Intervju

Razgovarala: Rubina Čengić

• Počela je provjera ratne prošlosti sudija i tužilaca u BiH. Znate li kako se to odvija, ko to radi...?

- Ništa nije počelo. Dostavljena je famozna Informacija Uredu disciplinskog tužioca i Tužilaštvu BiH, što bi trebala biti redovna procedura. Taj zaključak je besmislica. Predsjednik VSTV obmanjuje javnost. To poigravanje sa zdravim razumom prelazi u grotesku. 

• Da li je u ovom trenutku ratna prošlost sudija i tužilaca zaista najveći problem za bh. pravosuđe?

- Konstruisana je politička priča. Umjesto da na dnevni red stavi nesprovođenje strategije za procesuiranje ratnih zločina, odgovornosti tužilaca i potpunom urušavanju Tužilaštva BiH kao institucije, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH stavlja na dnevni red pitanje ratne prošlosti sudija i tužilaca. Meni to liči na strategiju za rušenje pravosuđa. Zašto nisu stavili na dnevni red pitanje profesionalne odgovornosti tužilaca i sudija za nesprovođenje Strategije za ratne zločine? Kakve veze ima ratna prošlost sa neradom i kršenjem zakona?

ĆUTANJE, PODANIŠTVO, NEKOMPETENTNOST

• Kako bi se ove provjere mogle odraziti na pojedince, ali i na pravosuđe u cjelini?

- Ljudi su zbunjeni. Niko ne zna šta to znači i u kom pravcu će ići. Zavladala je nesigurnost i opšta apatija. Institucija koja treba da zaštiti njihovu nezavisnost i ugled profesije odlučila je da ih razapne na stub srama i učini trajno sumnjivim i nekredibilnim. Danas svaki optuženi u sudiji i tužiocu vidi lopužu koja krije svoju ratnu prošlost. Na posljednjoj sjednici se vidjelo na šta liči ta priča i kuda to vodi. Kurs je odavno izgubljen. Ovo je tumaranje izgubljenog u magli.

• Napisali ste da od ove odluke VSTVBiH više ne postoji kao nezavisni regulator na nivou BiH. Zašto?

- Postalo je očigledno da je ta institucija u službi politike. Odluke donosi većina u kojoj su sudije i tužioci manjina. VSTV nije donijelo nijednu važnu odluku, a da ona nije izazvala oštra reagovanja u javnosti. Zamislite instituciju koja izabere sudije u jedan sud (Čitluk) pa poništava izbor zbog političkih reakcija! To je neozbiljno i neodgovorno. To će se desiti i sa Zaključcima. 

• Vaše kolege uglavnom šute oko ove odluke VSTVBiH. Zašto je Vas ona toliko uznemirila? Drugi su reagovali saopštenjima za javnost, ali kao udruženja. Nema pojedinačnih istupa. Oglasio se još Vojislav Dimitrijević, sudija Vrhovnog suda Republike Srpske.

- Uznemirila me nekompetentnost ljudi koji treba da sprovode reforme i razvijaju pravosuđe. Uznemirilo me ćutanje i podaništvo ljudi čija je čast bačena u političko blato. Neshvatljivo je da udruženje sudija RS podrži zaključke. To je dostojno prezira.

• Ima li u pravosuđu pojedinaca koji bi trebali da se suoče sa svojom ratnom prošlošću?

- Svuda ima ljudi koji bi trebali da se suoče sa ratnom prošlošću. Problem je u tome što nije moguće dvadeset godina nakon rata stvoriti pravni osnov da se to ispituje i sankcioniše na način kako se to priviđa predsjedniku Tegeltiji! Ljudi su izabrani u skladu sa zakonom i mogu biti razriješeni i sankcionisani u skladu sa zakonom. Zakon ne predviđa da se sudija može razriješiti ili kažnjavati zbog ratne prošlosti. Osim toga, proces reimenovanja proveden je 2003. godine. To je završena stvar. Ne može se to pitanje otvarati kad kome padne na pamet. Problemi ispitivanja prošlosti društva otvaraju se kada postoji opšti društveni interes i opšti društveni konsensus. Samo kod nas to može da se rješava zaključcima koje iz Banje Luke u džepu donese Milan Tegeltija.

 UMOBOLNA IDEJA

• Kako vidite aktuelni trenutak u pravosuđu?

- Politika sistematski uništava pravosuđe. Sada se to radi uz pomoć VSTV. Nikada se ni jedna politika ne bi usudila da donese ovakve Zaključke. Niko razuman ne bi mogao doći na ideju da se ispituje prošlost samo jedne profesije. To nije društvena pravda. Nije ni politika! To je umobolna ideja! Ali kad to učini VSTV, onda političari mudro ćute. Kažu, sami ste to donijeli, šta hoćete od nas? Vidite da niko iz političke sfere ne reaguje na donošenje Zaključaka. Javni servisi ćute ili podržavaju Milana Tegeltiju. U funkcionalnom smislu, pravosuđe nikada nije bilo gore. Svi vidimo da na entitetskom nivou gotovo da nema ozbiljnih predmeta. Jedino Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu u posljednje vrijeme daje neke znakove života. U ostalim tužilaštvima kao da se ne događa ništa. Na državnom nivou Tužilaštvo je srušeno iznutra. Vidjećete statistiku za ovu godinu. Katastrofa! Ni jednog ozbiljnog slučaja. U strukturi kriminala su gotovo beznačajna krivična djela kao što je prodaja rezanog duvana, prekogranično krijumčarenje stoke i sitni falsifikati novčanica. Nedostojno institucije specijalnog tužilaštva!   

• Negdje ste napisali da su na neki način i upravljačke strukture nepotpune. Nedostaje sudija, tužialca...?

- Govorio sam o nekompetentnosti ljudi koji vode pravosudne institucije. Oni nemaju nikakve odgovornosti i interesa da ostvaruju rezultate. Glavni cilj je da se pokaže dobra statistika, a ne da se rješavaju ozbiljni slučajevi. Sudije i tužioci se bave sitnim i svakodnevnim kriminalom da bi imali dobru normu, a ne složenim i ozbiljnim slučajevima. Danas se sudije i tužioci hvale normom od 300 posto, što je sramota. Kakva je to norma koju neko može višestruko prebaciti, a rad se ne vidi?  

• Kako gledate na optužbe između ministra Dragana Mektića, zamjenice predsjednika VSTV Ružice Jukić i komunikaciju između njih i institucija koje vode?

- Nivo ulice. Sramota za pravosuđe. I moj razgovor sa Tegeltijom na TV1 je bio teška sramota za pravosuđe. Nažalost, bio je to jedini način da javnost nešto sazna o ljudima koji upravljaju pravosuđem. 

• Nedavno, nakon jednog kruga izbora sudija i tužilaca, u saopštenju za javnost je pisalo da imenovani kandidati nisu dovoljno dobri, ali da nema boljih! Kakva je to poruka?

- Pranje savjesti! Ako nema dobrih kandidata, konkurs se ponovo raspisuje. Ne smije se uništavati pravosuđe izborom ljudi koji nemaju potrebne sposobnosti i vještine.

• Tegeltija je jednom govorio da nema dovoljno Srba ili dovoljno Hrvata. Da li bi to smio biti presudan kriterij?

- Ima previše Srba, Hrvata i Bošnjaka! Nema dovoljno dobrih sudija. To danas ne bi trebao uopšte biti kriterij. To je moglo imati značaja na početku reforme da bi se uspostavio kakav-takav etnički balans. Danas treba birati najsposobnije.

• Kad smo kod Tegeltije, rekli ste da je on jedna od vaših najvećih grešaka ili najveća greška. Kako ste ga izabrali?

- Tegeltija je moje najveće razočarenje. Čovjek ide u Brisel i priča kako među sudijama i tužiocima postoje „retrogradne snage“, a ovdje javno priča o nekih pet strahova kod sudija, kao da su sudije psihički bolesnici pa ne vide da im on zaključcima pomaže da ozdrave! Sumnjičiti svoje sudije je u najmanju ruku nedostojno. Sudije nisu lopovi i hulje da bi sa njihovim dostojanstvom mogao neko poigravati. Ako to čini predsjednik VSTV, onda on treba otići iz pravosuđa.

SPEKTAKL - DEBAKL

• Kako se donose odluke u VSTVBiH? Ima li pogađanja, dogovaranja, lobiranja...?

- Izgleda da je sve lobiranje i trgovina uticajem. U VSTV ne dolaze najbolji i najiskusniji nego oni koji vješto izlobiraju svoj izbor. Tegeltija je došao u VSTV sa pozicije predsjednika najvećeg osnovnog suda. Za njega su bile sve sudije njegovog suda i nije mu trebalo mnogo da izlobira svoj izbor u nekoliko drugih osnovnih sudova. Kandidat iz Osnovnog suda u Trebinju će uvijek imati manje šanse od sudije u Banjoj Luci.

• Mediji često izvještavaju o milionima skrenutim sa zakonitih tokova, no u sudskim postupcima se oni ne vide. O čemu se radi?

- Svi prave spektakularne priče, a ne znaju da ozbiljno provedu ni jednu istragu. Zato se na kraju sve završi debaklom. 

• Često se piše o tome da određeni predmeti stoje u ladicama. Zašto je to tako i na koji način sudija ili tužilac može da drži predmet u proceduri godinama?

- Zato što su tužioci i sudije fokusirani na normu, a ne na složene slučajeve. Sistem je destimulativan. Godinama govorim i pišem o pogubnosti sistema vrednovanja i ocjenjivanja rada sudija i tužilaca. Svi ćute jer svima odgovara dobra statistika. U rukama tužilaca, a donekle i sudija, ogromna je moć koju niko ne kontroliše. Tužilac odlučuje protiv koga će otvoriti istragu, a čiji će slučaj držati u ormaru, koga će pritvoriti, a koga pustiti, protiv koga će obustaviti istragu, protiv koga će odustati od krivičnog gonjenja, sa kim će zakljčiti sporazum, kada će se žaliti i tako dalje. Opstrukcijom istrage tužilac može najvećeg krivca osloboditi ako nema interne ili sistemske kontrole rada. Nedostatak sistema odgovornosti je zabrinjavajući problem pravosuđa.

• Evo, recimo, ove dvije milijarde iz Uprave za indirektno oprezivanje... Zašto to tako dugo traje?

- Ne mogu da komentarišem pojedinačne slučajeve. Neshvatljivo je da predmet stoji kod vještaka godinu dana. Za to tužilac mora odgovarati. Govorim o kontroli rada i odgovornosti. Taj segment ne funkcioniše. Glavni tužilac je više u avionu nego na zemlji. Naša tužilaštva su putničke agencije. Više tužilaca ujutro dolazi na posao sa koferima nego što ulazi u sudnicu.

• Nerijetko se desi i da predmet zastari. Ko je tada odgovoran i znate li da je neko odgovarao zbog toga?

- Ponekad su ljudi nedostupni i zastara je neminovna. Ali, tužilac može da „radi“ da bi predmet zastario. Posao glavnog tužioca je da stalno vrši kontrolu rada na predmetima, a toga nema. Zbog toga nestaje novac, nestaju dokazni materijali.

SLOBODA ZA BOGATE

• Zašto sud često dozvoli otkup kazne? Kantonalni sud u Sarajevu dozvolio je advokatu Hrvačiću da otkupi kaznu, a učestvovao je u otimačini privatne imovine!

- Zamjena kratkih zatvorskih kazni novčanom kaznom je preporuka Evropske komisije kako bi se oslobodili zatvorski kapaciteti. Kod nas osuđenici čekaju da stupe na izdržavanje kazni zbog prenatrpanih zatvora. Ima za to i penoloških razloga. Ništa se ne postiže izvršenjem kratkih zatvorskih kazni. Ne možete nekoga prevaspitati za godinu dana. Problem je što to može da favorizuje bogate. Zbog toga je potrebno pronaći rješenje koje neće siromašne voditi u zatvor, a bogate na slobodu.

• A zašto se odlučuje na pogodbu s optuženicima?

- Sporazumima se brže završavaju krivični postupci, štedi se budžetski novac i ljudski resursi. A tužilac ponekad može da dobije važnog svjedoka...

• Koji su još oblici kriminala u politici mogući osim ovog sa skretanjem novca, zloupotrebama javnih nabavki, raspodjele javnog novca, zapošljavanja...

- Sve se može podvesti pod postojeći zakonodavni okvir kada bi pravosuđe bilo sposobno da se odupre uticajima politike.

ŠTA LJUDI VIDE, ALI NE I TUŽILAC?

• Advokat Vlado Adamović je nedavno, kao branilac nekoliko bivših zvaničnika u FBiH, rekao da milion KM nije ništa, da to nisu neke pare, da to država BiH ne bi ni osjetila. Da li je milion KM javnog novca za pravosuđe velikli predmet?

- Nije pitanje pravne prirode da bih ga komentarisao. Možda Vladi Adamoviću to nije ništa...

• Šta je ustvari veliki predmet?

- Veliki predmet je veliki kriminal! Nešto što ljudi vide, a tužilac ne vidi...

 ČESTITAJMO DODIKU

• Milorad Dodik kaže da je najprogonjeniji čovjek u BiH, da mu je javljeno da ga prisluškuju. Da li je to tačno i da li se prisluškuju i drugi političari?

- Milorad Dodik je političar koji najbolje pokazuje nesposobnost pravosuđa! Nema tužioca koji mu je dorastao. Treba mu čestitati!

• Da li se političari u BiH plaše pravosuđa?

- Zašto bi ga se plašili kad ga drže pod kontrolom. Oni plaše druge svojim pravosudnim sistemom.

POLITIKA SE U SVE DIRA

• Povremeno ste na udaru medija?

- Mislite da mediji nisu pod političkom kontrolom i sredstvo u rukama politika!? Pogledajte koji su me mediji i zašto napadali. Uvijek su to bili zahtjevi politike. Do juče sam bio „Dodikov sudija“ sa zadatkom da rušim državno pravosuđe! Danas Dodik kaže da se udvaram Bošnjacima i sarajevskoj čaršiji. Nažalost, danas je krivac za sve onaj koji otvoreno i javno govori ono što misli. Da nisam takav, bio bih u politici.

• Bili ste novinar, urednik medijskog projekta koji je odmah poslije rata djelovao na prostoru cijele BiH. Kako vidite medijsku zajednicu BiH danas?

- Sa medijima se dogodilo isto što se događa sa pravosuđem. Progutala ih je politika. Sloboda medija i nezavisnost pravosuđa nestaju u raljama politike.

• Da li kao sudija reagujete na neke tekstove na način da kolegama u tužilaštvu ukažete na to, da li uopšte imate pravo na to, da li vas novinarski tekstovi navedu da promijenite pravac razmišljanja u nekom predmetu na kom radite?

- Tužiocima ne mogu pomoći i kada bih htio. Oni koji znaju svoj posao, ne treba im pomoć. Onima koji su zalutali u pravosuđe, niko ne može pomoći. Novinari su me uglavnom vrijeđali i povezivali sa politikom. Trebali bi danas da se stide. Šta sam mogao od njih da naučim?

• Pišete kolumnu za Nezavisne novine! Je li to u suprotnosti sa sudijskim kodeksom i zašto vam to zamjera šef VSTVBiH?

- Ko bolje poznaje probleme u pravosuđu od sudije? Biću neskroman, da li znate nekoga ko je kompetentniji od mene da otvoreno govori o problemima pravosuđa?

PODJELA VSTV

• Navodno je Tegeltija na skupu zaposlenih u pravosuđu rekao da treba razmišljati o podjeli VSTVBiH na entitetske. Znate li nešto o tim dilemama unutar VSTVBiH i kako gledate na njih?

- Ne znam za takvu izjavu. Mislim da sve što radi ide u tom pravcu. On već više radnog vremena provodi u Banjoj Luci nego u Sarajevu. Pitajte ga šta tamo radi.