Intervju

"Unas“ je politika toliko neozbiljna da ništa u vezi sa njom nije više nikom smiješno, no nasilnici, kako to obično biva, svoje neozbiljno i neodgovorno ponašanje obično vole smrtno da uozbilje kako bi na taj način kompenzirali besmisao i maskirali svoj bezobrazluk. Vlast uporno pokušava pobijediti u trci s vremenom i sa preponama te do kraja mandata uraditi nešto konkretno, izgraditi, urediti grad. No to je skoro nemoguće - zbog prepona. A prepone su duboka država. Siromaštvo neće riješiti kilovati struje koju će prodavati najbogatiji ljudi BiH ili država. Siromaštvo će se riješiti agrarnom politikom, komasacijom. Sela su pusta, zemlja napuštena i neobrađena. Nigdje više stada i krda , kaže između ostalog zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo Damir Nikšić u intervjuu za magazin Start BiH- odgovara na naša 33 pitanja:

1. S obzirom da ste prepoznatljivi i skloni satiri u duhovitoj interpretaciji naše surove stvarnosti, koliko je bilo teško uploviti u svijet politike koja je, ili bi bar trebala biti, ozbiljna rabota?

Politika „unas“ je, ako malo razmislimo o protekle tri decenije, krajnje neozbiljna rabota. Jer da je ozbiljna, mogli bismo se dobro i zdravo zezati sa političarima, pošto je ozbiljnost u principu uvijek dobar kontrast, a i potreban šlagvort i okvir za kvalitetan humor, za dobar vic, jer u protivnom nam preostane samo majmunisanje i kreveljenje. „Unas“ je politika toliko neozbiljna da ništa u vezi sa njom nije više nikom smiješno, no nasilnici, kako to obično biva, svoje neozbiljno i neodgovorno ponašanje obično vole smrtno da uozbilje kako bi na taj način kompenzirali besmisao i maskirali svoj bezobrazluk. Politika je stoga „unas“ morbidna rabota, kako sam to već izjavio kada sam se kandidovao za načelnika opšćine Centar, i tim više je nekom kao meni obaveza, zadatak, misija da razvedri stvari, da ukaže na vedru stranu politike jer politika, vjerovali ili ne, zaista može biti mnogo vedrija i naprednija. Zato sam insistirao na sloganu „razvedrimo Sarajevo“ na prošlim lokalnim izborima.

2. Nedavno ste promijenili status samostalnog poslanika i priključili se klubu Naše stranke. Zašto?

Zato što mislim da nam ne treba daljnje usitnjavanje, atomiziranje ljevice, već okrupnjavanje, ujedinjavanje. Ja sam se i SDP-u priključio 2018. kako ne bih „krao glasove ljevici“ kao nezavisni kandidat (za šta su me neki optužili 2016., kada sam se kandidovao za načelnika Opštine Centar kao nezavisni kandidat). Ja još uvijek nisam član NS, već sam kao samostalni, nestranački zastupnik, član Kluba NS. Mene su izbacili iz SDPBiH jer sam bio izričito protiv toga da se raspadne tzv. BH Blok pa sam burno reagovao na sjednici GO SDP u februaru 2019. kada sam shvatio da postoji struja u SDP-u koja nas je ucjenjivala da svi slijedimo primjer DF-a, da napustimo NS i BH Blok i odemo u koaliciju sa SDA, prvo u Tuzli, a potom i u Sarajevu. To se sve dešavalo nakon što je Bakir Izetbegović brutalno javno oklevetao Peđu Kojovića i doslovno mu stavio metu na leđa u Sarajevu. Stupanje u Klub NS je način da pokažem svoju podršku politici i kursu koju predstavlja građanski blok NS-SDP. Kao što sam bio most između NS i SDP dok sam bio u SDP, tako sam most između njih i sada kada sam u klubu NS mada ni socijal-liberali, a ni socijaldemokrate nisu dovoljno lijevo za moje poimanje tradicije slobodarske revolucionarne ljevice, ali potrebno je da neko u ljevici bude i ljevlje, kako bi se našli na pola puta sa konzervativnom i liberalnom desnicom, negdje u onome što se može nazvati pravim centrom, jer centar je danas pomjeren udesno.

3. Kako funkcioniše Trojka, da li su veći problemi spoljni napadi ili ima i unutrašnjih trzavica?

Ne vidim da ima previše krupnih problema. Ono što nas drži zajedno jeste naš odnos prema korupciji i odnos duboke države prema nama.

4. Kanton Sarajevo od naredne godine će imati znatno manji budžet koji će se sukcesivno umanjivati i u narednim godinama. Prijeti li kolaps glavnog grada?

Ne prijeti, ako onaj ko bude na vlasti u Sarajevu bude dovoljno hrabar i bezobrazan i prestane insistirati na inspekcijama, na fiskalnim računima i naplaćivanju PDV-a. Na taj način će novac ostati u gradu i neće ići ostalim kantonima. A znamo da je Sarajevo najveće tržište i najveći prikupljač PDV-a u državi. No na taj način prijeti kolaps Federaciji, tj. državi. Vidjet ćemo koji će patriotizam pobijediti kada dođe do ideološkog sukoba između bh. patriotizma i lokal-patriotizma.

5. Da li je to bilo pravedno rješenje ili je trebalo tražiti neka druga?

Pitajte Fadila za par godina, gdje god da bude. I pitajte ga usput gdje su pare od akciza.

6. Kako ste zadovoljni rezultatima promjene vlasti u Sarajevu, s obzirom da je prošlo dovoljno vremena da se da ocjena?

Nisam zadovoljan. Vlast uporno pokušava pobijediti u trci s vremenom i sa preponama te do kraja mandata uraditi nešto konkretno, izgraditi, urediti grad. No to je skoro nemoguće - zbog prepona. A prepone su duboka država, tj. aktivni saboteri u službama, institucijama, preduzećima koje je tridesetogodišnji režim položio kao jajašca. Ministri po zakonu ne mogu dovesti svoj kabinet, čak ni zamjenike ne smiju imati, tako da rade sa ljudima koji bi trebali biti nestranački i apolitični službenici, no nisu, nažalost, svi profesionalni. Po mom mišljenju, nova Fortina vlada je trebala nastaviti tamo gdje su prethodno stali, a zbog čega su „po vertikali“ hitno smijenili bivšu Fortinu vladu, a to je nastaviti sa online sjednicama vlade na kojima iznose i izlistavaju sav kriminal koji se dešavao u preduzećima i institucijama. Da su samo čistili postojeće - ne bi stigli očistiti, a kamoli uz sve to graditi novo.

7. Mnogi tvrde da neka rješenja koja bi poboljšala život građana u Sarajevu ne iziskuju previše sredstava već konkretan rad i bolju organizaciju. Velike saobraćajne gužve su jedan od tih problema koji bi se možda mogao ublažiti?

Ja sam četiri godine, evo, insistirao na semaforima kojima se daljinski upravlja iz kontrolnog centra. Još u Tarčinu 2019., kada smo raspravljali o rebalansu tadašnjeg budžeta, insistirao sam na tom projektu, zbog saobraćaja, a i zbog aerozagađenja. Projekt je koštao milion - milion i po konvertibilnih mraka, ako se dobro sjećam, no tada nije bio prioritet. Nadam se da će do kraja mandata uspjeti sve to završiti. To podrazumijeva da će Sarajevo biti veliko gradilište ovog proljeća. Ja evo čekam da to vidim. Ali morate imati u vidu da postoje mnoge sabotaže. Kao što nam razvlače pamet razvlačeći tačke dnevnog reda na sjednicama, tako razvlače sve procese rada i organizacije, jer onom koga ometaju da uradi nešto u mandatu dok vrijeme ističe nije nimalo lako. Razlika u nama je u tome što mi to nećemo raditi njima ako oni dođu na vlast, niti smo im radili tokom pandemije dok su bili na vlasti. Zaista smo ih pustili da rade i nismo ih ometali, ne zbog njih, zbog Nenadića i Bakirove „vertikale vlasti“, već zbog građana Sarajeva, Kantona Sarajevo. No problem saobraćaja nije samo do politike i vlasti, već i do jako loših i neodgovornih vozača. Previše testosterona u saobraćaju nikako nije dobro za žene, djecu i starije.  

8. Sigurnosna situacija u Sarajevu je ponovo, nažalost, izbila u prvi plan. Šta i kako bi se moglo uraditi da se građani osjećaju sigurnije?

Ili nam podijeliti dozvole za nošenje ličnog naoružanja i zakonom regulisati pravo na samoodbranu, odbranu doma, imovine, ili dekriminalizovati kanabis u gradu, zabraniti pušenje, ali ostaviti dozvole „šišama“ pod uslovom da imaju i hašiš u ponudi i - mirno Sarajevo. 

9. Šta mislite da je Vaš najveći dosadašnji doprinos politici?

Moj najveći doprinos politici je moja politička filozofija, moje insistiranje na parlamentarizmu; moje insistiranje na pluralizmu; na pluralističkom, slobodnom, otvorenom, građanskom društvu; na slobodarsko-liberalnoj revolucionarnoj tradiciji; moje insistiranje na slobodoumlju, na ljevici, na svijesti o tome da svi imamo ideologiju, da niko nije „objektivan“ i da je normalno raspravljati o uvjerenjima i vrijednostima na skupštini. A moj doprinos Sarajevu i njegovim građanima koji bih izdvojio je, npr. očuvanje Skenderije i Doma mladih, tj. njihovo proglašenje za arhitektonsko i kulturno naslijeđe prvog reda (u izvornom obliku), kao i osnivanje muzeja holokausta, do čega bi, nadam se, trebalo doći do kraja mandata.

10. Šta će biti u Vašem fokusu, odnosno na čemu ćete insistirati u Skupštini do kraja mandata?

Pored muzeja holokausta, insistirat ću na semaforima, trotoarima i svim onim što pogoduje pješačkom saobraćaju zato što mi je to u vitalnom individualnom interesu, ne samo zbog toga što je Sarajevo toksičan grad po pitanju aerozagađenja, već i zbog toga što kao dijabetičar moram puno hodati, a Sarajevo je i hronično neprohodan grad, koji je opasan po pješake.

11. Dokle ste stiglo sa zakonom o visokom obrazovanju KS?

U to mora biti aktivnije uključena akademska zajednica, ali predložio sam i tematsku sjednicu na kojoj bismo predstavili i komisiju koja bi radila na zakonu o kulturi, no zbog razvlačenja sjednica - ta tematska se nije desila u prošloj godini za kada je bila planirana i ne znam da li ćemo uspjeti organizovati tu sjednicu do kraja mandata.

12. Ponovo se najavljuje mogućnost zajedničke kandidature sa Barcelonom za organizaciju Zimskih olimpijskih igara 2030. Ima li ta priča ikakve realne temelje?

Nisam informisan detaljnije o tome. Po mom mišljenju, u ovim uslovima zarobljene države, duboke države i korumpiranog društva, organizovati tako nešto je veoma riskantno.

13. Šta očekujete od opštih izbora, da li ćete opet biti kandidat i na kojoj / čijoj listi?

Zavisi od podrške građana, od ponude i potražnje. Možda bi fer bilo provjeriti to na ulici prikupljanjem potpisa podrške za Ekološki Slobodarski Pokret (ESP), ali se plašim da bi opet neko mogao reći da „kradem glasove ljevici“, da usitnjavam ljevicu, da sam „trojanac“, itd., tako da bi bilo bolje ići na listu neke od stranaka građanske ljevice. Postoje stranke na kojima se može učestvovati i kao nestranački kandidat, ali ohrabrila me je vijest o ujedinjenju LDS-a i NS-a. Možda bi se trebao pridružiti toj priči, sam ili sa kolegama iz Ekološkog Slobodarskog Pokreta, tako da formiramo jedan širi slobodarsko-liberalni politički subjekt u kojem bi slobodarsko-liberalna filozofija, tradicija i ideologija, do koje držim i koje se držim, zauzimala krajnju lijevu poziciju i bila aktivnija u društvu, naročito među mladima, kroz promociju individualnih prava, slobodoumlja, društvene samozaštite, tj. zaštite prirode i društva.

14. Šta je najveći problem bh. društva – nacionalizam, siromaštvo, korupcija, konstantan odliv u zapadne zemlje mladih, obrazovanih i progresivnih ili nešto drugo?

Problem bh. društva je taj što ono više nije ni strvina, već što je od bh. društva ostao samo neugodan smrad njegovog raspadanja pa vjerujemo da je još uvijek tu, oko nas, da se još uvijek mirno raspada, a zapravo se davno raspalo. Ovo što imamo danas nije bh. društvo. Bh. društvo nije više ni pluralno društvo - što bi značilo da je jedinstveno, ali duboko podijeljeno po vjerskim, tj. etničkim linijama. Bh. društvo se raspalo, razišlo. Ono više ne postoji kao integrisano društvo. Ono je dezintegrisano. Ono je kolabiralo.

15. Uvijek se poredimo sa zapadnim zemljama, ali napredak mora ići u fazama. Postoji li neka tranziciona država koja bi nam mogla biti uzor i zašto?

Nama ne može pomoći politika. Ne mogu nam pomoći stranke, političari, lideri. Nikakva jaka država, a pogotovo ne jaka stranačka država. Nama treba jaka pravna država. Nezavisno pravosuđe. Mi smo na razini Sicilije iz devedesetih. Nama trebaju hrabre sudije, tužioci, tužiteljice, da pohvataju mafiju, da zatvore mafijaše. Ali znam da se sudije i tužitelji plaše za život, da ne završe kao sudija Đovani Falkone, kojeg su ubili u maju 1992. No ono što se prethodno dešavalo na Siciliji je bilo važno, a to je podrška javnosti, podrška koju su obični građani Sicilije, i mladi i stari, dali sudiji Falkoneu. Prepoznali su ga kao svog heroja. Mi smo u toj fazi. Ovo sve ostalo, sve druge interpretacije i tendencije su samo zamajavanja i udaljavanja od teme. Vidite da su, čim smo im počeli dahtati za vratom po pitanju imovine imenovanih i izabranih dužnosnika - napravili ustavnu krizu i počeli pričati o državnoj imovini.

16. Ruske trupe su u Ukrajini. Na šta će ovo sve izaći?

Nadati se da će se raditi o lokalnom ratu. Bajdenova politika me brine onoliko koliko i Putinova. Vidjet ćemo.

17. Poznati ste i po ekološkom aktivizmu. Da li narodni protesti zaista imaju moć da natjeraju vlastodršce da promijene neke odluke?

Vlastodršci, tj. vlast „unas“ postaje sinonim za vlasništvo. Mnogi koji su u protekle tri decenije bili na vlasti postali su vlasnici nekretnina, veleposjednici, vlastela. Ako im prilazimo tako da oni donose odluke i da ih mi trebamo natjerati da promijene odluke - to znači da ne shvatamo osnove demokratije, a to je da mi odlučujemo, da mi učestvujemo u procesima odlučivanja. Jedini način je osvojiti vlast, a to ne znači „vlastodržanje“ stranaka, već zakonodavstvo - aktivno pisanje i donošenje zakona koji štite i čuvaju kako društvo, tako i prirodu i prirodne resurse. Bitku za društvo smo izgubili. Sada upravo gubimo bitku za prirodu. I sve to zato što smo se sve vrijeme borili za simboličnu državu koja je do srži zarobljena kriminalom i korupcijom, posve disfunkcionalna.

18. Sa druge strane, neki pak misle da se pretjeruje sa ekologijom, zabranama hidroenergetskih objekata i termoelektrana te da je veći prioritet rješavanje siromaštva. Ima li istine u tome?

Siromaštvo neće riješiti kilovati struje koju će prodavati najbogatiji ljudi BiH ili država. Siromaštvo će se riješiti agrarnom politikom, komasacijom. Sela su pusta, zemlja napuštena i neobrađena. Nigdje više stada i krda. Katastar i zemljišne knjige neuređeni. Mislite li da ako naprave termoelektrane i hidrocentrale - da će svu populaciju zaposliti u njima? Pa i da zaposle, da li to znači da onda ne treba uopšte rješavati problem praznih sela i neobrađene, neuređene zemlje?

19. Kako se umjetnici generalno snalaze u našoj politici?

Ne znam. Zavisi ko kakvu politiku vodi i koji su im motivi ulaska u politiku - da li se oslanjaju na neku teoriju, političku filozofiju, neko štivo ili, onako iz glave, srcem i vizijom. Ja sam uvijek bio studiozan umjetnik. O svakoj tematici kojom sam se bavio pravio sam istraživanja kako ne bih izmišljao toplu vodu. Moraš znati ko je prije tebe radio na tome. Čak i ako si uvjeren da niko nikad prije tebe to nije radio, moraš istražiti zašto, jer može biti da postoji dobar razlog zašto se niko pametan nije tim bavio. 

20. Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili iz dosadašnje političke karijere?

Ja sam u ove četiri godine doslovno završio jedan fakultet. Naučio sam jako puno. Naučio sam procedure, naučio sam se demokratskom parlamentarizmu, kako bi on morao izgledati. Nije to karijera. To je služba. Biti zastupnik / poslanik, znači biti advokat, pojavljivati se redovno u sali i zastupati svog klijenta, svoju „stranku“, svoju bazu, svoju raju. Znači zastupati određene vrijednosti, ideale, demokratske, slobodarske. Naučio sam da treba držati isti kurs, a to je najteže jer nastoje da te ometu i skrenu sa puta; naučio sam da treba ostati dosljedan i ići do kraja bez obzira koliko to bilo nepopularno, koliko se trendovi mijenjali, jer na kraju, kada se sravne računi, niko ne pita za trendove i dnevnu politiku, već ovako kao vi - u šta prođoše četiri godine. Ako su građani lutali - oni imaju pravo da lutaju, nisu plaćeni da drže poziciju.

21. Da li Vi sebe uopšte doživljavate kao političara ili kao nekog narodnog tribuna?

Ja sebe doživljavam kao običnog čovjeka, građanina, kao slobodoumnog individualca koji djeluje u skupštini iz sopstvenog iskustva života u ovom gradu ili prenosi iskustva drugih koja su me dojmila.

22. Politika je, kažu, umijeće mogućeg. Da li ste skloni kompromisima ili ste „tvrd“ pregovarač?

Ja sam veoma „nagodan“ i spreman da se nađem na pola puta sa drugom stranom, ali to mogu sebi priuštiti zato što često polazim od nerealnog i nemogućeg, tj. sa veoma ekstremne pozicije, vizionarske, radikalne, nazovite kako hoćete. Ja razumijem drugog i njegovo insistiranje i isto tako očekujem da i drugi razumije mene i moje insistiranje. Kada uvažimo i izjednačimo insistiranja, da je i moje i njegovo jednako važno - naći ćemo se na pola puta. Tako funkcionišem.

23. U kojoj starosnoj ili polnoj kategoriji stanovništva imate najveću podršku? Ne znam, bilo bi dobro da neko napravi to istraživanje. Imam fanove koji gledaju moje radove, ali to ne znači da imam i njihovu podršku i glas.

24. Vjerujem da Vam se građani raznim kanalima često obraćaju sa nekim ličnim problemima. Kako biste kategorisali njihove probleme počevši od onih najčešćih?

Njihov najveći problem je raspad, tj. kolaps društva, međuljudski odnosi, psihosocijalna klima, nedostatak vjere u ljude, u društvo, u sutra, nedostatak sna, vizije koju bi dijelili sa drugima, iskreno, a da ih ne prevare.

25. Zašto su Vam toliko važne društvene mreže, da li mislite da je to efektan način da prenesete poruku građanima ili...?

Ostao sam samo sa YouTube i svojom stranicom DAMIRNIKSIC.INFO. Ne znam koliko se YouTube može smatrati društvenom mrežom pošto sam isključio komentare. Važno je imati neki medij, komunicirati svoja uvjerenja, svoje mišljenje - važno je slobodoumlje. A društvene mreže Twitter, Facebook i sve drugo sam napustio.

26. Vaš performans „totalitarni fatalizam“ iz tramvaja od prije nekoliko godina je mnoge nasmijao iako ste Vi samo sumirali realnost na svoj način. Da li se išta promijenilo od tada?

Jeste. Nismo toliko sujevjerni. Malo smo se opametili. Shvatili smo da je ova realnost ipak mnogo banalnija. 

27. Imate li ikakve finansijske koristi od te velike popularnosti na društvenim mrežama?

Skoro nikakve. Ni blizu kao prije sedam-osam godina.

28. Kako ste prošli kroz dosadašnji tok pandemije, jeste se vakcinisali, preboljeli...?

Tri puta vakcinisao, jednom prebolio. Upravo sam izašao iz izolacije.

29. Kako provodite slobodno vrijeme?

Dobro pitanje. Ne vjerujem da imam slobodno vrijeme. Non-stop radim, pišem, snimam, crtam, sviram. Sve je to istovremeno i slobodno vrijeme, a i ono čime se bavim, tako da sam u problemu da razlučim jedno od drugog. Najljepše vrijeme mi je provedeno sa sinom. Ali ni to nije posve „slobodno vrijeme“, jer kao roditelj imam određene obaveze prema njemu, da mu odgovorim na pitanja, da ga naučim nečemu, da pazim na njega kada izađemo u šetnju, jer ovaj grad je opasan grad što se tiče saobraćaja. Prilično sam istraumiran i isfrustriran tim, kao što se da zaključiti.

30. Šta Vas najbrže izbaci iz takta?

Besramna laž.

31. Kako podnosite ova sveprisutna poskupljenja u posljednje vrijeme?

Ne kupujem, manje jedem, ne izlazim, ne pijem, ne trošim. Sjedim kući, učim i radim.

32. Na šta nikada ne žalite potrošiti novac?

Na voće. 

33. Imate li nekih poroka ili navika kojih biste se rado riješili?

Bespotrebnih morbidnih misli i slutnji koje su zarazne.