Intervju

„Blank“ je roman koji se prodaje nevjerovatnom brzinom. Izašao je 22. decembra 2019., a  za manje od dva mjeseca  izašao je treći tiraž-  to se u ovoj zemlji do sada nikad nije desilo. Knjiga je to koja govori o životu i smrti, politici i vjeri, mržnji i ljubavi, tako piše na Amazonu, ali bi se možda moglo drugačije posložiti pa reći da je to roman o životu i ljubavi, sa jedne strane, a sa druge o politici, vjeri, mržnji i smrti. Upravo o tome Štukan govori i za magazin Start BiH

Pitao: Zdravko Čupović ([email protected])

Šta je „Blank“ uopšte, kakva je to priča, o čemu govori, kome govori, šta je autora tištilo i koliko je dugo pisana?

- Pisao sam ga skoro devet godina. „Blank“ je roman o životu i smrti, politici i vjeri, mržnji i ljubavi, tako piše na Amazonu, ali bi se možda moglo drugačije posložiti pa reći da je to roman o životu i ljubavi, sa jedne strane, a sa druge o politici, vjeri, mržnji i smrti.

Feđa je glumac, a napisali ste snažan roman. Ko vas je uopšte nagovorio da se uhvatite „olovke“ i da „materijalizujete“ ove sekvence iz vlastitog života?

- Nisam samo glumac, ali ako insistirate… Završio sam i neke druge škole, ali OK i glumac sam. Originalna ideja je potekla od Angeline Jolie i Brada Pitta, ali ne bih sada spominjao sve ljude kojima sam se zahvalio na kraju knjige, a koji su takođe zaslužni što „Blank“ uopšte postoji.

Koliko znam, Brad Pitt je imao priliku da pročita sirovi materijal i nije krio oduševljenje, rekao je i da bi mogla biti odličan materijal za filmski scenarij. Da li je pročitao finalnu verziju i ima li tu nekih naznaka?

- Oni su čitali „Blank“ kad je imao 30 stranica. Sad još radim na prevodu, gotov je, ali su u toku fini radovi. Neki dan sam mu poslao prvu verziju prevoda, nisam siguran da je uspio pročitati jer bi se već javio. Ne žurimo nigdje. „Blank“  je pisan godinama, nema bilo kakvog razloga za žurbu. Od ideje za film do realizacije, obično prođe pet godina. Ako ga snimimo za pet godina - super, ako ga ne snimimo nikad - opet super.

MOJE BOGATSTVO JE MOJA KĆERKA

Ne sumnjam da dobijate i brojne i različite komentare čitalaca, ali koja je reakcija koju volite čuti?

- Najdraže mi je, i to se toliko često dešava da slučajnost mogu izbaciti iz igre, kada knjigu porede sa „Galeb Džonatan Livingston“ i „Mali Princ“. Jasno je da su ove tri priče potpuno različite, ali ljudi prepoznaju poruku. Drago mi je biti u društvu sa Bachom i Saint-Exuperijem - sva trojica smo piloti, a to sigurno ima neke veze.

U bespućima interneta neko je negdje ostavio ovakav komentar na Vašu knjigu: „Sa Feđom si i bespomoćan i hrabar a ako nisi do sad, diviš mu se što postoji i što traje i što vrijedi tako od kraja do početka. Blank je važna priča. Važan dio istorije. Baška. 'Iza leđa smrt, a ispred život.' I te kako vrijedno čitanja.“ Da li je to tako i sam autor mislio kada je pisao?

- Nisam imao neku krajnju misao dok sam pisao. Uvijek naglašavam da „Blank“  nije pisan sa namjerom da bude objavljen, pisan je sam za sebe i za moju kćerku. Vedran Tuce, kolega pilot, nagovorio me je da to objavim nakon što sam mu stidljivo dao da pročita rukopis. Šta god da je „Blank“ do sad postigao i šta god da postigne u budućnosti, nije bilo planirano.

Kako je kćerka reagovala na neke burne dijelove iz očevog života - da li je neke stvari o Vama i ona prvi put saznala iz knjige?

- Ona ima devet godina i o dosta toga nisam sa njom još razgovarao jer je prerano, ali jedva čekam. Ljudi o svojim roditeljima znaju samo onoliko koliko su im oni dozvolili da znaju. Za sad nema potrebe opterećavati taj bistri mozak suvišnim i komplikovanim stvarima, ali doći će vrijeme za to. Sumnjam da ikakvo empirijsko znanje može nekome smetati u životu, sve je to život, ovakav ili onakav i bogatstvo je znati što više.

 „Blank“ počinje sjećanjem jednog dječačića na prvi let avionom i njegovom fasciniranošću uniformama i pilotskim odorama. Dječak je u međuvremenu porastao. Fascinira li ga išta danas?

- Ja sam i dalje, ništa manje, fasciniran letenjem. Fasciniran sam znanjem u raznim poljima, koje je omogućilo Homo sapiensu da napravi mašine teže od zraka i poleti. Za tek nešto više od stotinu godina došli smo od Flyera 1 - letjelice braće Right, do supersoničnih aviona. Fasciniran sam mogućnošću da mogu rukom dodirnuti oblak kad god to poželim. Fasciniran sam tom scenografijom koja je uvijek divna i drugačija, i često u tim trenucima kad rukom dodirujem oblake, počnem nekontrolisano da plačem, ne mogu da se zaustavim, od čiste sreće, jer taj prizor, to je uvijek fascinantno, to ne može dosaditi. Bio sam fasciniran pilotima dok još nisam imao pojma o tome, kad sam postao pilot fasciniran sam još više. Znanje koje sam morao unijeti u sebe da bih postao pilot, a kasnije i predavač u pilotskoj školi, veće je od kompletnog znanja koje sam stekao od prvog razreda osnovne pa sve do magistarskog. Sad kad znam šta sve piloti moraju znati, fasciniran sam još više. Fasciniran sam suncem, mjesecom, Zemljom, svemirom, astronomijom, geologijom, slučajnostima koje su morale da se dese da bismo bili ovdje, biologijom, životom, mojom kćerkom. Njom sam najviše fasciniran. Mislim da je nikada u životu nisam pogledao, a da mi se osmijeh nije razvukao. Ona je jedno od čuda svemira. Najdoslovnije.

Imate svoj žirokopter. Kako ide posao? Ko obično leti iznad bh. brda i dolina? Da li ih lično vozite ili imate neke kolege / partnere?

- Cilj je da se leti što više. Letenje je moja strast, nije posao, ako neko želi da leti sa mnom, plaća pola troškova. Nema zarade u ovoj vrsti avijacije. Žirokopter je dvosjed, za zaradu u avijaciji je potrebno puno više sjedišta. Cilj je da se pokriju troškovi jer je avijacija skupa. Ako želite postati milioner u avijaciji, u nju morate ući kao milijarder.

Da se vratimo na roman, u nastavku, u njegovu  fabulu ulaze neke druge uniforme, mnogo manje fascinantne od pilotskih. Nažalost, čak i danas, još uvijek se priča o ratovima. Koliko Vas to frustrira?

- Ljudi koji ovdje žive su polupismeni i njima lako možete manipulisati, a ljudi kojima oni vjeruju su na tamnoj strani sile. Tu mislim i na političare i na vjerske poglavare. Svi oni zajedno su na strani zla, zapravo oni jesu zlo, oni ga generišu i održavaju na životu. Frustrirajuće je što ti ljudi ne mogu da vide koliko ih iskorištavaju, ne mogu da vide širu sliku jer su dio svega toga. Najteže je vidjeti sebe. Ubijeđeni su da su na strani dobra, da su baš oni dobri ljudi a da neki tamo drugi ne valjaju. Vjera. Nemogućnost da shvatite svijet oko sebe. Na rat se može furati samo glup čovjek, znam to iz prve ruke, jer sam bio glup. Zato vas zovu u vojsku sa 18 godina, dok još nemate jasno mišljenje ni o čemu, mogu vam ubaciti u tu prazninu bilo šta i vi ćete vjerovati u to jer nemate drugih informacija sa kojima to možete porediti. To je vjera. Ubačena je u prazninu prije svega drugog i sada po tome mjerite sve ostalo. Kad pogledate Bošnjake, Srbe i Hrvate, već na prvi pogled je jasno da oni nisu nikakve napredne civilizacije koje poznaju tajne svemira. Jasno vidite da je sve što su do sad odlučili potpuno pogrešno, dakle pogrešno je sve što oni misle, dakle pogrešno je sve u šta oni vjeruju i treba vjerovati i misliti dijametralno suprotno od njih da bi nam svijet bio bolji. Zar nije tako?

 UNIFORME

A zašto je tako, šta mislite?

- Religija je najveći problem ove planete jer razdvaja ljude i među njima pravi vještačke i naizgled nepomirljive razlike na kojima insistiraju, a ljudi su genetski identične kopije koje se razlikuju isključivo po veličini ega, mi smo svi doslovno braća i sestre, u krvnom smo srodstvu, imamo iste pretke. Suluda ideja da će ponovo živjeti kad umru je razlog zbog kojeg se ljudi lako odriču jedinog života kojeg će ikad živjeti i zbog te ideje se ubijaju jer su pogrešno naučeni da će dobiti još jednu šansu za život i to vječni iako ne mogu da shvate strahotu vječnosti. Da nema smrti, život bi bio besmislen. To je kvaka 22. Vidite, čim prihvatite vječnost kao ideju, život odmah izgubi smisao. Ljudi ne razumiju vječnost, igraju se tom idejom i lako je prevaljuju preko usta, a nemaju pojma kakva bi strahota bila da moraju vječno živjeti. Strah me i pomisli na to. Religija je obesmislila život. To je velika opasnost protiv koje se svi moramo udružiti. Mi smo braća i sestre. Moramo paziti jedni na druge i na svijet. Moramo znati da oni to sve rade zbog neograničene količine novca i moći. Iskorištavaju ljudske nedostatke i ograničenja. Oni su uvijek na strani bogatih. Oni slave zločine i zločince. Uvjeravaju vas kako je divno i potrebno biti duhovan i siromašan, a žive u bogatstvu i izobilju. Pogledajte šta se dešava na ovim prostorima otkako je religija preuzela stvari u svoje ruke. Pogledajte Crnu Goru, pogledajte masovne grobnice u BiH. Tu su zbog vjerske mržnje i netrpeljivosti. Religija je zlo jer budi strah. Strah frustrira, to je teška emocija koja uvodi u teška stanja.

Teške su to riječi !?

- Ja znam da velika većina onih koji ovo sada čitaju osjećaju mržnju prema meni, imaju potrebu da mi naude jer ne mislim isto što i oni. O tome vam pričam, to je mržnja generisana religijom. Oduprite se tome. To su opasne emocije koje zamagljuju racio i onda je sve moguće. Protiv toga se treba boriti, iz toga se može izaći ako imate volju a volja uvijek prva strada, jer je lakše sjediti i mrziti, nego se pokrenuti i živjeti punim plućima - jer to može da bude jako opasno.

Sve je to prevara koja radi na principu: ne smijete da uživate, jer za to su potrebne pare, ako vi dajete pare na uživanje, kako ćemo onda mi doći do njih?! Budite siromašni, dovoljno vam je da imate za hranu i spavanje, a ostalo dajte nama pa ćete ići u raj. Plašite se svega jer od svega možete umrijeti i otići u pakao, naravno, ako nama platite, nećete ići u pakao. Ako nam sve date odmah, dobit ćete mjesto u prvom redu sa mesinganom pločicom sa vašim imenom. I zapamtite, nema uživanja, uživanje je zlo. Plašite se svega. To je budućnost. Obučeni u crne kostime, sa morbidnom tonskom kulisom, u morbidnoj scenografiji, praćenoj morbidnim tekstom o strahu i smrti i imate predstavu za koju karte plaćate parama, mladošću i jedinim životom kojeg ćete ikad živjeti. Savršeno.

Pa kako smanjiti, ukloniti taj strah i posljedično nemoć?

- Mislim da samo psihopate mogu izazivati strah, držati nekoga u strahu i manipulisati putem straha, a još u tome uživati – to je već ozbiljnija dijagnoza.

Kroz svoja zanimanja, susrećem se sa strahom na dnevnoj bazi. I na sceni i u zraku. Jedini način da smanjite taj strah ili da ga se riješite jeste da mu se izlažete što je više moguće i da učite što više o tim stvarima, jedino tako strah nestaje. Dakle, što više znate, to je manji strah. Što više skokova iz aviona imate, strah je sve manji, a uživanje sve veće. Što više o životu znate, manji je strah, a uživanje veće. Ako nemate puno informacija, sa vama mogu raditi šta žele, mogu vam ubacivati bilo šta u glavu, a vi ćete biti ubijeđeni da su to vaše misli, a zapravo nisu, nego su jedine informacije koje o nečemu imate, a usput su uglavnom pogrešne. Bolje je ne znati nego znati pogrešno, jer ako znate pogrešno, za vas se učenje završava i vi postajete ograničeni jer mislite da znate i odbijate nove informacije, a ako ne znate, vi niste glupi, nego širom otvoreni za unos podataka u što većim količinama iz kojih ćete na kraju moći izvlačiti logične zaključke, imat ćete puno više mogućnosti. Ne znati - otvara neograničenost, to je najbolja moguća početna pozicija. Ako nemate znanje, mogu vam reći: obucite uniforme jer oni tamo žele da vas ubiju, a vi, pošto u to slijepo vjerujete jer nemate nikakve oprečne informacije, obučete uniforme i oni tamo vas stvarno ubiju. I to bi bilo to. Vama ide nadgrobna ploča koju će platiti vaša rodbina, a možda dobijete i medalju koja u proizvodnji košta manje od 2 konvertibilne marke. Hej, nemojte se sekirati, smirite se, pa ovo je samo moje mišljenje. Ništa više.

FAŠISTI SU POBIJEDILI

 Kakve su kritike za knjigu, kako ide prodaja?

- Ne znam šta se dešava, ali knjiga nije dobila niti jednu negativnu kritiku do sad. Jako je čudno to ćutanje sa te strane sa koje se obično izlijeva mržnja u neograničenim količinama. Sa sve tri strane. Ima nekoliko mogućih razloga zbog čega je to tako. Jedan je taj da oni ne čitaju knjige, što je istina, ali je neko od njih morao pročitati knjigu do sad i već krenuti s izvlačenjem stvari iz konteksta što bi pokrenulo mržnju, po mom mišljenju, to je već odavno trebalo da se desi. Drugi je da nakon fantastičnih kritika najvećih živućih bh. majstora književnosti, niko ne smije da kaže ništa loše o knjizi da ne ispadne glup. Treći je što smatraju da bi bilo kakva priča o meni i knjizi samo napravila raklamu, povećala njenu prodaju i još brže raširila istinu o njima samima, dakle pljuvanje po ovoj knjizi je dvosjekli mač koji im je do balčaka zabijen među prepone i od toga više nema odbrane. Svaki pokušaj da se nešto iz knjige opovrgne je osuđen na propast i značio bi da se oni brane i da tek tad ne bi bilo sumnje u istinitost napisanog. Njima je izgleda naređeno da ćute o knjizi, jer niko, ali baš niko se ne oglašava, što znači da su ti botovi koji siju mržnju po internetu njihovi, oni njima mogu upravljati, oni su vojska pod njihovom komandom, nisu nikakvi pojedinci, i to je sad više nego očigledno jer svi ćute. Apsolutno svi do jednog! Ovo bi nam svima trebalo reći nešto. Sad znamo ko su. Bar ja nemam sumnje.

Knjiga se prodaje nevjerovatnom brzinom. Izašla je 22. decembra 2019., a   za manje od dva mjeseca već su bila tri tiraža, to se u ovoj zemlji nikad nije desilo.

Najavljena je i audioverzija romana. Ko to radi i dokle se stiglo sa tim?

- Audioverzija je već dogovorena i bit će objavljena do juna u biblioteci za slabovidna lica, a malo zatim i na Audiobooks na Amazon kindle.

Domaća produkcija baš ne nudi previše posla glumcima jer se, nažalost, ne snima baš mnogo. Šta se dešava trenutno sa Vašom glumačkom karijerom?

- Meni su naši filmovi uglavnom loši, bude tu i tamo nešto zanimljivo, ali to je rijetkost. Uglavnom, kad pogledam domaći film, bude mi jako drago što sam ga odbio. Ja ne snimam ovdje već dugo, uglavnom jer mi se tematika naših filmova gadi. Mi snimamo filmove o tome kako Bošnjaci, Srbi i Hrvati mogu ipak da žive zajedno, imena likova svih konfesija moraju biti ravnomjerno zastupljena. Ja ne mogu ni da zamislim kako su naši filmovi glupi nekom ko živi, naprimjer, u New Yorku, ono kao, vidi kako se kod nas ljudi ipak druže, a različito se zovu. Mislim, šta neko iz velike sredine o tome može reći osim: Wow, big fucking deal, kod nas u svakom haustoru živi bar 70 nacija, so fucking what?! Tako da ne mogu reći da se „nažalost“ ne snima. Ja snimam filmove vani, radim u velikim produkcijama kad mi se dopadne uloga, ali se time ne hvalim po novinama. Radim i ćutim. Posao kao i svaki drugi.

Sada kada ste probili spisateljski led, šta možemo očekivati u narednom periodu?

- Već nešto lagano piskaram, ako nastavim uobičajenim tempom, nova knjiga će izaći za nekih devet godina. Pišem nekoliko stvari uporedo pa ću vidjeti šta će me najduže držati i u čemu ću istrajati. Palo mi je na pamet i da napišem udžbenik za jedan od predmeta koji predajem u pilotskoj školi, a koji se zove „Ljudske mogućnosti i ograničenja“, inače vrlo dosadan i suhoparan predmet, ali jako bitan, pa bih volio da to uradim sa potpuno novim pristupom koji bi tom predmetu dao zanimljivost kakvu zaslužuje. Volio bih se okušati i u fikciji.

Poznati ste buntovnik i aktivista. Kako animirati mlade i progresivne ljude koji svoje nezadovoljstvo opštim stanjem u društvu uglavnom iskazuju samo na društevnim mrežama, što baš i nema nikakvog efekta?

- Pa sumnjam ja da se mog aktivizma neko sjeća i da je kome bitan. Pokušao sam da uradim nešto, da popravim situaciju, ali nisam više siguran da se za ove ljude vrijedi toliko žrtvovati. Ne smijemo zaboraviti da ljudi ovdje glasaju da im bude ovako. Moramo takođe znati da je većina ljudi koji danas ovdje žive došla iz nekih jako malih sredina i za njih je Sarajevo ono što je nekom iz Sarajeva New York, naprimjer. Ti ljudi ne vide da u ovom gradu treba išta mijenjati jer ovo što oni ovdje vide i žive, bolje je od njihovih najluđih snova: posao u državnoj firmi, stan u centru, auto. I onda dođem ja i kažem da ovdje ništa nije kako treba. Nije meni, njima jeste. I više od toga. Oni će prije poginuti nego izgubiti to što su preko noći dobili. Zato, nisam siguran u to „opšte nezadovoljstvo“. Ovdje imate oko 1.500 ljudi koji idu na izložbe, ti isti ljudi idu i na predstave, idu na proteste, sve su to isti ljudi, uglavnom oni iz zahvalnice u mojoj knjizi. Mi smo ti nezadovoljnici, mi galamimo, mi vidimo nepravdu, vidimo pljačku i bunimo se, a ostali su „patriote“, oni bi „voljeli“ ovu zemlju i kad bi njome vladao Musolini, samo im ne dirajte stan, auto i posao u državnoj firmi. Kako animirati ljude? Koje ljude? Svako ko je imao mozga otišao je odavde, a ostali normalni treba da odu odavde vrišteći jer ovo je bolest. Trebaju otići u normalnu zemlju da žive normalan život. U DNK-u ove zemlje je genocid, fašizam, masovne grobnice, mučenje, silovanje…Vjerujte mi, ako se nisu digli na JMBG, zbog djece koja su umirala, mislite da se ti licemjeri mogu dići za bilo šta drugo? Ne zaslužuju ljudi ovdje ništa više od onoga što imaju. Za slobodu trebaju, da izvinete, testisi. Ljudi ovdje će do kraja života da sjede za tastaturom i smišljaju neke polusmiješne provale i dosjetke o Bakiru, Dodiku i Čoviću koji su im uzeli živote, uzimaju mladost njihove djece, a uzeće i njihove unuke, ali sve se to lakše trpi dok mislimo kako naše priglupe provale u statusima na facebooku zaista mijenjaju nešto. Ne možemo mi ništa. Nisam više aktivista jer se osjećam k'o idiot. Samo je jedan način da se stvari ovdje poprave, zapravo da se pokušaju popraviti. Znamo svi koji je to, ne želim to javno izgovoriti da ne bude da pozivam na nasilje, ali oni su tu gdje jesu došli silom, jedino tako mogu i otići. Nas nema dovoljno da ih otjeramo silom, a nema nas dovoljno ni da ih otjeramo demokratskim sredstvima, dakle izgubili smo rat. Fašisti su pobijedili. Priznajmo to sebi i bježimo u brda ili gdje ko već ima mogućnosti da bježi.

BIO SAM MRTAV NEKOLIKO PUTA

Koja je najvažnija životna lekcija koju je do sada naučio Feđa i poruka koju bi poslao svima koji hoće da je saslušaju?

- 4,5 milijarde godina geoloških procesa, 3,5 milijarde bioloških procesa, sve se to desilo i mi smo sada tu, nevjerovatnim spojem hemijskih elemenata koji su stvoreni u zvijezdama. Sav karbon od kojeg smo nastali, a koji čini većinu našeg tijela i „duha“, nastao je u eksploziji zvijezda. Mi smo nastali od zvjezdane prašine, mi smo vanzemaljci koji žive na jednoj velikoj kugli na rubu rotirajućeg diska u svemiru. Ako čitate ovo onda ste najnevjerovatnijom slučajnošću živi upravo sad. Najveći grijeh koji možete da uradite prema svom životu i svemu tome je da odbacite sve to zbog pretpostavki i dogmi i da se okrenete ka smrti umjesto ka životu. Smrt je neminovna, ona dolazi, ali se nje ne treba plašiti jer svakako nećete znati kad bude došla. Bio sam mrtav nekoliko puta, to stanje je identično stanju prije nego ste začeti, a to je - ništavilo. Smrt je ništa, smrt ne boli. Prepustite se nepoznatom i uživajte dok traje, to je sigurno jedini smisao života.

(Magazin Start BiH, 28.02.2020.)