Život / Kultura

Danas se navršavaju 22 godine od svečanog otvorenja obnovljenog Starog mosta u Mostaru, jednog od najprepoznatljivijih simbola Bosne i Hercegovine i snažne poruke nade, pomirenja i obnove. Most koji je izvorno sagrađen 1566. godine, u potpunosti je obnovljen i svečano otvoren 23. jula 2004. godine, uz prisustvo državnih i međunarodnih dužnosnika te brojnih građana iz cijeloga svijeta.

Riječ je o jednom od najvažnijih međunarodnih projekata poslijeratne obnove, koji je imao i simbolično značenje – ponovno povezivanje dviju obala rijeke Neretve, ali i obnovu veza među ljudima, narušenih tokom rata.

Rušenje je snimljeno

9. novembra 1993. godine, nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća odbrane, srušen je Stari most u Mostaru, jedan od najstarijih u zemlji, koji je stoljećima ranije spajao desnu i lijevu obalu Neretve,

Taj čin snimljen je kamerama, a snimak je brzo obišao cijeli svijet.

U trenutku rušenja star 427 godina, most je djelo osmanlijskog arhitekte Mimara Hajrudina. Njegovo rušenje često se spominje u kontestu potpunog poraza civilizacije tokom rata u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. do 1995. godine.

Za rušenje Starog mosta direktno se smatra odgovornim Slobodan Praljak, bivši čelnik Glavnog stožera HVO-a, koji je tokom izricanja osuđujuće presude popio otrov u sudnici Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu u novembru 2017. godine.

No, prvostepeno vijeće haškog suda utvrdilo je kako je most mogao biti legitimni vojni cilj HVO-a. To je objašnjeno činjenicom da ga je, uz stanovništvo dijela grada pod opsadom, koristila i Armija Republike Bosne i Hercegovine. Međutim, Vijeće je zaključilo da je počinjena nesrazmjerna šteta građanima kojima je bio jedina komunikacija i mogućnost dobavljanja pomoći. Sudsko vijeće je zaključilo kako je granatiranje bilo tako intenzivno da se most mogao smatrati uništenim već dan ranije, prije nego što se uistinu obrušio u Neretvu.

Britanski princ Charles bio na otvaranju

Sporazum o obnovi Starog mosta potpisan je u junu 1999. godine u Mostaru, a inicirali su ga UNESCO, Grad Mostar i Ministarstvo vanjskih poslova BiH. Projekt je financiran kroz kombinaciju donacija i povoljnih kredita. Ukupna vrijednost iznosila je više od 15 miliona američkih dolara, od čega je Svjetska banka po prvi put u historiji odobrila kredit za kulturnu baštinu. Podršku su dale i vlade Italije, Turske, Nizozemske, Francuske, Hrvatske, kao i Grad Mostar te Razvojna banka Vijeća Europe.

Za realizaciju projekta osnovana je posebna Agencija za obnovu Starog mosta i kulturne baštine Mostara (PCU), koju su predvodili Rusmir Ćišić i Tihomir Rozić. Radovi su podrazumijevali iznimno precizan inženjerski i konzervatorski pristup – pripremljeno je 1.088 kamenih blokova iz kamenoloma Mukoša, koji su ručno obrađeni i ugrađeni na temelju fotogrametrijskih snimaka starog luka. Korišteni su tradicionalni materijali: vapneni mort, olovo i izolacija na bazi gline i boksita, a izvedbeni nadzor povjeren je hrvatskoj kompaniji OMEGA Engineering iz Dubrovnika.

Turska firma ER-BU iz Ankare izabrana je kao glavni izvođač radova, dok je projekt izradila talijanska firma General Engineering iz Firence. Laboratorijska ispitivanja materijala obavljali su renomirani instituti iz Njemačke, Hrvatske i BiH.

Polaganje prvog kamenog bloka na luk mosta 14. aprila 2003. godine označilo je početak ključne faze radova, a završni kamen ugrađen je 20. augusta iste godine. Svečanost otvorenja 23. jula 2004. godine pratili su brojni uzvanici, među kojima su bili britanski princ Charles, predsjednici Hrvatske i Italije, premijeri nekoliko zemalja te posebni izaslanik Vatikana. Na dan otvorenja u Mostar su sletjela 22 aviona, a događaj je izravno prenosilo više od 28 međunarodnih televizijskih kuća, uključujući CNN.

Najavljen kao simbol zajedništva

Za otvorenje je akreditirano više od 600 novinara, snimatelja i fotoreportera iz zemlje, regije i svijeta. Bio je to, kako je tada naglašeno, jedan od najvažnijih događaja u poslijeratnoj BiH, koji je privukao globalnu medijsku pažnju i vratio Mostar na svjetsku kartu kulturnih i turističkih središta.

- Otvorenje Starog mosta znači povijesnu prekretnicu za Mostar. On više nije politički simbol, već most koji pripada svim građanima, simbol zajedništva, kulture i budućnosti - izjavio je tadašnji gradonačelnik Neven Tomić.

Godinu dana kasnije, 15. jula 2005., obnovljeni Stari most uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Time je potvrđena njegova iznimna vrijednost ne samo kao građevinskog i povijesnog spomenika, već i kao simbola međunarodnog kulturnog dijaloga.