Intervju

Adnan Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) sa sjedištem u Berlinu i vrstan poznavalac prilika u Briselu i Evropskoj uniji (EU) u razgovoru za portal Start BiH govorio je o trenutnoj situaciji u Bosni i Hercegovini, Evropskoj uniji, ali i globalnim izazovima koji su čini se međusobno isprepleteni širom planete.

Razgovarao: Zdravko Čupović

Slovenija je prije par dana uvela sankcije predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, nakon čega je nelegalna Vlada RS uzvratila „istom mjerom" Nataši Pirc Musar, predsjednici Republike Slovenije i Tanji Fajon, potpredsjednici Vlade i ministarki spoljnih i evropskih poslova. Komentar na ovo i da li ste iznenađeni s obzirom da Slovenija, osim velikih ekonomskih interesa u ostatku ex SFRJ, do sada se generalno trudila da održava što bolje odnose sa pomenutim zemljama?

- Do odluke slovenačke vlade došlo je zbog najmanje dva razloga. Prvi je rastuća svijest u Ljubljani da dio kapitala sa zapadnog Balkana posljednjih godina služi i za političke pritiske unutar Slovenije. U tom kontekstu, Milorad Dodik je bio očigledan i najmanje rizičan izbor za slanje poruke kroz sankcionisanje. Drugi razlog je širi vanjskopolitički okvir: nastavak doprinosa ove slovenačke vlade transatlantskom odgovoru na Dodikove pokušaje urušavanja ustavnog poretka BiH. Trenutak kada je donesena odluka o sankcijama nije slučajan, i dio je, dakle, koordinisanog napora da se osigura provođenje drugostepene presude protiv Dodika i stabilizuje situacija u BiH.

Kako vidite ove pokušaje Dodika, Željke Cvijanović...da se približe novoj administraciji u Washingtonu dok sa druge strane intenzivno sastanče i u Moskvi, što je naizgled nespojivo. Ima li tu nekog uspjeha i može li ga zapravo uopšte biti?

- Dodik je i sam priznao da se sa promjenom administracije u Washingtonu američki stav prema njemu nije promijenio: SAD, zajedno sa EU i Ujedinjenim Kraljevstvom, nastavljaju insistirati na provođenju presude protiv njega. Dodik i njegovi saradnici vjeruju da bez njih SAD i partneri ne mogu postići taj cilj, te da zbog toga imaju dovoljno poluga da se nametnu kao nezaobilazan sagovornik i da tu poziciju pokušavaju maksimalno iskoristiti za postizanje određenih ciljeva. U toj strategiji Moskva, ali i Budimpešta, Beograd i čak Tel Aviv, vide se kao saveznici koji bi mogli pojačati njihov uticaj u odnosu na Washington. Dodik javno tvrdi da mu je cilj da nova američka administracija prihvati njegov ostanak na funkciji i kandidaturu na izborima u oktobru 2026. godine, te da otvori pitanje redefinisanja uloge OHR-a, sastava Ustavnog suda i budućnosti misije EUFOR. Iza zatvorenih vrata, centralna tema čini se ukidanje sankcija protiv njega, njegove porodice i najbližih saradnika.

U BiH, nažalost, čini se već decenijama isti problemi, ista pitanja, isti odgovori. Skoro nikakvog pomaka, a jedina je razlika što se stiče utisak da se u međuvremenu Evropa zabavila svojim problemima pa kao da više i nema vremena da se bavi BiH i Balkanom. Koliko po Vama ima istine u toj ocjeni?

Dodik javno tvrdi da mu je cilj da nova američka administracija prihvati njegov ostanak na funkciji i kandidaturu na izborima u oktobru 2026. godine, te da otvori pitanje redefinisanja uloge OHR-a, sastava Ustavnog suda i budućnosti misije EUFOR. Iza zatvorenih vrata, centralna tema čini se ukidanje sankcija protiv njega, njegove porodice i najbližih saradnik

- Europska unija danas je tek jedan od više vanjskopolitičkih aktera u BiH. Ni kandidatski status, ni otvaranje pregovora, ni novi Plan rasta nisu učinili da EU postane dominantan faktor koji oblikuje političke procese. Oživljavanje politike proširenja nakon februara 2022. godine koincidiralo je sa inicijativom Bidenove administracije za oživljavanje uloge Ureda visokog predstavnika i bonskih ovlasti. Te politike su se u praksi pokazale međusobno isključive, i svaka je proizvele određene rezultate. Međutim, nijedna nije donijela vidljivo poboljšanje u svakodnevnom životu građana niti su ojačale poziciju zapada u BiH.

Evropa očigledno ovoga puta ne popušta BiH kada je riječ o Reformskoj agendi, a pare gubimo malo pomalo. Da li se na kraju zaista može izgubiti cijela milijarda Eura koja je prvobitno namjenjena BiH?

-Da, ako se ništa ne promijeni, BiH bi do kraja 2027. mogla izgubiti cijelu milijardu eura predviđenu Planom rasta. Pravila su jasna i ne predviđaju izuzetke. Ali važno je reći da je BiH već faktički izgubila približno isti iznos – riječ je o sredstvima EU i zemalja članica suspendovanim od 2021. godine, prvenstveno prema entitetu RS, kao odgovor na politiku vladajuće koalicije u Banjoj Luci usmjerenu na podrivanje ustavnog poretka BiH. Dio tog novca se neće nikada vratiti u BiH, a dio će se vratiti ukoliko i kada vlasti u Banja Luci promjene svoju politiku.

Desnica nikad jača u Njemačkoj, nikad veći protesti desničara u Engleskoj kao prije par dana, pala Vlada u Francuskoj, dok sa ekonomske strane sankcije Rusiji, Američke tarife, kineska autoindustrija koja počinje da doslovno davi evropske gigante...Djeluje kao da Evropa nikad nije bila u težoj situaciji, a podjednako je mračno i to što izlaza nema na vidiku?

-Europska unija je jedno od najvećih političkih čuda modernog doba – zajednica koja je nakon Drugog svjetskog rata i pada Berlinskog zida donijela mir, stabilnost i ekonomski razvoj pola milijarde ljudi. To je bilo moguće zahvaljujući i specifičnim okolnostima: snažnoj podršci Washingtona, koji je decenijama koristio svoju vojnu, ekonomsku i političku moć u korist ovog europskog projekta. Danas je svijet bitno drugačiji. SAD se ponašaju drugačije, a na europskom tlu sve prisutniji su Rusija i Kina. U takvim okolnostima EU se još nije snašla, ali to ne znači da je u bezizlaznoj situaciji. Ideja i analiza o tome šta treba činiti ima napretek; ono što nedostaje jeste politička vizija, vodstvo i vrijeme da se one pretoče u djelo.

Europska unija je jedno od najvećih političkih čuda modernog doba – zajednica koja je nakon Drugog svjetskog rata i pada Berlinskog zida donijela mir, stabilnost i ekonomski razvoj pola milijarde ljudi.

Može li zapravo poslovično troma Briselska administracija napraviti bilo kakvu reformu, ukoliko se prije svega ne ukine jednoglasno odlučivanje koje se do sada pokazalo kao ogroman teret (vidimo najbolje na primjeru Mađarske) samoj EU?

- Unutar EU većina odluka donosi se kvalifikovanom većinom, osim kada je riječ o budžetu, vanjskoj i sigurnosnoj politici. To znači da se brojne ključne reforme u oblasti jedinstvenog tržišta, dakle ekonomije ili unutrašnje i vanjske trgovine, mogu usvojiti bez potpune saglasnosti svih članica. Pravo pitanje je zašto se i u tim područjima reforme provode presporo. Rasprava o ukidanju jednoglasnosti se svodi na vanjsku politiku, sigurnost i proširenje. Tu su članice duboko podijeljene, ali je važno da se razgovor uopšte vodi. Ishod je neizvjestan, ali sama činjenica da se tema razmatra ozbiljnije no prije pokazuje svijest potrebe za promjenama.

"Prijetnja koja me najviše brine kada je riječ o Europi nije Rusija, nije Kina, nije nijedan vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra – povlačenje Europe od nekih svojih temeljnih vrijednosti, vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama", izjava je američkog potpredsjednika JD Vancea na sigurnosnoj konferenciji u Minhenu. Da li je ovo samo prekookeansko prebacivanje odgovornosti ili ipak nije baš bez osnova?

- Američki potpredsjednik JD Vance u Minhenu je postigao cilj: poslao je jasnu poruku da će sa drugom Trumpovom administracijom transatlantski odnosi biti bitno drugačiji – da je sve moguće i ništa nije nemoguće. Poruku su čuli i u Moskvi i Pekingu. U Europi je taj govor doživljen i kao poruka nove administracije da EU ostaje zavisna od SAD i da se od nje očekuje poslušnost. Prvi potezi nakon Minhena pokazuju da je dio EU to i prihvatio: iako je imala prostora da odgovori, Unija nije eskalirala trgovinski rat koji je pokrenuo predsjednik Trump. Time je EU kupila neko vrijeme. Ključno pitanje je da li će ga iskoristiti da bi ojačala vlastitu poziciju i postala samostalniji globalni akter.

Američki potpredsjednik JD Vance u Minhenu je postigao cilj: poslao je jasnu poruku da će sa drugom Trumpovom administracijom transatlantski odnosi biti bitno drugačiji – da je sve moguće i ništa nije nemoguće. Poruku su čuli i u Moskvi i Pekingu.

Nemirno je i u susjedstvu. Srbija je na nogama već deset mjeseci, u Hrvatskoj pak nakon Thomsonovog koncerta sve je više inciedenata, pokliča Za dom spremni...Evropa šuti i kad je riječ o susjedstvu?

- Europskoj uniji danas nedostaje političkog liderstva spremnog da jasno stane u odbranu institucija, pravila i vrijednosti koje su omogućile europsko političko čudo – mir, stabilnost i razvoj. Čast izuzecima ali prečesto se misli da je moguće sačuvati institucije i pravila bez odbrane demokratije, vladavine prava i sloboda. Neki pritom traže inspiraciju u Kini, drugi u Sjedinjenim Državama pod predsjednikom Trumpom. Ali europska istorija i današnji kontekst su bitno drugačiji. Bez zaštite vrijednosti koje su temelj Unije, to političko čudo teško će se održati – ni u samoj EU, a kamoli proširiti na njeno susjedstvo.

I za kraj jedno uopšteno poliitčko-sigurnosno pitanje – Ukrajina, Izrael koji se evidentno ne zaustavlja na Bliskom istoku, vidimo da se kuha sa Venecuelom, velika Kineska vojna vježba koja se kao crni oblak nadvija nad Tajvanom...Ništa se već godinama ne riješava (ako zanemarimo Panamski kanal i Grenland koji su trenutno na čekanju), a novi problemi samo niču. Gdje ide ovaj svijet, da li se stvara neki novi svjetski poredak i kako će zapravo uopšte svijet izgledati za desetak godina?

- Kratak odgovor: ne znam. Duži odgovor: svijet za deset godina sigurno neće izgledati tačno onako kako to zamišljaju današnji dominantni akteri, SAD ili Kina. Novi poredak nastaje kroz stalna nadmetanja, krize i kompromise, a prostor za uticaj imaće i drugi – EU, Indija, pa i regionalni akteri. Izvjesno je samo da će svijet biti multipolaran, nestabilniji i nepredvidiviji nego što su neki navikli.