Intervju

Dino Šaran je bosanskohercegovački kompozitor, tekstopisac, gitarista i pjevač benda Letu štuke. Rođen je 4. januara 1969. godine u Sarajevu. Jedan je od najznačajnijih muzičara u Bosni i Hercegovini, a osim što piše pjesme za svoj bend, autor je i brojnih pjesama regionalnih izvođača, sitcoma od kojih je najpoznatiji Lud, zbunjen , normalan...

•  Rijetki znaju da su Letu štuke osnovane prije 33 godine, ali ste, vjerovatno, i oborili rekord po brzini raspada?

- Ja od početka pjevam i pišem nove pjesme, a ekipe se mijenjaju. Taj neki prvi period ima rupu od 15 godina pauze, što zbog rata, što zbog drugih okolnosti. Nemam fetiš na istoriju vlastitog benda jer ipak su pjesme najvažnije.

•  Koji koncert nikada nećete zaboraviti?

- Naš prvi koncert nakon izlaska prvog albuma februara 2006. godine, u klubu Coloseum. Atmosfera je bila fantastična.

• „Letu štuke“ su bile dio filma Nebeska tema o životu Vlade Divljana, u režiji Mladena Matičevića. Kako je došlo do saradnje i šta je za vas bio Divljan?

- Vlada Divljan je bio istinski gospodin i intelektualac. Mnoge njegove pjesme su neprolazne i zaista mi je žao što više nije među nama. Sa tom ekipom sam povezan preko zajedničkih prijatelja, a jedan od njih je i Max Juričić, njegov najbliži saradnik iz zadnje faze.

•   Dima iz dimnjaka sve manje ima, a mladi razguliše vani?

- Dima nigdje, mladost ode vani. Reci baba đe su partizani?

•  Koliko ima istine u onoj Rambovoj „otišo je svak' ko valja, neki vani a neki ka nebu“?

- Potpuno tačna i nikad aktuelnija.

•  Je li danas za muzičare ima više para u muzici, reklamama, filmu i serijama...?

- Pare nisu problem, ako radiš u kontinuitetu. Zavisi koliki su čiji apetiti.

•  Šta je sa bratom Adnanom sada i zašto niste bili u istoj grupi?

- Adnan ima svoj „Skroz“ i odlične pjesme. Nema potrebe da sad prekrajamo dva u jedan.

• Adnan je jednom rekao da je Žika Todorović u Budvu došao na koncert kao fan Štuka, a otišao kao fan Skroz. Ima li istine u tome?

- Ne znam stvarno. To morate pitati Žiku.

• Čiji rad cijeniš?

- Cijenim dobre autore. One koji imaju integritet i one koji traju.

•  Šta Dino radi kad nije u studiju i na koncertima?

- Čitam, gledam, slušam, jedem, spavam, hodam. Družim se sa sinom.

•   Živiš li od muzike?

- Da ne živim ne bi bilo razloga za ovaj razgovor.

•  Koja je danas muzika „in“ i kako biste opisali zvuk Štuka za koju mnogi kažu da ima „dušu“?

- Nisam nešto od trendova mada upratim nekako sve što me zanima. Uglavnom mi se i zalijepe za uho ovi što imaju dušu.

•  Čelične felge, plastične grudi, digitalizacija... Ima li danas još nešto što bi dodao da bi nas opisao?

- U toj pjesmi - ne. Bit će ih još takvih. Nažalost.

•  Hoće li zemaljsko roblje ikada ustati?

- Samo katastrofe dižu kolektivnu svijest. To nam je istorija više puta dala na znanje. Nema razloga da se isti patern ne ponovi u budućnosti. Jebiga! Sporo učimo.

•  Nekada su bubnjevi i gitare odzvanjale iz svakog podruma, ali toga odavno nema. Muzika više mladima nije privlačna ili se sada svira po tastaturi?

- Muzika se većinom konzumira, ali, na sreću, uvijek postoje izuzeci. Barem da potvrde pravilo.

•  Nekada je gitara bila glavni zavodnički alat. Danas?

- Laptop, telefon i skupa kola.

• Na kojoj si muzici odrastao?

- Očigledno na dobroj. Ne dijelim muziku po žanrovima već samo na dobru i lošu.

• Kakav si sa živcima, je l' se brzo nerviraš i šta te najčešće izbaci iz cipela?

- Zanimljivo, što sam stariji sve sam staloženiji.

•  Pogledaš li ikada TV-dnevnik?

- Skoro svaki dan.

• Nervira li te ukupna društveno-politička situacija?

- Ne nervira. Oguglao sam.

•   Vjeruješ li uopšte u izbore i da nam može biti bolje?

- Ne vjerujem u demokratski sistem. To je kao da krečiš svako malo, a nikada ne skidaš staru farbu. Demokratija je čuvar krupnog kapitala i ličnih te klanovskih interesa.

• Sjećaš li se prvih zarađenih para u životu ili bar prvog muzičkog honorara i na šta si ga potrošio?

- Platio sam kiriju i režije.

• Šta ti danas najviše smeta u Sarajevu?

- Malograđanština.

(Izvor: Magazin Start BiH)