Život / Kultura

 Piše: Ella Domazet

Kula Gavrankapetanovića u Počitelju, kao neki svjetionik na vrhu kamene litice, nadvija se nad magistalnim putem M-17 i smaragdnom Neretvom. Ništa manje spektakularna nije ni sahat-kula. Cijeli ovaj gradić je zapravo srednjovjekovni kameni mozaik. Odakle god da ga uslikate dobit ćete razglednicu. A stotine takvih razglednica svakoga dana na sve strane svijeta nose turisti u svojim telefonima i fotoaparatima. Bolje promocije od toga nema, samo pitanje je dokad?

DRUGI KUPE KAJMAK

Istorijski zapisi su ga prvi put evidentirali 1444. godine. O njemu se danas puno govori. Porazno je što se ništa ne radi na njegovom očuvanju. Počitelj je zaštićen kao nacionalni spomenik BiH. U praksi to ne znači ništa. U Počitelju i od Počitelja danas trenutno stalno živi svega 15-ak, mahom starijih, stanovnika. Čini se da je jedino njima stalo do očuvanja ovog bisera. Njihovi višegodišnji vapaji za pomoć kao da nestaju u saobraćajnoj buci odmah ispod zidina.

Prvi problem sa kojim ćete se suočiti jeste parking, ako se tako uopšte mogu nazvati dva manja proširenja kraj ceste.

Domaće voće i orašasti plodovi koji se prodaju u fišecima su svojevrstan zaštitni znak ovog kamenog grada. I domaći sok od nara se također mora probati. Pod hladom suncobrana, za jednim od tih montažnih štandova zatičemo Jadranku Dizdar, predsjednicu Turističkog društva Počitelj. Info-pulta naprosto nema.

Pod utiskom rekordnih posjeta koje iz godine u godinu generalno bilježi turizam u BiH, pitamo kakva je sezona. Odgovor nas je malo iznenadio.

- U odnosu na prošlu godinu mislimo da je posjeta nešto manja. Osjetno je manji broj prije svega Turaka, osjeti se ekonomska kriza u njihovoj zemlji, ali je nešto manje i Arapa. Iz Zapadne Evrope uglavnom dolaze kao i prethodnih godina. Ima turista iz cijelog svijeta, a baš danas smo, recimo, imali turiste sa Malte. Juče su bili Australijanci, Kanađani uz napomenu da se radi o turistima koji nisu našeg porijekla. Oduševljeni su Počiteljom, ali BiH generalno, kao i svi ostali. Grad im je fascinantan, ali nažalost sve drugo u gradu stagnira - sumira Dizdar dosadašnji dio godine prije nego što će „otvoriti“ dušu.

Pokušavali su, uvjerava nas, na razne načine da ukažu na probleme, ali bez rezultata. A kada je riječ o problemima, oni su brojni. Od nedostatka parkinga i javnog toaleta do oronulosti samih građevina.

Obraćali su se pismeno Zavodu za zaštitu spomenika, Ministarstvu za prostorno  slali fotografije o stanju grada i o stanju kule Gavrankapetanovića koja je u jako lošem stanju, ali bez ikakvog efekta.

- Krov samo što nije propao. Mi smo ukazivali na to na vrijeme, dok se još moglo sanirati, ali sada je to već poprilično oronulo. Nedavno smo imali i incident kada je jednom turisti pao kamen niz leđa. Sreća pa nije u glavu. Problemi su brojni. Nemamo ni prostora ni mogućnosti da napravimo info pult. Nemamo ni svog vodiča koji bi na adekvatan način pričao o istoriji Počitelja. Kako dolazi koja grupa turista tako sa njima dolaze i neki vodiči sa strane. Neki su navodno akreditovani, neki nisu. Počitelj od tog dolaska nema aposlutno ništa. Drugi kupe kajmak. Mi nismo u mogućnosti organizirati ni čišćenje grada osim ovako u privatnoj režiji samoinicijativno, što radimo povremeno, ali ne u kontinuitetu. To je apsolutno nedovoljno. Pokušavali smo odvoz smeća da riješimo sa Komunalnim u Čapljini, da se postavi kontejner, a oni su su nam rekli da ga sami kupimo. Doduše, Turistička zajednica iz Mostara nam je obećala pomoći da ga kupimo, ali se onda ispostavilo da nema mjesta gdje da se postavi. Privatiziran je veći dio kompleksa - ogorčena je naša sagovornica.

OSJETI SE PAD LIRE

Dizdar ističe kako bi u budućnosti bila dovoljna i minimalna ulaganja kako bi se turisti zadržali na malo duži period od 30-ak minuta koliko je prosječno zadržavanje. Napominje kako grad, osim onih najpoznatijih i najmarkantnijih objekata, obiluje i brojnim drugim građevinama starim nekoliko vijekova o kojima pomenuti vodiči ne znaju gotovo ništa.

- Ono što je pozitivno je to da su ljudi još uvijek zainteresirani za dolazak ovdje. Mnogi, pogotovo mlađi, dolazak ovdje doživljavaju kao avanturu upravo zbog te „autentične zapuštenosti“. To im je interesantno. Kao što vidite, turistima se nudi osvježenje u dva kafića, mogu kupiti domaće i organsko voće, džemove... Imamo i standardne suvenirnice. Nemamo autentičnih suvenira, ali razgovaramo i pokušavamo s umjetnicom Jasnom Jacom Begić, slikaricom koja obožava Počitelj, da nešto uradimo - ističe naša sagovornica.

Potom nam premijerno pokazuje netom pristiglu prvu seriju magneta sa motivima Počitelja. U pitanju su akvareli pomenute umjetnice.

- Turizam je u ekspanziji u cijeloj BiH, ali mi nažalost u Počitelju to ne osjetimo. Pa bar da hoće sanirati kulu, koja je simbol Počitelj. Sve je nezaštićeno. Pokušali smo da uvedemo neke ulaznice i simbolično naplaćivanje pa da bar uradimo osvjetljenje jer mnogo ljudi dolazi i penje se noću. Nekada je bio reflektor koji je osvjetljavao kulu, a bila je i ulična rasvjeta. Međutim i to je propalo. U Elektrodistribuciji su rekli da nekoga nađemo da snimi stanje i detektuje mjesto prekida pa da će oni tek tada riješiti problem struje, ali odakle nama ta sredstva? Potrebna su sredstva za elementarno održavanje grada i to smo bar mislili preko ulaznica - jada se Jadranka Dizdar.

Uz stepenice koje vode prema kuli, u hladovini ulazne kamene kapije osvježavamo se uz čuveni sok od nara. Ljubazne prodavačice nešto starije dobi, uz poznati hercegovački humor komentarišu svakodnevnicu. „Političko Sarajevo“ je čak i ovdje odomaćen termin. Ogorčeni su, vele nam, odnosom istog prema njihovom gradu. Za Sarajlije, međutim, imaju samo riječi hvale. Pričale bi o svemu, samo ne u diktafon.

- Prije rata je u gradu bilo 10 javnih česmi, a sada nema nijedne. Nema javnog toaleta. Srećom dolaze nam fini turisti, od naših Bosanaca do stranaca. Istina, osjeti se ove godine pad lire u Turskoj pa je njih manje, a oni su bili dobri gosti. Naše voće je najljepše na svijetu. Ide sve i od suvenira. Šalići, tunike, bosanski tepihčići, magneti... i tako te minijatrne stvari. Nama su najljepši i najdraži ipak Bosanci. Nema cjenkanja - kažu nam uz smijeh dok se hlade lepezom.

EKSKLUZIVNI GOSTI 

Od prošle godine, spletom okolnosti, sezona je produžena ne toliko brojem turista koliko ostvarenim prometom, uslijed neočekivanog razloga.

- Od 15. septembra Počitelj posjećuju ekskluzivni gosti. To su bogataši starije dobi koji dolaze u Tepih centar. To je turska firma u Tasovčićima koja pravi skupe i luksuzne tepihe. Oni onda nakon kupovine svrate ovdje i hvala im na tome. To su nekako sami organizovali.  Od prošle godine je to počelo i produžilo sezonu što nama mnogo znači jer ovo ljudi što je ovdje, živi od toga - kažw nam naša sagovornica.