mnogo možemo naučiti?!

- Naravno da možemo. Ljepota, ali i ironija je u tome da mi volimo SAD, ali smo mi ti koji održavaju SAD onakvim kakave jesu. Vjerujemo u ovu zemlju mnogo više nego ljudi koji su ovdje rođeni.

• U svom showu rekli ste da ljudi iz drugih zemalja, izbjeglice koje ovdje žive, koji su došli prije 50, 100 godina, vole  SAD više nego oni koji su tu rođeni?

- Prije 50, 100 godina, oni su bili mi. Njih su mrzili kada su došli ovdje, oni su bili izbjeglice i oni koji nisu dobrodošli, nisu bili Amerikanci. Čak sam od toga i napravio šalu - napravi nekog Amerikanca i odjednom na sve to zaboravljaju, odmah se mijenjaju. Mi smo ti koji vjeruju u ovu zemlju i koji je održavaju. Vi imate magazin, čovjek ispred prodaje hot-dogove. Čovjek koji pere suđe u restoranu za pet do deset godina će vjerovatno biti vlasnik restorana. Ima tri posla, to je posao. Mi vjerujemo u san: radi vrijedno, radi ono što trebaš, obrazuj djecu, obrazuj sebe i bit ćeš uspješniji nego što možeš zamisliti.

• A zašto ne možemo ostati u svojim domovinama, raditi teško i puno kao ovdje, postati uspješni?

- Možemo, ali da sam ja u Hondurasu i da sam komičar i da sam uspješan, neko bi me možda ubio, predsjednik bi me možda upucao, ne znam. Ali stvar je u tome da ne bih bio ovoliko uspješan kao ovdje. Ovdje su to milioni dolara, tamo su hiljade. Ipak, tamo su hiljade mnogo novca, tako da to i nije isto.

ZAŠTO DOLAZE

• Da li je zid jedna od najglupljih ili najpametnijih stvari koje je Trump predložio?

- Ne da je glupo, ali neka mjesta ga trebaju, neka ne. Bez da imaš nekoga da osobu uhapsi, zid neće učiniti ništa. Zid neće spriječiti čovjeka da ga pređe i dođe, spriječit će ga samo ako ga neko uhapsi. Tako da je ono što je najpotrebnije  zapravo čovjek, ljudi koji rade za vladu da hapse one koji dolaze. Preko 80% ljudi koji su ovdje bez dokumenata imaju poslove. Znači, svima dajemo poslove, zato i dolaze.

• Kakvo je Vaše mišljenje o situaciji u Venecueli?

- Znate šta, ono što se dešava je isto što se dešava i u Americi. Kada ljudima kažete da će im život biti bolji ako se desi to i to, dosta ljudi će u to povjerovati. Ono što se na kraju desi su ljudi poput Hitlera, Putina, Trumpa. Ne da su svi oni isti, ne želim to reći, ali svi oni govore ljudima da oni nisu krivi, da će njihov život učiniti boljim, a da je sve što trebaju uraditi vjerovati njima i u njih. Ljudi u to povjeruju. Na kraju krajeva, ja bih bio uspješan i u Hondurasu, ali sam ovdje uspješniji.

Moj otac je meni rekao da jeste do mene: 'Do tebe je, ne do tvojih prijatelja, ti si ušao u to auto, ukrali ste ga. Do tebe je, i neću te izvući iz zatvora.'

Da živim na nekom trećem mjestu, i tamo bih bio uspješan, uradio bih ono što moram. Ljudi poput mene uvijek će biti uspješni, jer radimo vrijedno i pametno. Mnogi ljudi ne vjeruju u to, a takvim je najlakše manipulisati. To je ono što se dešava u cijelom svijetu. Kada ljudi čuju „nije do tebe, do njih je“ osjećaju se dobro. Moj otac je meni rekao da jeste do mene: „Do tebe je, ne do tvojih prijatelja, ti si ušao u to auto, ukrali ste ga. Do tebe je, i neću te izvući iz zatvora.“ Mnogi ljudi okrivljuju druge, ali treba preuzeti odgovornost. Veliki je problem što ne želimo preuzeti odgovornost, želimo se pretvarati da je kriv neko drugi. To čini da se dobro osjećamo, ali to nije istina.

• Kada Vas možemo očekivati u BiH?

- Prošle godine sam išao u Bukurešt i Latviju. Uvijek sam želio doći u Sarajevu jer se sjećam skijanja na Olimpijadi. Neke od planina su predivne i jako volim skijati. Pokušavam da posjetim sve gradove u kojima su održane Zimske olimpijade, tako da bih trebao skijati u BiH u narednih pet godina.