Ekonomija

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Prema procjenama Federalnog zavoda za statistiku (FZS), bruto društveni proizvod (BDP) Federacije BiH u pandemijskoj 2020. iznosio je 22,308 milijardi maraka i manji je za oko 300 miliona u odnosu na 2019. godinu.

Prema podacima Federalnog ministarstva finansija, ukupan javni dug ovog entiteta koji obuhvata i vanjski i unutrašnji dug, iznosio je 5,843 milijarde maraka (prema podacima državnog ministarstva finansija i trezora taj dug je veći za oko 200 miliona).

U odnosu na godinu ranije, dug je povećan za nešto više od 513 miliona maraka. Udio javnog duga u BDP-u iznosi nepunih 27%, što je svakako podatak vrijedan hvale u širim razmjerama, imajući na umu da Maastrihtski kriteriji ograničavaju, odnosno preporučuju da zaduženje ne prelazi 60%.

S obzirom na evidentan i hroničan nedostatak investicija, kako stranih tako i domaćih, postavlja se pitanje da li je prostor za kreditno zaduživanje u ovim okolnostima možda i jedini instrument na raspolaganju vlastima za ubrzavanje ekonomskog rasta?

Nema sumnje da bi značajan dio javnosti, poučen dosadašnjim negativnim iskustvom, negativno reagovao na ideju bilo kakvog dodatnog zaduživanja postojeće garniture vlasti, ali sa druge strane činjenice su neumoljive.

Imajući na umu sve veće i sve češće globalne ekonomske krize, dosadašnja praksa je pokazala da se kreditni potencijal tokom svake krize pomalo, ali neproduktivno „gricka“ da bi se koliko-toliko zadržao pretkrizni obim ekonomije koji je u svakom slučaju mali i nedovoljan. Iz tog ugla, nesumnjivo je da bi „preventivni“ investicioni infrastrukturni ciklus, bar u srednjoročnom periodu, blagotvorno djelovao na ekonomiju i povećao realni rast na neki značajniji nivo od dosadašnjih skromnih 2-3%. Treba svakako spomenuti i da svaka globalna ekonomska kriza teško pogađa i razvijene zemlje, ali je isto tako neosporna činjenica da nijedna kriza, ma koliko bila velika i dugotrajna, nijednu razvijenu zemlju nije vratila na nivo „nerazvijenih“.

Ideja dobra, vlast nespremna 

A o kolikom se potencijalu radi možda najbolje pokazuju brojevi. Ukoliko bi se javni dug Federacije BiH popeo na čak 13 milijardi maraka on bi i dalje bio ispod 60% prošlogodišnjeg BDP-a Federacije. To znači da FBiH trenutno potencijalno ima prostor za gotovo 7,5 milijardi maraka novog zaduživanja. Toliki iznos, iako ne bi bio dovoljan da zadovolji sve infrastrukturne potrebe FBiH, svakako bi bio više nego dovoljan za jedan ozbiljan investicioni plan. Osim toga, izvršenje tolikog plana bi sigurno potrajalo nekoliko godina. Za to vrijeme bi BDP nastavio rasti pa po okončanju implementacije tih 13 milijardi duga vjerovatno ne bi prelazilo ni 50% javnog duga u odnosu na BDP.

Olakšavajuća okolnost je ta što ovo ne bi podrazumijevalo preveliko zalaganje političara jer tu vrstu odgovornosti i ambicije za opšte dobro i nisu do sada iskazali. Svakako, nije zgoreg podsjetiti ni na izjavu Andrewa Jewella, rezidentnog predstavnika MMF-a u Bosni i Hercegovini, koji je nedavno  poručio: „Od drugih obično tražimo smanjenje penzija i plata, a od BiH da se više zadužujete i trošite.“

Pitali smo ekonomiste da li smatraju da je pokretanje svojevrsnog investicionog plana koji bi podrazumijevao daleko značajniju i bržu izgradnju autoputeva, energetskih objekata, ekoloških projekata i sl. prilika da ubrzavanje dosadašnjeg skromnog ekonomskog rasta prije svega u Federaciji BiH, s obzirom da je Republika Srpska u osjetno nepovoljnijem položaju jer je njen dug već blizu Maastrichta.

Ekonomista Vjekoslav Domljan smatra kako je to jako dobra ideja ukoliko se pametno realizuje. Prema njemu, problem je što smo potpuno nespremni za takav plan.

- Treba biti spreman za to. Moramo znati u šta bi se to uložilo. Da li marka uložena u puteve donosi više od marke uložene u IK infrastrukturu? Nemamo cost-benefit analiza. Niko se time ne bavi. Nemamo pouzdanu osnovu. Ali u principu bi bilo jako dobro. Nije upitno da treba pokrenuti ciklus i da je to korisno za BiH. Nije upitno ni da su kamatne stope niske, čak i da u skorije vrijeme i porastu, ali dok je još stanje takvo bilo bi dobro zadužiti se. Trenutna kamatna stopa je manja od trendne stope rasta ekonomije. Prije par godina bio sam u timu Vlade FBiH koji je vodio razgovore sa MMF-om. Tada sam im rekao upravo ovo, da bi krediti trebali biti namjenski, a oni su mi kazali da na novčanici ne piše za šta je. Ali ovdje kod nas i narod zna da bi ta sredstva otišla na krpljenje budžetskih rupa - kaže Domljan za magazin Start BiH.

On ističe kako vlast i dalje ništa ne radi na smanjivanju rashoda iako pandemija traje duže od godinu dana. Upozorova kako prihodna strana očekivano slabi, ali je istovremeno na rashodnoj strani javnog sektora sve isto. Čak su zabilježena i nova zapošljavanja.

- Plaćaju prevoz iako se radilo od kuće i naravno da je narod iziritiran time. Treba nam sada dobar program koji bi ubijedio ljude da će pare ići u pravom smjeru, ali mi takav program nažalost nemamo. Teško je napraviti te analize za kratko vrijeme. U međuvremenu bismo se mogli zadužiti kod neke razvojne banke i od tih sredstava napraviti Fond za razvoj tehnologija ili naučno-istraživačke aktivnosti konkretno u FBiH. Ta bi se sredstva plasirala tako da se daju privredi uz obavezu privrednika da ulože isto toliko. Za kratko vrijeme bi tada mogli izabrati firme koje su nosioci razvoja i tako da dignemo ekonomiju. Znači sredstva bi išla u privatni sektor. To bi bila ulaganja u firme koje su u stanju izvesti BiH na međunarodnu scenu - smatra Domljan.

Potencijal zaduživanja BiH je neočekivano značajan 

Slično mišljenje dijeli i Aziz Šunje, sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, koji je saglasan sa konstatacijom da Federacija BiH ima prostora za zaduživanje, ali isključivo projektnog karaktera.

- To nikako ne smije biti u funkciji krpljenja budžetskih rupa nego u svrhu modernizacije infrastrukture, zavšetka autoputa i sl. Ali ja bih dug uvijek postavljao kao krajnju instancu jer imamo dosta prostora za smanjenje troškova provođenjem odgovarajućih reformi koje bi imale za cilj sa jedne strane smanjenje buždetskih stavki, a sa druge povećanje BDP-a. Imamo manevarski prostor za poduzimanje reformi. Reforma državnih preduzeća je svakako neophodna da bi se ona učinila efikasnijim. Ja sam pobornik javnog dobra, ali ono mora biti efikasno. Ali sve dok političke partije budu birale menadžere od toga nema ništa. Svakako je neophodna i reforma obrazovanja, zdravstvenog sistema... Puno je prostora. U svakom slučaju podržavam projektna i reformska zaduženja - kaže Šunje.

Da zaduženje samo po sebi nije sporno, ukoliko se pametno usmjerava, smatra i Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar. U primjere pametnog zaduživanja navodi gradnju infrastrukturnih projekata koji će dovesti do većeg ekonomskog rasta u budućnosti, povećanja BDP-a i poreza, a time i bolje osnove za vraćanje duga.

- Sa druge strane, glupo zaduživanje uključuje podizanje kredita koje će biti usmjereno u tekuću budžetsku potrošnju. Podizanje kredita treba biti povezano i sa ročnosti, kako iznosi kredita koje treba vratiti ne bi opteretili budžete u istom periodu i doveli do problema u povratu. Stoga treba biti obazriv do kojeg se nivoa treba zaduživati, pogotovo posmatrajući kriterije konvergencije i nivo od 60% udjela duga u BDP-a, koji predstavlja više mjeru za razvijene zemlje - kaže Hadžić za magazin Start BiH.

Da je pitanje u kom pravcu treba krenuti BiH koja nije (još uvijek) u članstvu EU, a nema ni koordiniranu ekonomsku politiku unutar svoje administrativne strukture, jedno od najvažnijih ekonomskih pitanja u BiH smatra i Željko Rička, sa Ekonomskog fakulteta u Zenici.

- Pravac kojim BiH mora krenuti jeste dodatno javno zaduživanje, iznosom definisano u visini od očekivane pomoći EU BiH kao zemlji potencijalnom kandidatu, mogućnosti otplate mjereno očekivanim prosječnim rastom BDP u narednom (desetogodišnjem) periodu i dužini pandemije. Potencijal zaduživanja BiH je neočekivano značajan. Uz pretpostavku da se od BiH i očekuje ispunjenje Maastrichtskih kriterija od 60% BiH bi mogla pri BDP ostvarenom u 2019. povećati zaduženje za oko 13 milijardi KM uz rezervu za stopu recesije od -3,8 % u 2020. i eventualno približno toliko u 2021. - ilustruje Rička.

To sve uz napomenu kako treba uračunati i rizik troškova vezanih za borbu zdravstvenog sektora protiv pandemije, refundaciju privredi već nastalih gubitaka zbog pandemije, ali i rizik izbora projekata koji bi bili finansirani, a i koji bi obezbijedili povrat ulaganja.

- Dakle, finansijski prostor i potencijali postoje za održivo zaduživanje i podršku razvoju. Nedostaje ono što je tradicionalno hendikep BiH, ideje i strateški osmišljen razvoj. Pomoć na ovom putu može se pronaći u nedavno objavljenim smjernicama World bank, Globalni ekonomski izgledi, čije je pravce poželjno pratiti smanjujući rizike koje donose individualni pristupi. Upravo u ovim smjernicama za kategoriju zemalja u koju se svrstava BiH preporučuju se ulaganja u nove investicije visoke tehnologije. Da imamo potencijala za ovu oblast pokazali su i naši freelenseri - kaže Rička.

Javni dug kao sredstvo podrške razvoju

Rička dalje navodi kako prema aktuelnim podacima iz dostupnih baza podataka nailazimo na uporedne podatke koji govore o politikama zamalja u vremenu u kojem su javne finansije jedini mogući oslonac za ekonomsku i socijalnu podršku privredi i stanovništvu. Naš sagovornik ističe kako u situaciji u kojoj na svjetskom nivou vlada pandemija koja uslovljava zdravstvene mjere kojima se smanjuje BDP, a povećavaju izdvajanja javnog novca za podršku stanovništvu i privredi, uočavamo trendove koji bi trebali biti i okosnica ekonomske politike i u BiH.

- Već početkom pandemije EU je pokrenula mehanizme kojima bi se članicama omogućilo povećanje likvidnosti javnih finansija prije svega kroz saglasnost za povećano javno zaduživanje pa su preduzete mjere i na pribavljanju finansijskih sredstava putem Evropske komisije, a za potrebe povoljnijeg finansiranja zemalja članica. Koliko znači zajednička borba u borbi protiv ove vrste krize ogleda se u oluci Evropske komisije da u ime EU-a izda obveznice na finansijskim tržištima u iznosu od 750 milijardi eura do 2024. - kaže Rička.

Perma njegovim riječima, ovaj sistem borbe sa sadašnjom krizom prepoznaje se i u trenutnom odnosu javnog duga prema BDP što ukazuje da u ovom tipu krize „isturanje“ država i njihovih javnih finansija kao zaštitnika privrede i stanovništva nije nikakva nova nauka nego klasični model poznat još i od Maršalovog plana u obnovi poslijeratne Evrope.

- Mada EU promoviše ovaj organizovani pristup oporavku kao neku vrstu novog koncepta, veliki broj zemalja u okviru svojih ekonomskih politika koristi javni dug kao sredstvo podrške razvoju. Tako su najveći javni dugovi iskazani u Japanu sa 237% u odnosu na BDP, Grčkoj sa 177%, Italiji sa 135%. Od članica EU u vrhu najzaduženijih zemalja su i Portugal sa 117%, Belgija sa 98,6%, Francuska sa 98,1%. Očigledno je da zemlje EU u ovoj kriznoj situaciji ne očekuju sankcije zbog kršenja Maastrichtskog kriterija - ističe naš sagovornik.

RS prekoračila Maastricht

Veliku buru u javnosti proteklih dana izazvalo je zaduživanje Republike Srpske na Londonskoj berzi u iznosu od 300 miliona eura po kamatnoj stopi od 4,75%, čime je javni dug ovog entiteta prešao iznos od šest milijardi maraka i tako probio granicu od 60% BDP. Kako je navedeno, ova sredstva će se iskoristiti za servisiranje prethodnih dugova, povećanja plata i za neke „druge“ projekte.