Život / Kultura

Nakon kratke i teške bolesti u 48. godini života iznenada je preminuo istaknuti književnik i književni prevoditelj Bekim Sejranović. Damir Uzunović, direktor sarajevske izdavačke kuće Buybook, i dugogodišnji prijatelj Sejranovića potvrdio je medijima ovu vijest koja ga je, kaže, jako pogodila i potresla. Tačni uzroci smrti još nisu poznati.

Na portalu ove izdavačke kuće oprostili su se od velikog prijatelja i saradnika riječima: 

Osim što je bio veliki pisac, Bekim Sejranović je zaista, bez ikakvog pretjerivanja, bio veliki čovjek. Malo je ljudi od pera i umjetnosti općenito koji su toliko rasterećeni sujete. Bilo ga je nemoguće čuti da loše govori o drugima, da komentariše kako nečija knjiga ne valja, naprotiv, s radošću je pisao o knjigama kolega/ica, vjerujući da one loše, lošim pisanjem o njima, ne treba dodatno „cipelariti“.

A sve i  da se htio baviti ovozemaljskim površnostima i zloćom, on naprosto nije imao kad. Postoje stvari koje se svakome mogu dogoditi i one koje su se dešavale samo Bekimu. Od vrlo atipičnog okvira u kojem je odrastao, do jednako neobičnog stasavanja i nomadstva kojeg je obojio bekimovskim šarmom. On nije imao vremena da priča tuđe priče i živi tuđe živote. Jer samo Bekimu se moglo desiti da u uređenoj Norveškoj ne dobije na vrijeme honorar od izdavača ili da mu se u toj istoj zemlji objavi knjiga kojoj nedostaje dio. Kad bi pričao o svojim pustolovinama, činio bi to bez ljutnje, načinom zbog kog poželite da mu se odmah pridružite u svakom belaju, jer tamo gdje je Bekim ne može biti loše, a i ako pomalo bude, onda je barem zabavno.

Osim njegovog majstorskog pisanja, najmanje tri stvari su posebno važne za Bekima. A to je odnos prema prijateljima/cama, tačnije prema cjeloživotnim prijateljstvima. Njegovi najbliži odnosi nisu bili opterećeni statusom drugih ljudi, jer Bekim Sejranović ničim nije bio opterećen. I te odnose je njegovao.  

Druga važna stvar je obrazovanje, kako opšte tako i znanje o književnosti kojim se nije razmetao, za razliku od onih koji malo znaju pa ne propuštaju priliku da o tom malo mnogo govore.

Treća i najvažnija je iskrenost. Iskrenost u pisanju i iskrenost u komunikaciji s drugim ljudima, neovisno o tome ko su i koliko ih je dugo znao.

Ispred i iza svega toga je bila dobronamjernost, a kako sa onakvim očima drugačije?

U duhu dobronamjernosti i odnosa prema književnosti i drugim ljudima, sa Sanelom Babić prije tri godine pokrenuo je banjalučki festival književnosti Imperativ, gdje su okupljali najbolje sa Balkana i kreirali potpuno drugačiju dinamiku na kulturnoj sceni tog grada.

Bio bi preveliki grijeh da pisanje o Bekimu dotakne bilo koje opšte mjesto i zaista bi bilo suvišno reći da su najbolje njegove knjige na norveškom i na jeziku ove nesretne zemlje u kojoj je rođen, tek trebale biti napisane. Ne, on je napisao svoje najbolje knjige, one koje su nenapisane, bile bi slične njima, odnosno nalik autoru, čovjeku koji pripada onima kojima se, kada vrijeme ovako nemilosrdno podvuče crtu, nema šta zamjeriti.

Otišao je posljednji nomad južnoslavenske književnosti i najšarmantniji kapetan nesigurne plovidbe.

Uz veliku tugu, Izdavačka kuća Buybook i njeni uposlenici/e izražavaju saučešće porodici Bekima Sejranovića, njegovim prijateljima/icama i mnogobrojnoj publici!  

(Foto: Buybook)