Magazin / Start IZDVOJENO

Prema podacima Centralne banke Bosne I Hercegovine (CBBiH) direktne strane investicije (DSI)  su u prvih devet mjeseci prošle godine iznosile 1,050 milijardi KM, što je blizu 350 miliona KM manje nego u istom periodu prethodne godine.

Međutim možda još i veći problem od slabog privlačenja DSI jeste njihova struktura koja uglavnom nije usmjerena ka stvaranju veće dodatne vrijednosti.

I truju i sebi pozajmljuju 

Ekonomski stručnjak i analitičar Igor Gavran za portal Start BiH ističe kako su iznosi ulaganja bili premali čak I u godinama kada su se vlasti hvalile rastom ulaganja.

- Pošto već godinama imamo značajnu inflaciju, onda je pad još drastičniji, jer realna vrijednost je svakako manja nego je bila ranije. Struktura je tek najgori dio. Recimo, imamo ulaganja Lidla, ali riječ je o šoping centrima i skladištima koja će imati svrhu prodaje primarno uvozne robe, dakle rezultat će biti veći odliv novca nego priliv njihovih ulaganja. Kao što smo imali i još imamo ulaganja u, recimo rudnik u Varešu, ali opet je rezultat izvlačenje rude enormne vrijednosti i već su preko milijardu zaradili prvobitni vlasnici, a usput truju i stanovništvo i okoliš teškim metalima. Imali smo velika ulaganja u bankarski sektor pa su poslije toga milijarde novca s godinama napustile BiH po osnovu njihovog profita - što ostvarenog u BiH, što ostvarenog našim novcem vani. Mnoga ulaganja su i potpuno fiktivna, kao što smo navodno imali velika ruska ulaganja u naftnu industriju, a u stvarnosti se gomilaju gubici i dugovi, a tzv. ulaganja su bile pozajmice “samim sebi”. Nažalost je vrlo malo stvarnih, produktivnih, dugoročnih ulaganja u proizvodnju – ilustruje Gavran.

Domaće kompanije zanemarene

Prema njegovim riječima domaće kompanije su sklonije produktivnijem investiranju, ali su prema Gavranovim riječima one mahom zanemarene.

-Stranim ulaganjima se “maše” kao da su sveta i bezgrešna i maltene poklon za građane BiH. Ali realno govoreći, kada na inače nepovoljno poslovno okruženje i političku nestabilnost koje imamo odavno dodamo suludo nepredvidivu poresku politiku prošle godine, prije svega u Federaciji BiH, nije ni realno očekivati više ulaganja jer kako da se neko odluči na to ako ne zna kolika će mu sutra biti poreska stopa. Ili, ako očekuje funkcionalno tržište i pravnu sigurnost bez diskriminacije, a onda vidi kako vlasti na koljenima obilaze američku ambasadu i obećavaju da će sve zakone i mijenjati samo da pogoduju onome koga izabere otpravnik poslova pa makar to bilo suprotno i propisima i zdravom razumu poput unaprijed obećavanja koncesije nekome dok u normalnoj državi postoje konkurentni procesi i kriteriji, navodi Gavran.

On sa žaljenjem konstatuje kako je jedini siguran i masivan priliv novca koji BiH ima i koji ne “uđe da izađe” nego je pouzdano namijenjen potrošnji u BiH su doznake naše dijaspore i to je prema njemu novac koji dobrim dijelom spasava ekonomiju pa i opstanak dobrog dijela građana.

-Strana ulaganja nemaju ulogu koju bi trebala imati i nisu je nikada ni imala. Ima svakako i pozitivnih primjera, ima i novih proizvodnih kapaciteta, ali sve je to simbolično u odnosu na zemlje nedaleko od nas gdje, recimo, veliki globalni proizvođači kao BYD prave tvornice automobila. Da ne kažem koliko je tek simbolično u odnosu na našu nekadašnju privredu koja je proizvodila i avione. Nekada smo govorili o privlačenju takvih industrijskih ulaganja, a danas se hvale najave izgradnje šoping centara i stanova. Prirodna bogatstva poput ruda su “specijalnost” afričkih država gdje narod uglavnom nema šta da jede, ali to se čini sada kao poželjna perspektiva za BiH, barem u percepciji domaćih vlasti – sumira naš sagovornik.