Intervju

 Ne znam šta će sa mnom biti, kaže za Start Nedžad Latić ,  publicist i novinar te glavni urednik portala The Bosnia Times. Zbog svojih stavova koje otvoreno iznosi u javnosti često  dolazi u neprilike, a nekoliko puta bio je  i fizički napadan. Borio se za slobodu, kaže on, a danas misli da je došlo vrijeme u kojem  više treba voditi računa o sigurnosti čovjeka, nego o idealima slobode. 

• Odakle dolazite na dogovoreni intervju za naš magazin?

- Sa suda i ročišta kojeg sam imao sa generalom Seferom Halilovićem i njegovim sinom. Prenio sam tekst sa Klixa u kojem se oni spominju. I nisu tužili portal Klix, nego mene. Imam nekih desetak tužbi od njih. Gdje god sam ih spomenuo, tužili su me! Naravno da to nije problem sam po sebi jer imaju pravo na tužbe, problem je u odnosu suda prema tim tužbama. Mislio sam da će ih sud odbiti nakon mojih žalbi i prigovora. Nikad ni jednu tužbu sud nije odbio protiv mene. Sada imam, osim tih tužbi Halilovića, i tri-četiri tužbe od Muamera Budnje, dvije-tri od BBI, itd. Mislim da je to sihronizirano, sračunat udar na moj portal The Bosnia Times.

• Napisali ste ono što cijeli grad šapuće: Muamer Budnjo, sin visokopozicioniranog člana SDA i vlasnika hotela na Ilidži Alije Budnje, ubio je Dženana Memića!? Tako sam shvatio Vaš tekst!

- Nisam ja to tako napisao! Nisam toliko naivan. Naslov mog teksta je bio: Alijin sin je ubica! To je igra riječi, ali u biti govori da režim stoji iza zataškavanja ubistva. Zato je taj tekst svratio pozornost na ubistvo Dženana Memića, jer do objavljivanja tog teksta novinari su se ustručavali pisati o tom ubistvu. Zbog tog teksta dva puta sam bio privođen u tužilaštvo. U tom sam tekstu zapravo osudio politiku SDA sumnjajući da neko od tajkuna, a ime Alije Budnje se vrlo često spominjalo u kuloarima, stoji iza zataškavanja tog ubistva. Iskreno, takve sam informacije imao i izvora bliskih tužilaštvu i policiji, pa i familije rahmetli Dženana. Prvi mi je problem da sam oponirao režimskoj interpretaciji ubistva Ramiza Delalića koja je glasila da je jedan od njegovih ubica Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a. Takav stav sam imao jer su mi neki drugi moćnici bili sumnjiviji. Drugi mi je problem pisanje o ubistvu Dženana Memića, treći - drugačije sam tretirao saobraćajnu nesreću od oficijelnog izvješća u kojoj je Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad usmrtio jednu osobu. Sjećate se, u februaru prošle godine fizički sam napadnut, napadač je poznat policiji...

KAD JE POČELO

• Je li i osuđen?

- Ne, nije. Nije održano još niti jedno ročište! Bio sam kod tužioca na razgovoru. Kaže, niko ne smije da svjedoči! Sad je taj čovjek koji me je fizički napao - tužio mene! I to za klevetu! Nadalje, i dalje trpim napade, posebno na internetu i društvenim mrežama, grupama koje režim kontrolira. Prijete mi smrću i „svilenim gajtanom“! Imam dokumentaciju od 270 stranica takvih užasnih prijetni. I prije toga sam uvidio da imam problem sa mafijom! Pretprošle godine, 3. maja, dio te dokumentacije odnio sam i pokazao Bakiru Izetbegoviću. Rekao mu da sve to proslijedi Osmanu Mehmedagiću Osmici, generalnom direktoru OSA-e. Mislio sam da mi je Osmica prijatelj jer se tako ponašao dok je bio tjelohranitelj Alije Izetbegovića. Izgleda da sam tu napravio kiks i da sam krivom čovjeku dao tu dokumentaciju. Sam sebe sam izručio njegovim „odredima smrti“! Informacije koje imam govore da oni imaju stožer, štab, u kafani Tuto Bene čiji je vlasnik rođak Semira Efendića. Ta grupa, u kojoj je i ovaj moj nesuđeni ubica, tamo se sastaje. Njih, po mojim saznanjima, kontrolira Salko Zildžić, predsjednik Asocijacije mladih SDA. Nadalje, problem je nastao i kada sam objavio informaciju da je 40 inspektora MUP-a Kantona Sarajevo degradirano. Jedan od njih je naišao na dilera droge supruge moćnika visokopozicioniranog u SDA, prijatelja Bakira Izetbegovića. Da bogdo nisam to dirao! Protiv sebe sam objedinio i narkomafiju i vehabije i sve te grupe iz kojih regrutira taj šljam što se iskaljuje na društvenim mrežama i bljuje mržnju. Nažalost, taj polusvijet, to podzemlje, poziva se na autoritet Muderisa, mog nekadašnjeg prijatelja, kad iskaljuje takvu mržnju.

• Napisali ste i da je Alija Izetbegović radio za KOS, da je njegov sin Bakir na spisku saradnika UDB-e!?

- Moja golgota je počela onog trenutka kada sam prenio informaciju, koju je objavio Nacional (Hrvatska) da je Alija Izetbegović imao kontakte sa KOS-om (Kontraobavještajna služba JNA) i Aleksandrom Vasiljevićem, bivšim šefom KOS-a. Znao sam ja to i od ranije da ga je Aco Vasiljević tri puta posjetio u zatvoru u Foči. Ali tu temu nikada nisam tretirao politički, razumijevajući da je to bila ljudska muka. Znao sam i da se njegov sin Bakir Izetbegović nalazi na spisku saradnika UDB-e (Uprava državne bezbjednosti), znao sam da je posjetio Duška Zgonjanina (šef tajne policije RBiH) u vrijeme dok sam ja bio u Beogradu pokušavajući spasiti mu oca. Bakir je Zgonjanina posjetio u njegovoj vikendici. Dakle, imao sam informaciju koja nije objavljena u knjizi „Čuvari Jogoslavije“.Vjerovatno zbog svega toga B. Izetbegović nije htio osuditi napad na mene, a i da sakrije te svoje „odrede smrti“. Mada sam razgovarao s Bakirom i o vehabijama. Sad imate problem špijunaže, ucjene, upliva SOA-e među njih... A tada sam mu rekao da oni, vehabije, postaju opaka mreža čije smo brutalnosti ideologije svjesni, ali ne i njihove moći! Kaže on: A islam? Velim, šta se tebe tiče islam, prepusti islam reisul-l-ulemi, tvoje je da vehabije politički i zakonski tretiraš. Uvijek smo sumnjali, rekao sam mu, da su nam ih dovele zapadne obavještajne službe preko Hrvatske, sa ciljem da izazovu međumuslimanski sukob u srednjoj Bosni! I pitao sam kako to da su sad amnestirani kod tebe? To sam mu u oči rekao. On mi je, sad to prvi put kažem, rekao da vehabije prijete i njemu! Sjećate se da je govorio o tome da je imao 36 prijetnji. Ovo nisam imao namjeru javno govoriti, ali pošto se i on sad igra sa tim, bojim se da će doživjeti veću golgotu od mene. Kao što vidite, o svemu sam pisao i polemizirao smatrajući da je važno da se te stvari rasprave među nama. Došlo je dotle da je sada moj i život moje familije u opasnosti. Svugdje na svijetu vlast djeluje i odgovara na ovakve prijetnje, osim kod nas i osim u mom slučaju.

• Davne 1983., u vrijeme socijalizma, bili ste žrtva verbalnog delikta! Možete li to stanje uporediti s ovim današnjim?

- Lahko je osuđivati komunistički režim i to samo zato što je bio bezbožnički. I lahko je faliti ovaj režim zato što vlast i podanici kažu da vole Allaha. A stvari ni u komunizmu nisu bile tako crno-crvene, a, usuđejem se reći, da je ovo što danas imamo na sceni i gore po građane i iskrene vjernike. U komunističkom sistemu bio sam hapšen, progonjen, ali su se komunisti potrudili da to bude u duhu njihovih zakona, dok danas vlada bezakonje. Mog brata Džemaludina Latića, pjesnika koji je bio uhapšen, oslobodio je književnik, nobelovac Ginter Gras (Guenter Grass), u to doba predsjednik svjetskog PEN Centra, na inicijatiu pokojnog Predraga Matvejevića. Kad je bio kongres PEN Centra u Mihnenu, meni je Matvejević rekao da je Grass uputio Predsjedništvu Jugoslavije peticiju za oslobađanje mog brata. I da ima obećanja da će Džemaludin biti na slobodi za sedam-osam dana! Nisam mu vjerovao. Ali je tako bilo; Džemaludin je izašao iz zatvora u Foči osam dana nakon peticije. Dakle, komunisti su uvažavali prigovore na stanje ljudskih prava. Danas Evropa nema Guentera Grassa, njome haraju desni populisti. Zato je stanje slobode medija i tretman disidenata i oponenate režimu u nas danas mnoge teže. Tim prije što su na vlasti dunđeri koji nemaju svijesti o državi, a kamo li o slobodi izražavanja. Vidite u što su doveli državni aparat. Radi se o provincijskoj svijesti koja nema političko obrazovanje, ni političku kulturu o slobodi savjesti, iako bi ta vladajuća grupacija koja je bila žrtva verbalnog delikta primarno trebala bdjeti nad građanskim slobodama. Smatram da je tadašnji verbalni delikt nad muslimanima omogućio genocid jer se tada nije smjelo govoriti o stradanjima muslimana u Drugom svjetskom ratu gdje je svaki osmi musliman, Bošnjak, ubijen. Nakon Jevreja, najviše smo stradali u Evropi. Ali se o tome nije smjelo govoriti. U Turskoj, gdje vlada islamski režim, danas je 210 novinara u zatvoru. Jedini sam ja pisao B. Izetbegoviću da posreduje kod Erdogana da oslobodi jednog velikog intelektualca Alija Bulaca. Na slučaju zataškavanja ubistva Dženana Memića dobio sam informaciju iz OSA-e o tome koji tajkuni i na koji način utiču na pravosuđe. Tajkuni u pravosuđu imaju svoju nepotističku mrežu. Tu mrežu većinom, nažalost, čine žene, nesvjesne da bi i njihovo dijete moglo završiti kao rahmetli Dženan. Recimo, meni sudinica u slučaju kojeg Halilovići vode protiv mene, kaže: Ne znam ja ko je tada živio u Prozoru! Dakle, pojma nema žive li tamo Bošnjaci ili Hrvati! Osjetio sam njene frustracije prema novinarima. Tretirala me kao kriminalca.

• Zbog čega zapravo dižete glas?

- Ne znam šta će sa mnom biti! Nema ovdje elementarnih pretpostavki za slobodu medija. Došlo je dotle da sada mislim da više treba voditi računa o sigurnosti čovjeka, nego o idealima slobode. Mislio sam da ću umrijeti slobodan. Borio sam se za slobodu za vrijeme komunizma i u šali imao običaj reći kolegama da smo mi bili Alijini „templari“, da smo se u ime Boga borili za svoju „Svetu zemlju“ i da donesemo slobodu narodu. Kad sam vidio da to nije radi toga, distancirao sam se od SDA i napustio ih. Vidio sam da je to zbog bogatstva, pohlepe, a ne zbog Boga i ideala. Znate šta se templarima desilo u Svetoj zemlji? Preko noći su sve izgubili.

ŽELE UGASTI MOJ PORTAL

• Šta bi cilj tih silnih tužbi protiv Vas?

- Cilj je ugasiti moj portal The Bosnia Times. Odštetni zahtjev svih tužbi protiv mene je oko 80.000 KM. A odakle novac neprofitnim medijima?! Samo jednom sam dobio reklamu od jedne „državne instance“. Sami se ponudili. Nakon nekolio dana šef marketinga te „državne instance“ zamolio me da reklamu sklonim, a da će sve platiti. Ako ne možeš dobiti reklamu, kako je moguće da portal preživi sa tolikim tužbama. Nemoguće! Oni su toga svjesni. Nedavno se Bakir Izebegović jako dobro izrazio u povodu napada na fotoreportera, snimatelja, portala Žurnal. Nije reagirao na ubistvo Dženana Memića iako mu je njegov otac plakao u kabinetu, ali se oglasio u povodu napada na „uglednog člana stranke“. Ako je Husu Ćesira, tog „uglednog člana stranke“  iritirala kamera, jer ga navodno često prate i snimaju, građani bi trebali razbiti BH Telecom, BH Poštu, pa čak i neke munare srušiti. Njegov zet Jasenko Akšamija je, spominjalo se to, imao prislušne uređaje. On je Bakirov zet, a ovaj je, opet, doveo svog zeta da nas prisluškuje. Tako „veliki brat“ Bakir sve nas prati i posmatra! Ako bi slijedili njegovu izjavu o „uglednom članu stranke koji je napao kameru a ne kamermana“, trebali sve to porazbijati!

• Ne znam koje godine ste rekli da ćete se kaniti novinarstva. Tastatura Vam je još u ruci!?

- Tada sam imao dosta tužbi. Jedna od njih je bila od Raifa Dizdarevića. Kažnjen sam uvjetno. Nakon te presude me nazvao Alija Izetbegović, pitao šta se događa? Eto vam razlike između oca i sina koji neće da osudi napad na mene. Zato što je to uradio njegov pripadnik odreda smrti. Alija Izetbegović je govorio: Bolje sto krivaca na slobodi, nego jedan nevin u zatvoru! Razgovarao sam sa njim o Seferu Haliloviću na preporuku Xaviera Bugarela, koji je bio prijatelj Haškog suda, gdje je branio SDA da se distancirala od zločinam, a da su u Haškom sudu zamjerili što nismo procesuirali zločine u Uzdolu. Alija mi je rekao da je on svoje učinio, ali da ne može tužitelje tegliti za rukav i izrazio žaljenje zbog toga. Problem je da smo mi, recimo, medijski sahranili Mehmeda Alagića kao lopova. Naslov u jednim novinama je bio da je general Alagić „Krajiški Mobuto“ zato što je uzeo kolibu od 1.500 KM sa Vlašića. Radilo se o čobanskoj kolibi. A mediji, recimo, nikada nisu objavili sliku velelebne vile generala Sefera Halilovića koja je u Blagaju. Ograda i kamera oko vile su takve da joj je nemoguće priči. Zakon o kleveti štiti tajkune, bogataše, od nas koji hoćemo nešto ljudski da radimo. Nikada se nije desilo da nisam objavio demantij na tekst. Ali gosn. Halilović nikada nije poslao demant jer je siguran u sud i odmah tuži za klevetu i narušavanje ugleda! Koji to sudski vještak može procijeniti nečiji ugled u gradu i državi?! To su smijurije. Da samo čujete sudskog vještaka kako dokazuje nanesenu duševnu bol zbog teksta, pa takvi sudovi ne postoje ni u zemljama bivšeg SSSR-a, kao ni u jednoj državi gdje je slobodan pristup internetu i gdje su dostupni internet portali.

• Ne rekoste zašto ste se vratili novinarstvu?

- Rekoh, nakon presude u slučaju Raif Dizdarević kanio sam se ostaviti novinarstva. I krenuti s izdavaštvom. Nažalost, nije išlo. A pisanje je najbolje što znam raditi. Desilo se da sam tražio tezgu. Pošteno kažem, djeca su se školovala. Slučajno sam dobio ponudu Avaza! Prije toga sam kolegijalno pisao ponešto za Avaz, u rubrici „Sedmica“. Tražio sam pristojnu svotu. Međutim, Radončić je rekao da je to malo. Bio sam dobro plaćen. Nakon nekog vremena sam osjetio autocenzuru pri pisanju i poželio sam biti sam svoj urednik. I Bog dao portale. Često kažem da sam ga napravio „sa 100 KM“ iz džepa. I ponosan sam da opstajem, mislim da je moj portal The Bosnia Times među tri-četiri najjača portala u gradu!

• Nakon silnih tužbi, šta će biti s portalom?

- Sve ima svoje lice i naličje! Mislim da od mojih roditelja nema opjevanijih kod Bošnjaka. Rodili su jednog od naših najvećih pjesnika - Džemaludina Latića. Ti skromni ljudi bili su toliko ponosni na svoje sinove koji su kao čobančad došla u Sarajevo i postigli nešto! Ali sevep njihovoj smrti je bilo da im sin od 23-24 godine bude u zatvoru i da ga oni vide u zatvoru iza rešetaka. Kako god, imao sam svoju intimnu potrebu, zbog djece, da odbranim slobodu govora, po mojim nahođenjima i vizijama slobode. Mislim da sam uspio u tome. Dok sam bio novinar i urednik u Ljiljanu pokojni Tadeuš Mazovjecki je u svom izvještaju o ljudskim pravima u BiH spominjao moje tolerantne tekstove. Mislim da je Ozren Kebo u Danima objavljivao feljton u kojem je kritizirao Ljiljanovo novinarstvo, ali je istaknuo moje tekstove kao tolerantne. Poznat sam kao osoba spremna na dijalog, ne izbjegavam duele u medijima. To je moj odnos prema slobodi. Ali nisam znao da će internet dobro doći populistima i diktatorima, da će se odatle hraniti i regrutirati te naše mržnjehare.

 NOVOM KNJIGOM RASKRINKAT ĆU REŽIM

- Intimno, meni su uzor bili Mladi muslimani, mada niko moj nije pripadao njima. Moji su bili partizani. Iz mog kraja masovno se išlo u partizane! Žao mi je kroz šta su sve prolazili Mladi muslimani u komunizmu. Meni  su se mnogi ispovjedali! Nusret Fazlibegović je prije strijeljanja u ćeliji krvlju napisao: Neka se moja braća ne boje krenuti mojim putem! Meni se ta rečenica urezala u dušu. Imao sam osjećaj da ih slijedim, bar ideološki. Danas to ni svojoj kao ni drugoj djeci nikad ne bih rekao! Opasna su vremena. Najvjerovatnije ću napisati knjigu sjećanja u formi „gola istina“ da bih raskrinkao sve te zablude! Ostavio bih poruku mladim ljudima, prije svega onima koji vole i vjeruju u islam! Raskrinkat ću ovaj režim kako bih pokazao da ljudi koji ga sačinjavaju nisu takvi kakvim se predstavljaju.

   POLITIČKA INKVIZICIJA

Koja je razlika između rahmetli Alije Izetbegovića i njegovog sina?

- Jednom sam rekao da je Bakir samo njegov biološki sin. Više se ja osjećam duhovno i intelektualno Alijinim potomkom, od Bakira. Hoću reći da sam više akceptirao Alijinu ideju od njega. Bakir je konvertit u vjeri! Htio bi biti islamista, ali mu ne ide od ruke. Valja, Bakire, knjige čitati! Lahko je govoriti ko ide i ko ne ide u džamiju. To se zapravo i ne smije govoriti u sekularnoj državi. Govoriti o tome je svojevrsna politička inkvizicija.

  ALIJINA IDEJA JE U SMRTNOM HROPCU

• Jednog Latića vlast se riješila. Vaš brat Džemaludin, koji je oponirao i vlasti i Islamskoj zajednici BiH, odselio je u Tursku!

- Mi smo braneći Aliju bespotrebno navukli dosta gnjeva na sebe. Nije bila naša priča o Djedu Mrazu, već Alijina. A mi smo je branili u Ljiljanu. Sad im je šok da ja branim prava LGBT populacije! Zašto? Mislim da je u duhu tolerantnog islama braniti prava i stati na stranu slabih i ne dozvoliti nasilje nad njima. Jer Bosna i može opstati samo kao carstvo savjesti, gdje su ljudska prava svetinja. Dejtonska i AVNOJ-evska Bosna su politički mit. Živa, stvarna Bosna, može opstati samo onako kako je Mehmed Fatih uradio sa Ahdnamom! Ako Bošnjaci koji žive u okruženju od 16 miliona kršćana ne shvate da moraju njegovati manjinska prava - gotovi su. Mislio sam da ću svojim portalom doprinijeti slobodi, da ću korigirati vlast..., ali - avaj! Alijina ideja je u smrtnom hropcu... Rekao sam da će je udaviti dvije „otrovnice“: korupcija i vjerski radikalizam, ili tajkuni i njegove „vjerske budale“!