Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine (BHAS), inflacija u februaru ove godine je bila veća za 8,1% u odnosu na isti mjesec prošle godine. Ono što je svakako alarmantno jeste podatak da su cijene hrane i pića u istom periodu skočile za čak 13,3%, a upravo na hranu naši građani troše većinu primanja koja im preostane nakon plaćanja računa i kredita.

Još je veći problem što i ove februarske podatke možemo smatrati „bajatim“ jer cijene skaču iz dana u dan. Usluge, gorivo, garderoba, namještaj... nizu nema kraja. Posljednji „muštuluk“ je šokantno poskupljenje plina od 40% koje će korisnike u Kantonu Sarajevo „obradovati“ već na martovskim računa, osim ukoliko Vlada Kantona Sarajevo ne odluči u posljednji trenutak da subvencijama nastavi da preuzima bar dio tereta. Trenutno su šanse jako malo za to. Najave „vrele jeseni“ u BiH također spadaju u tradicionalnu proljetnu  retoriku sindikata, opozicije i raznih organizacija. Ovoga puta najave bi se zaista mogle obistiniti ukoliko se divljanje cijena hrane nastavi i u narednim mjesecima.

Šta nas čeka?

Prema podacima američkog State Departmenta, gotovo 30 posto svjetskog izvoza pšenice u normalnim okolnostima dolazi iz regije Crnog mora koja je sada zahvaćena ratom, kao i 20 posto kukuruza i 75 posto suncokretovog ulja. Ako imamo na umu da još uvijek jedemo „prijeratno“ žito, a da će zbog sukoba u Ukrajini i sankcija Rusiji ovogodišnja jesenja žetva biti znatno mršavija, što zbog slabe sjetve što zbog sankcija, nije teško sabrati očigledno.

Da nesreća nikada ne dolazi sama potvrđuje i nedostatak mineralnog đubriva u vrijeme proljetne sjetve, kao i visoke cijene nafte što će teško pogoditi domaće poljoprivrednike.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, za magazin Start BiH konstatuje da sada upravo plaćamo danak vlastitoj nesposobnosti državne i entitetskih vlada jer, kako ističe, ništa nisu poduzimali sve ove godine uprkos upozorenjima farmera.

- Imamo dovoljne površine, imamo vrijedne ljude i mogli smo imati proizvodnju koja bi zadovoljila potrebe naših građana. Čak i da nešto pretekne za izvoza, bar kada govorimo o ključnim kulturama koje nama trebaju: meso, mlijeko i žito. Nažalost, naša država se opredijelila da se osloni na uvoz. Totalno smo ovisni o uvozu i sada kada je došao ovaj poremećaj izazvan pandemijom i krizom u Ukrajini, sistem nam se izvrnuo i zbog toga ćemo platiti visoku cijenu - napominje on.

Prema njegovim riječima, proljetna sjetva ide kako ide. Upozorava da se dodaje znanto manje mineralnih gnojiva, da je sjetva višestruko skuplja nego inače, ali da se uprkos svemu odvija. Dodaje kako je moguće da će biti zasijano više površina nego inače, ali je problem što se zbog nedovoljno đubriva neće moći očekivati zavidan kvalitet i prinos roda.

- Ima nekih obećanja za đubrivo iz Turske, ali naša državna vlast i ministar Staša Košarac su se sjetili pred kraj sjetve da reaguju. Pšenica se trebala prihraniti davno. To je ona jesenja sjetva koja bi se trebala brati uskoro. Ali đubriva nema pa će biti mršav rod. Zemlja se sada gnoji za proljetnu sjetvu. Ljudi međutim gnoje znatno manje. Ako su prošle godine stavljali tonu, ove stvaljaju 500 kila ili još manje. Ako ne dođe đubrivo vrlo brzo, a male su šanse, imat ćemo znatno umanjen i nekvalitetan rod - kaže Bićo.

Kada je riječ o cijenama koje možemo očekivati narednih mjeseci ponavlja konstataciju da smo u potpunosti ovisni u uvozu pa će nam cijene diktirati drugi kao i do sada. I dalje ćemo, smatra on, biti samo nijemi posmatrači i plaćati ceh.

Razlog tome je što, kako tvrdi, u nekim kulturama domaća proizvodnja zadovolja do 30% potreba, ali je prosjek 20-25% kada govorimo o ovim osnovnim žitaricama.

Na pitanje kakve cijene hrane građani mogu očekivati na jesen nismo čuli ništa ohrabrujuće.

- Jesenas sam govorio da će na proljeće vreća brašna od 25 kg koštati 35 KM, a evo već sada je 40. Ako se nastavi ovako u septembru će biti 80. Ako ga uopšte i bude. Mnoge zemlje su uvele zabranu izvoza žita i žitarica i osnovnih životnih namirinica. Skupa je stočna hrana, gorivo... Ako koncentrat košta preko marke, ne možete vi meso davati za dvije marke. Tu je problem sa đubrivom. Zadnji rok za prihranu zemlje do kada bi moralo stići đubrivo je možda do sredine maja. Za pšenicu je već kasno - najavljuje Bićo.

Indira Omeragić, direktorica kompanije „MI99“, iz Gradačca, aktuelnu situaciju opisuje jednom riječju – „nepredvidivo“. U prilog tome dodaje kako cijene repromaterijala i dalje rastu, a pritom niko ne zna do kada će to trajati i kada će se zaustaviti.

- Što se tiče cijena mlijeka, mi smo imali jedno poskupljenje, ali to nije dovoljno. Nije realno da imamo istu cijenu litre vode i litre mlijeka. Znamo kakva proizvodnja stoji iza litre mlijeka, a kakva iza vode. Karton koji koristimo u proizvodnji nam je poskupio 60% u odnosu na prošlu godinu, plastika 30-40%. Sve je poskupilo. Sada nam je jako bitno da poljoprivrednici zasiju polja kako bismo imali stočnu hranu da što manje zavise od uvoza. Mi smo naše farmere podržali jer je prioritet da oni odrade sjetvu. Veliki su im troškovi. Đubrivo je poskupilo preko 300%, sjemena oko 30%... Ozbiljni farmeri ne mogu čekati posljednji trenutak ni iščekivati da li će ili neće stići đubrivo iz Turske. Na kraju krajeva ne znamo ni koja će mu biti cijena i ako dođe - kaže Omeragić.

Ona međutim ističe i neke dobre poteze Federalne vlade, poput povećanja premije sa 30 na 34 feninga, te podjelu plavog dizela. Na kraju napominje kako je u ovom poslu 12 godina i da do sada nikad nije imala ovakvu situaciju uz tvrdnju da ni starije kolege ne pamte ništa slično.

Biologija će nas dotući prije nego loša politika 

Optimizma nema ni u mostarskoj Udruzi za zaštitu potrošača Futura, a prstom, očekivano, upiru u državu.

- U zadnje vrijeme mi smetaju naslovi „Građani se bune, a cijene divljaju“. To nije istina. To nas uvlači u dublju društvenu apatiju. Iskreno govoreći, pravilno bi bilo reći da cijene divljaju, ali se građani ne bune. Buna građana nije priča na kavi sa prijateljima ili izražavanje nezadovljstva na društvenim mežama. To ne doprinosi ničemu. Mi se ne bunimo! - poručuje Marin Bago, predsjednik Udruge.

Navodi kako se sada ponavlja situacija kakvu smo imali i na početku pandemije koronavirusa. Država nema ni plana ni aktivnosti, pa shodno tome nema ni adekvatne reakcije.

- Zato će nas sačekati stihija. Kakva će ona biti to je teško prognozirati. Ali činjenica je da potrošačka košarica raste i da to postaje neizdrživo za skoro svaku obitelj u BiH. Što se tiče hrane, mi uvozimo 80% onoga što pojedemo. To je ogroman problem, a rješenje je jasno. Trebamo da se bavimo domaćom proizvodnjom. Imamo sredstva da to pokrenemo, ali neprirodna kriminalna distribucija novca mora biti zaustavljena da bismo poboljšali kvalitet življenja. Sad smo nažalost osuđeni na uvoz, svi poremećaji na svjetskom tržištu utiču na nas, što nije normalno, ali pokazuje da država ne vodi brigu o građanima iako ih plaćamo za to - sumira ukratko sve naše promašaje.

Svoj doprinos boljitku društva kao udruga daju podizanjem krivičnih prijava gdje god utvrde kriminal. Obećavaju kako će to i dalje nastaviti sa ciljem da se postojeća, kako kaže, brutalna razina korpucije počne spriječavati jer je to preduslov bilo kakvog napretka.

Kada je riječ o eventualnim protestima građanima, Bago smatra kako je priželjkivati proteste i dobro i loše.

- Sa jedne strane jasno je da će biologija i ekonomija nama doći glave prije nego loše političke odluke jer rapidno gubimo stanovništvo. Prošle godine je otišla jedna cijela Banja Luka. Već sada je ugroženo tržište rada, a vrlo brzo će biti ugrožen i zdravstveni i mirovinski fond. Ostaćemo sa starim stanovništvom. Sa dva milijuna stanovnika i 600 hiljada umirovljenika. To će prije ostaviti teške posljedice od loše politike. Mi više vremena nemamo! - alarmira Bago.

I on očekuje da će se trend povećanja cijena hrane i usluga i dalje nastaviti zbog pasivnosti države.

- Kakav će to efekat učiniti po stanovništvo, ne znam, ali neće biti veselo. Vrijeme je da se ljudi u BiH pobune i zatraže bolji kvalitet za svoj novac. Mora se praviti pritisak na institucije i političare. Moramo se izboriti da pravosuđe funkcionira. Bez toga nam spasa nema, a ni nade. Tek u tom slučaju bismo mogli otvoriti poglavlje lijepe budućnosti. Novac kojim političari upravljaju nije njihov nego naš iako to neki građani ne shvataju - kaže naš sagovornik.

Šta očekivati od države koja još nema tri zakona o najvažnijim resursima

Ako pesimizam vlada kod svih sagovornika koje smo kontaktirali šta tek reći za prvog čovjeka mostarske Agroneretve.

- Ovo je katastrofa! - bila je prva rečenica koju je izgovorio Dragi Žujo.

- Nama kriza tek dolazi. Ako mi u BiH nismo zasijali 250 hiljada hektara obradive zemlje čemu da se nadamo?! Poticaji za poljoprivredu u ovoj godini u FBiH su 106 miliona KM, a nijedna marka nije predviđena za izvozno orijentirane firme. Nijedna marka!?! Kako da budemo konkurentni? Upravo se pripremam za izvoz ranog krompira u Norvešku. Mi sve moramo platiti. Ove godine ćemo imati manju proizvodnju. Banke su od 1. januara ove godine stopirale sve kredite poljoprivrednim firmama. Ne mogu dobiti ni za obrtna sredstva. Čak ni mikrokreditne organizacije. Pretpostavljam da su dobili upute iz matičnih država da smo nesigurno područje i da se možda očekuju neki problemi ovdje. Oni nas doslovno zatvaraju na taj način. Ali uvoz neprestano traje. Poljaci su čistili svoja skladišta i prodavali nam taj krompir po 25 feninga, koji se u maloprodaji nudio po 1,5 ili 2 marke, iako je naš domaći krompir i dalje u zalihama u Nevesinju, Fojnici, Glamoču... Totalno pogrešna ekonomska politika - žali se Žujo.

Okrivljuje državu kako ne sluša vapaje proizvođača uz poruku kako je plavi dizel samo kap u moru jer je, po njegovim tvrdnjama, repromaterijal za sjetvu  poskupo 300%, a samim tim i animalna proizvodnja.

- Bojim se da nam glad dolazi u narednim godinama. Vidim samo crni scenarij. Na ivici gladi je već sada blizu 800 hiljada bh. građana, a do jeseni će se to popeti i na milion. Evropa štanca eura, pa je inflacija velika. Veća od zvanične. Očekujem najesen da će cijena krompira biti preko dvije marke, jabuke oko četiri marke... Ako je potrošačka korpa u martu bila 2.480 u oktobru će izaći na 3.000 maraka. U poljoprivredi sam već 25 godina. Ali nikada nisam bio pesimističan kao sada. Nema se šta dobro očekivati  u državi koja još nije usvojila tri ključna zakona o svojim najvažnijim resursima, a to su šume, voda i zemljište. Još je gore što nam Evropa ne da pristup fondovima pa možemo samo „večati k'o jarci“. Nema nikoga da kaže „dosta više“, nego šutimo i trpimo. Stari trpe, a mladi odoše. Bojim se da nam se svima loše piše - razočarano poručuje na kraju razgovora.

Svjetska banka upozorava: Svijet se suočava sa „ljudskom katastrofom“

 Svjetska banka upozorila je da se svijet suočava sa „ljudskom katastrofom“ zbog krize sa hranom koja je nastala usljed ruske invazije na Ukrajinu. To je nedavno predsjednik Svjetske banke David Malpass rekao u intervjuu za BBC.

Rekordni rast cijena hrane gurnuo bi, kako je rekao, stotine miliona ljudi u siromaštvo ako se kriza nastavi.

Ovo bi, kako se navodi, najviše pogodilo siromašne, koji će „manje jesti i imati manje novca za bilo šta drugo kao što je školovanje“.

- To je ljudska katastrofa, što znači da ishrana opada. Ali onda to postaje i politički izazov za vlade koje ne mogu ništa da učine povodom toga, nisu je izazvale i vide da cijene rastu - rekao je Malpass i dodao da to utiče na hranu svih različitih vrsta ulja, žitarica.

Umjesto subvencionisanja proizvodnje ili ograničavanja cijena, Malpass je državama sugerisao da rade na povećanju zaliha đubriva i hrane, uz ciljanu pomoć za najsiromašnije ljude.

Istovremeno, Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) upozorila je da su cijene hrane u martu 2022. širom svijeta dostigle rekord svih vremena.