Život / Kultura

Bihać kao današnje administrativno sjedište Unsko-sanskog kantona, prije rata u Bosni i Hercegovini u obrazovnom i kulturnom smislu pripadao je regiji Banja Luka. Dejtonskim mirovnim sporazumom i podjelom države na entitete, grad na Uni gubi pozorišnu pripadnost Narodnom pozorištu Bosanske krajine, koje danas nosi naziv Narodno pozorište Republike Srpske, a samim tim i pozorište kao institucionalna grana umjetnosti, ostaje bez teatra.

Kada je u pitanju teatar Bihać ima vrlo malo ljudi koji su završili Akademiju ili su producenti, dramaturzi, reditelji ili glumci. Unsko-sanski kanton ima 5-6 diplomiranih glumaca, ali se većina njih ili ne bavi glumom, ili žive van Bosne i Hercegovine.

- Mi zbog toga imamo problem i dolazimo u situaciju da uvozimo glumca koji će biti dio produkcije naše pozorišne scene. Prošle godine zajedno sa Udruženjem “Omaha” iz Cazina i Udruženjem “Moguli” osnovali smo pozorišnu scenu Krajine i tokom tog perioda su realizovne tri pozorišne predstave. To je neki prvi pokušaj da mi kao Bihać i Unsko-sanski kanton izvezemo našu kulturu van granica Bosne i Hercegovine. Automatski smo napravili sporazum sa Narodnim pozorištem Tuzla i predstava “Pedagogija otpora” igrala je kod njih i dalje se igra, tražena je. Imamo trenutno pregovore za predstavu da igra u Sarajevu i Zagrebu – kaže u razgovoru za Fenu Erna Begatović, direktorica Kulturnog centra i akademska glumica.

Dvije najbolje predstave u Bosni i Hercegovini u sezoni 2022/2023 prema Steriji su "Noć sa Aleksom" i "Pedagogija otpora". To je dokaz da bihaćka pozorišna scena postoji i da je živa, kvalitetna i priznata kao takva. S druge strane, pozorište u institucionalnom smislu je skup sport i biće ga teško utemeljiti u Bihaću i Unsko-sanskom kantonu.

- Nismo se natovarili na budžet niti nas plaćaju građani, već pokušavamo iznaći sredstva putem različitih fondova i na taj način finansiramo pozorišnu scenu. Institucionalna vrsta pozorišta u doba pandemije korona virusa, inflacije, migrantske krize i poplava je nešto što će morati da pričeka. I da nema ovih problema koje sam navela, priča o institucionalnom pozorištu u Bosanskoj krajini mora biti priča Bosne i Hercegovine. Ne možemo očekivati da Grad Bihać i Unsko-sanski kanton naprave pozorište. To mora biti priča koja će biti uvezana sa Federacijom BiH i sa državnim nivoima – ističe Begatović.

Dodaje kako su od Vlade Federacije odlukom dobili dva miliona konvertibilnih maraka za obnovu pozorišne dvorane USAOJ-a koja postoji u objektu započetom pred rat ali nikada nije u potpunosti završen. Sredstva još nisu doznačena, a kada budu krenut će se u realizaciju projekta uređenja moderne dvorane sa svim pratećim sadržajima koje mora imati jedna pozorišna dvorana.

- To je dvorana koja je počela ’80-ih godina da se gradi. Radi se o savršeno planiranoj i zamišljenoj dvorani koju je projektovao Zlatko Ugljen. To je jedna vrsta remek djela u najljepšem ambijentu koji nije privatizovan, na elitnoj lokaciji uz rijeku Unu. Navedena sredstva su dovoljna za početak projekta ali ne i za potpuni završetak. Definitivno ta dva miliona i takve stvari moraju postati praksa svake godine, da povlačimo sredstva sa viših nivoa ukoliko želimo da Bihać ima salu od 604 mjesta jer mi više ne možemo da igramo naše predstave u socijalističkoj sali za monodrame i duodrame. Ne možemo da primimo ansambl predstave, a i ako ih primimo neuslovno je, glumci se guraju, nema dovoljno prostora. Kada završimo projekat dvorane, imaćemo dvoranu a imamo i publiku koja može napuniti ta 604 mjesta – poručuje Begatović.