Intervju

Već godinama ona važi za jednu od najljepših žena u BiH. Potomak je Merhemića, ugledne i bogate sarajevske muslimanske vjerničke porodice, ali nije odrasla u svili i kadifi, kako to mnogi misle. O njihovom bogatstvu je, kaže, samo čitala u knjigama i u odlukama o oduzimanju njihove imovine koje je donosio bivši režim. U ovom današnjem, Dalija je na meti najprizemnijeg i brutalnog online vrijeđanja koje potiču od, kako ona kaže, dirigovanih stranačkih ljudi skrivenih iza lažnih profila. Između ostalog, okrivljuju je i što je njen suprug Elmedin Dino Konaković, inače predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo, napustio Stranku demokratske akcije, osnovao novu, što se promijenio...

Razgovarao: Zdravko Čupović

• Upravo ste se vratili s odmora. Možemo li znati gdje ste bili?

- Bilo smo u Grčkoj, u jednoj prekrasnoj pješčanoj uvali na Peloponezu, na moru Mirtoo, koje se ulijeva u Egejsko, tako da je i klima bila egejska sa suhom toplotom i puno vjetrića - idealno za djecu. Išli smo sa mojom sestrom i njenom porodicom jer koristimo svaku priliku da nam djeca budu zajedno; njen sin je  prvo dijete u porodici, naša Kiana Aja je drugo i vrlo nam je bitno da se njih dvoje osjećaju kao brat i sestra. Moja sestra već godinama živi u Grčkoj, tako da je meni tamo druga kuća. Uz to, internet i telefonski signal su bili prilično loši, naših ljudi nije bilo uopšte, a to su vam sve preduslovi za potpuno opuštanje i pravo odmaranje. Vratili smo se regenerisani, ali, nažalost,  nakon povratka i evo sada već dvije sedmice radnog tempa ovdje, već smo umorni i spremni za novi odmor, ali na to ćemo se načekati (smijeh).

• Prije dvije i po godine postali ste majka. S obzirom na posao koji radite, a koji ne trpi podočnjake ni znakove neprospavanih noći, kako usklađujete majčinstvo i mali ekran?

- Česti podočnjaci nisu problem jer imamo odlične šminkerice i najkvalitetnije HD kamere, pa čak ni premorenost ne pravi smetnje jer vam je adrenalin uvijek povišen u živom, nepredvidivom programu, ali je logistički prilično zahtjevno organizovati smjene do skoro 22.00 sata i jedan ujutro tako da vrlo malo dijete ne osjeti da mame dugo nema. Pošto su Kiana Aja i posao prioriteti, trpi moj društveni život, vrlo sam rijetko sa drugaricama ili na nekim dešavanjima, u slobodno vrijeme sam u dječijim parkovima ili igraonicama, ovisno o vremenskim prilikama, vodim računa da svaki dan sa Kianom kvalitetno provedem vrijeme. Isto tako, kako ona jako voli da se mazi sa mamom ujutro i poslijepodne nakon buđenja ili da je mama poslijepodne uspava, organizujem se tako svaki dan ispunimo bar jedan taj naš mali ritual. Sve drugo može čekati, ona će samo jednom biti mala, ubrzo neće više htjeti ni da se mazi ni da je mama stalno sa njom, tako da ja zaista ne osjećam da išta propuštam. To naše vrijeme obogaćuje moj život.

JAVNI POZIV ZA DINU

• Roditeljstvo mijenja život iz korijena. Cijeli život se odjednom drugačije organizuje i mijenja ritam, a ono što nekada nije bilo važno ili niste čak ni primjećivali odjednom postane od suštinskog značaja. Šta Sarajevu trenutno najviše nedostaje?

- Dobro ste to primjetili, trebalo je da dobijem dijete i otkrijem kako naš grad uopšte nije baby friendly. Kolica ste često prisiljeni voziti sredinom ceste jer su po trotoarima ili nepropisno parkirana auta ili bašte kafića, prostorije za presvlačenje beba imate u samo nekoliko objekata u gradu, zimi skoro nigdje u zatvoreni prostor ne možete ući sa djetetom od duhanskog dima, dječijih igrališta ima jako malo, kada i postoje napravljeni su na lokaciji koja nema nikakve hladovine, mobilijar na igralištima je često ili oštećen ili napravljen od materijala koji predstavljaju potencijalnu opasnost za djecu, mnoge pješačke prelaze ne možete koristiti jer bi vam automobili prolazili tik uz dječija kolica dok čekate zeleno, zbog neadektvane dezinfekcije igraonice su rasadnik zaraze zimi, nema jedinstvenog registra svih vrtića, nema radionica ni aktivnosti za djecu ispod tri godine... I to je samo dio nedostataka o kojima ne razmišljate dok ne dobijete dijete.

• Kakav je Dino sa kućnim poslovima, a kakav je sa pelenama (ako ih se još niste riješili)?

- Bliži je sa poznavanjem pokrajina u Kini nego sa kućnim poslovima i ovako ću mu javno uputiti poziv da bi na tome trebao poraditi (smijeh). Uz to, koliko čujem, većina žena muku muči sa tom foteljom koja se nekim čudom pretvori u ormar, pa možda da napravimo neku kampanju i objasnimo da u kući nema malih patuljaka koji vrijedno rade i sve slažu dok ukućani spavaju (smijeh). Ali, kada su u pitanju svi poslovi oko djeteta - mijenjanje pelena, pranje, čišćenje nosića, kupanje, uspavljivanje, hranjenje i sve ostalo što zahtijeva stalna briga oko novorođenčeta i kasnije - Dino to sve samostalno odlično obavlja. Nije to nikakva pomoć meni, nego briga o svom djetetu, a nagrada mu je izuzetno blizak odnos sa Kianom kojoj je on centar svijeta, koja se sva ozari čim njega ugleda i kad je sa njim ne da nikome da mu priđe. Oni od prvih dana imaju svoje rituale, svoje pjesmice, svoje igre i, osim što je taj blizak odnos djevojčice sa ocem jako bitan za njen razvoj, to je ujedno i najljepša stvar za posmatranje.

• Koliko su politička dešavanja i politika generalno tema u Vašem domu?

- Mi vrlo malo tome u kući pričamo. Često se desi da ja od drugih ljudi saznam da se nešto dešava na lokalnom nivou, jer mi na poslu to rijetko pratimo, mene lično zanimaju međunarodni geopolitički odnosi i to detaljno pratim, a Dino uglavnom kući dođe premoren i radije priča o bilo čemu drugom nego o poslu. Naravno, nisam baš potpuno neupućena jer sam, nažalost, prisiljena da stalno budem na oprezu, tako da neke stvari moram znati da bih mogla racionalno procijeniti šta i ko mi može biti potencijalna opasnost.

• Politika je prljava rabota, kažu u narodu. Da li ste, kao supruga lidera jedne stranke, očekivali takav val internetskog nasilja i prozivanja samo zbog toga što ste pohađali Katolički školski centar?

- U civilizovanom svijetu niti je politika toliko prljava niti su ljudi toliko beskrupulozni i dobro se znaju granice prihvatljivog i neprihvatljivog. Kod nas to očigledno nije slučaj. Nije samo Katolički školski centar razlog najprizemnijeg i brutalnog online vrijeđanja, grupi lažnih profila takozvanih botova koja dirigovano radi za jednu interesnu stranačku opciju, problem je i što ljudima javno čestitam Božić, Uskrs, Vaskrs jer se, kako to oni kažu, tako „dodvorujem njihovim“, problem je i što sam izašla na koncert i pjevam, problem je i jedan od najboljih fakulteta u Istanbulu, Bogazici, koji sam kratko pohađala, zbog kojeg su me na neki, samo njihovim mozgovima jasan način, proglasili pripadnikom terorističke organizacije FETO. Njihov jedini cilj je nanijeti bilo kakvu štetu mojoj reputaciji, pa im je tako bilo normalno u dva dana napisati i da sam istovremeno u nekakvoj suludoj misiji pokrštavanja muslimana i da sam sljedbenik terorističke organizacije radikalnog islamskog učenjaka. Ja sam živjela u Istanbulu, govorim turski jezik, imam tamo mnogo prijatelja, izuzetno cijenim turski narod, vrlo često putujem u Tursku i to lažno povezivanje sa FETO organizacijom nije uopšte bezazleno. A oni koji stoje iza tih laži su toga vrlo svjesni.

PRIJAVA I DOKAZNI MATERIJAL

• Vode se čak i polemike putem pojedinih portala i društvene mreže pa Vas tako okrivljuju i što je suprug napustio Stranku demokratske akcije, osnovao novu, što se promijenio...?

- Meni je jako drago čuti da misle da imam tako veliku moć i uticaj na Dinu, ne znam samo kako ni njega ni Kianu ne mogu ubijediti da ne prave haos u kući i da sklanjaju igračke (smijeh). Šala na stranu, ta godina kada se Kiana rodila je bila vrlo izazovna. Dino je najviše energije i vremena gubio na opstrukcije koje su mu tadašnje kolege pravile. To prvo Kianino ljeto on je sa svojim djetetom proveo samo nekoliko „ukradenih“ dana vezanih uz bajramske praznike jer mu je cijelo ljeto prošlo radno, u pripremi terena da u gradu prekine višegodišnje svakodnevne redukcije. Zatim je otišao na hadž i, u noći kada se spustio sa Arefata, u Sarajevu je iznenada umrla njegova mama. Pet godina prije izgubio je oca. Uvijek ću se sjećati kada mi je na početku veze rekao da najviše žali što mu je otac umro potpuno razočaran situacijom u zemlji i što nije doživio da vidi svog sina koji se bori da nešto promijeni. Sve je to u velikoj mjeri uticalo na njega i onda, krajem te godine, opet se našao u iscrpljujućoj igri unutrašnjih opstrukcija pokušavajući da zaustavi nešto što je detektovao kao kriminal. Sve je kulminiralo sat poslije Kianinog prvog rođendana kada smo nas dvije, poslije divne proslave, ostale same u kući punoj poklona i balona, a njega je Hitna pomoć odvela na Kardiologiju jer su sumnjali na prijeteći srčani udar. Splet svih tih iskušenja i okolnosti mislim da bi svakoga natjerao da se zapita šta mu je najvrijednije i gdje bespotrebno troši energiju. Čim je izašao iz bolnice poklonila sam mu masku za telefon sa slikom nas troje uz poruku da prije nego što sebi sljedeći put dozvoli da ga dovedu do granice izdržljivosti pogleda tu sliku i složi prioritete. Ta maska je jedino moje uplitanje u tu cijelu situaciju.

• Posljedice tih napada su bile teške, čak ste i gubitak trudnoće djelimično pripisali tom stresu?

- Prvi udar, nazovimo ga tako, tog cyber zlostavljanja, me u martu zatekao potpuno nespremnu i iskreno šokiranu da ću i ja postati meta za brutalno iživljavanje. Tada sam zbog hormona bila i puno osjetljivija nego inače i kada su mi ljudi zgroženi skrenuli pažnju na te užasne vulgarnosti koje je o meni pisala grupa tih dirigovanih stranačkih ljudi skrivenih iza lažnih profila, to me strašno pogodilo. Naviknuta sam da me ne vole svi, ali nikada u životu nisam bila meta takvog seksističkog iživljavanja. Tada o tome nisam ništa javno pričala, jer mi je bilo izuzetno teško, ali nakon što su u junu opet od mene počeli praviti metu, samo sada u drugom kontekstu, odlučila sam da ću se protiv tih ljudi i tog zlostavljanja boriti.

• Da li ste i šta pokušali uraditi u vezi sa tim? Da li se kod nas uopšte i može zakonski nešto uraditi povodom zlostavljanja na društvenim mrežama i internetu?

- Nakon što mi je jedna osoba psovala i dobacivala „četnikušo“ dok sam bila sa djetetom u šetnji, a što je bilo direktna posljedica svih tih laži napisanih o meni, prijavila sam to internet zlostavljanje FUP-u. Dostavila sam dokazni materijal, još me nisu saslušali u svojstvu svjedoka što je sljedeći korak, ali su svakako bili vrlo skeptični da će tužilaštvo dozvoliti pokretanje istrage. Jer to crtanje mete na čelu koje ima za cilj da vas neko drugi napadne je vrlo teško dokazivo, koliko sam ih razumjela.

POREDIMO SE SA NAJBOLJIM

• Dajete li suprugu neke sugestije, možda ne u potpunosti političke, već neke praktične, ali su na boljitak svih građana?

- Živjela sam u New Yorku, Istanbulu, Londonu, Dubaiju, Abu Dhabiju, Atini, a svojom sam se voljom vratila u svoje Sarajevo, koje volim. I naravno da želim da vidim da je moj grad najbolji, tako da sam stalno puna ideja, sugestija, primjera, kritika i mislim da izluđujem Dinu. Ustvari, ne mislim, znam, to mi je više puta rekao (smijeh). Za sve u životu kao mjernu jedinicu za poređenje koristim primjere koji su vrhunski u svojim kategorijama, mislim da je to jedino motivirajuće i zato ne vidim nikakav razlog da nešto što funkcioniše i poboljšava kvalitet života u multimilionskom gradu, ne može zaživjeti u Sarajevu. Naravno i ljudi koji žive u gradu moraju željeti najbolje svom gradu i kontrolisati taj neki neshvatljivi poriv da uništavaju nova vozila javnog prevoza, nove fasade, mobilijar na novom igralištu i slično, ali i ta sporadična destruktivnost se rješava dobrim sistemom i adekvatnim sankcijama.

• Vrlo ste aktivni i angažirani na društvenim mrežama, otvarate mnoga pitanja koja se tiču problema sa kojima se generalno svi susrećemo. Imate li političkih ambicija?

- Nikakvih! Vidjela sam skoro neku šalu na internetu, ide otprilike ovako: na Balkanu svako ko je ikada napisao status o društveno-političkom stanju u zemlji i dobio 100 lajkova misli da treba da izađe na izbore i postane zastupnik. Ja definitivno nisam jedan od tih! (smijeh) Meni nepravda jako smeta i ako mogu svoj glas koristiti da skrenem pažnju na žrtve, na obespravljenje, na nekoga ko trpi zlostavljanje, na neki problem ili da podijelim neko svoje iskustvo koje može drugima pomoći tada se i oglasim na društvenim mrežama. Imam bliske prijatelje širom svijeta i društvene mreže su mi privobitno bile najbolji način da sa njima budem u kontaktu jer sam očajno loša u pisanju mailova, pozivima i porukama. Sada mi je to samo jedna od funkcija društvenih mreža.

• Naše društvo u cjelini je već poodavno zahvatila apatija. Najčešće čujemo: „Svi su oni isti“, „Nikad se ništa neće promjeniti“, „Treba bježati odavde“, „Nema ovdje budućnosti“... Vjerujete li da je dostižna bolja budućnost u nekom skorijem periodu?

- Nažalost mislim da smo mi kroz istoriju jako rijetko javno, organizovano i žestoko iskazivali nezadovoljstvo i tražili promjene. Nekako se čini da se, po mom sjećanju istorije do agresije, uvijek  manja grupa buntovnika borila, a većina naroda se slagala sa buntovnicima, ali su se držali po strani. Nezadovoljstvo su izražavali po kućama i muhabetima, danas po društvenim mrežama, ali je konkretnih akcija bilo malo. Tako da su floskule drugačije, ali apatija je ista. Trebamo i mi malo da se razdrmamo, jer i ako negdje odete, bolja budućnost vam nije zagarantovana, morate se za nju izboriti. Dok sam studirala, stalno sam tražila stipendije za unapređenje. Tako sam za stipendiju 18 mjeseci u Americi molila i nekoliko poznanica sa fakulteta da se prijave, da probamo zajedno ići. Nisu htjele ostaviti momke, živjeti u Americi u studentskom domu na malom budžetu i slično. Dobila sam tu stipendiju, otišla, nije bilo nimalo lako, ali je bilo izvanredno iskustvo koje mi je još u Washingtonu otvorilo vrata za posao kod stranaca čim sam se vratila u Sarajevu. Drugarice koje nisu htjele čak ni aplicirati za stipendiju sam godinama poslije sretala u istom kafiću, na istom mjestu, uvijek su govorile da čekaju posao. Prilike se grabe, ne mogu se čekati. Budućnost se gradi, niko je ne poklanja.

MAMA, HVALA TI

• Potičete iz ugledne i bogate porodice. Koliko je to olakšavajuća, a koliko otežavajuća okolnost za građenje vlastite karijere?

- Po mami sam čvrsta, energična i sposobna Hercegovka, po tati sam sufija i potomak Merhemića, jedne od najstarijih i najbogatijih sarajevskih porodica. Hadži Mujaga Merhemić je bio deda mog tate, dakle moj pradjed. Bili su najbogatiji dok komunističke vlasti nisu odlučile da muslimanska, vjernička porodica ne treba biti toliko bogata i po raznim osnovama skoro svu imovinu su mu uzeli. Tako da ja o tom bogatstvu znam samo iz knjiga koje govore o našoj porodici i iz odluka o oduzimanju imovine. Zahvaljujući jedino i isključivo mojoj mami, koja je boreći se sa raznim vukovima uspjela sačuvati, umnožiti i zaštiti od propasti taj mali dio imovine koji je nama ostao nakon pogibije mog tate, a zatim smrti njegovih roditelja, vi danas mene pominjete u kontekstu nekog bogatstva.

Kako je moja imovina predmet interesovanja kao dio imovinskog kartona mog supruga, tako je tih nekoliko nekretnina, koje sam ja naslijedila, na kojima sam suvlasnik i njihova neka procijenjena idealna vrijednost, postala svima vrlo zanimljiva. I daje taj neki lažni dojam mene kao bogate nasljednice, odrasle u svili i kadifi. No, realnost je bila potpuno drugačija. Živjeli smo na visokoj nozi do moje osme godine i pogibije mog tate. Moja sestra je bila toliko mala da ga se ni ne sjeća. Onda smo od prve klase avionom i raspusta u Hong Kongu i Dubaiju, došli u situaciju da ne možemo kupiti ni voćni jogurt. Moja mama je ostala udovica sa dvije male djevojcice u 38. godini i samo ona zna koliko joj je snage trebalo da djeci organizuje normalan život. Čim smo malo stali na noge, počeo je rat. Žena sa dvoje djece, bez ikakve muške zaštite i bez ikakvih veza, nije uspjela ni iz nekoliko pokušaja ubaciti se na spisak za izlazak iz Sarajeva i cijeli rat smo bile tu. Tokom rata smo potrošili i ono malo ušteđevine što smo imali, a pristup toj imovini koja sada daje taj dojam bogatstva nismo imali još godinama poslije rata. Radim od svoje 17. godine, bila sam odličan student, pa sam dobivala prestižne stipendije britanske i američke vlade i tako se školovala u inostranstvu, tokom školovanja uvijek i svuda sam radila. Jer sam morala. I iskreno, vrlo sam sretna što je tako. Sigurno je divno odrastati potpuno nesvjestan brige za egzistenciju, ali ja svoj put sada ne bih mijenjala. Mama je u mene usadila odgovornost, čestitost i radne navike, život me naučio da se odmalena borim i budem nezavisna, tako da sada nemam straha od novih početaka i promjena. U džunglu da me bacite, znam da ću se snaći.

• Koliko ovo naše društvo trpi uspjeh žene?

- Ne mislim da je naše društvo po tom pitanju puno drugačije od ostalih društava gdje sam živjela. U Americi, naprimjer, vrlo teško vam je biti uspješna žena i uspješna majka, jer opšteprihvaćena korporativna kultura tamo vas prisiljava da se odlučite hoćete li biti majka ili ćete graditi karijeru. Kod nas, sa druge strane, znam jako puno uspješnih žena koje su i veoma posvećene majke. Ženama se, u svakom društvu, puno teže probiti jer nemaju tu slobodu da poslove ugovaraju na isti način na koji to rade muškarci. Recimo, dok sam živjela u Londonu, primijetila sam da su investicijski bankari uglavnom muškarci, pa su mi objasnili da ti bankari imaju malo klijenata i vrlo blizak odnos sa njima, idu zajedno na kratka putovanja i u provode, a kako su klijenti uglavnom muškarci i bankari koji ih pridobiju su muškarci jer bi put sa ženom bankarkom bio vrlo pogrešno shvaćen. Mislim da je ženama u svakom slučaju i u svakom društvu puno teže nego muškarcima. Uz sveprisutnu, a vrlo neshvatljivu prepreku, žena ženi zna biti neprijatelj bez ikakvog razloga, dok kod muškaraca uvijek postoji određena solidarnost.

• Kada zimi smog i magla poklope Sarajevo, u kojem pravcu bježite kada god uhvatite vremena?

- Dino je pasionirani ljubitelj skijanja i hladnoće i on bi bježao na planine, ali kod mene i Kiane preovladava hercegovačka krv izgleda i mi bismo uvijek bježale isključivo na jug, prema moru. Hladnoću i snijeg ne volimo. Tako balansiramo, jednom na planine zbog Dine, dvaput na more, zbog nas.

KRATKIH PET

 1.Šta je najromantičnije što Vam je do sada uradio suprug?

- Meni su rođendani jako bitni i očekujem smisleno iznenađenje. Dino je potpuno suprotan. Tako da mi je vrlo romantična činjenica da se on za svaki moj rođendan zaista trudi i smišlja kako da me obraduje.

2. Najdraži poklon od supruga?

- Ogrlica od snježnobijelog opala koju mi je kupio kad se Kiana Aja rodila. Ona je stigla sa prvim decembarskim snijegom te godine.

3. Recept za lijep izgled?

- Dobri šminkeri, frizeri, dobra rasvjeta i photoshop (smijeh). Najbitnije je dobro se osjećati u svojoj koži i biti zadovoljan svojim životom, to zaista zrači vani.

4. Recept za skladan brak?

- Biti tim uvijek. Poštovati različitosti, ali pronalaziti srednji put. Apsolutno biti transparentan u svemu, pa i u pristupu telefonima, profilima na društvenim mrežama i slično. A slažem se i s američkom poslovicom „sretna žena, sretan život“ (smijeh).

5. Šta je teže biti: majka, supruga političara, novinarka?

- Najteže je biti majka. Treba dijete pripremiti za život. Tu nema popravnog.

NJENO VISOČANSTVO KIANA

• Vaše ime je neuobičajeno, neobično i rijetko. Kako ste ga dobili, ko Vam ga je nadjenuo?

- Meni je ime dao brat moje nane Osman Merhemić. Kada su im komunisti počeli otimati imovinu, otac ga je poslao u Kairo na čuveni univerzitet Al Azhar, tamo je studirao, kasnije i predavao. Poslije decenija izbivanja prvi se put vratio u Sarajevo kada sam se ja rodila i on mi je dao ime. Dalija na staroperzijskom znači „ona koja upućuje na pravi put“. Sada je to ime ovdje vrlo popularno, ali dok sam odrastala, bila sam, mislim, jedina Dalija u Sarajevu. Osman i njegova sestra Mula su 1985. brutalno ubijeni u svojoj kući, do Careve džamije. Ubica nikada nije ni tražen ni pronađen. 

• A Kiana Aja?

- Kako se meni uvijek sviđalo što imam rijetko ime, tako smo i za kćerku birali nešto neuobičajeno. Bilo nam je vrlo bitno da ime na svakom jeziku ima lijepo značenje. Kiana znači kraljica na prezijskom, duša, srž na arapskom, a ima i vrlo lijepa značenja na irskom, keltskom, havajskom. Aja je ime iz Kur'ana, znači čudo i znak Božijeg postojanja. A Kiana je ta dva imena skratila, pa sada sebe zove Kia Aja. I nomen est omen definitivno, Kiana ima dvijeipo godine, ali se u svemu ponaša kao mala kraljica, pri čemu smo Dino i ja pokorni podanici njenog visočanstva, što možda i nije toliko dobro (smijeh).

(Magazin Start BiH,2.8.2019.)