Život / Nauka i tehnologija

Tim bh. naučnika s mostarskog sveučilišta te univerziteta iz Sarajeva i Zenice radi na pametnoj natkoljeničnoj protezi koja bi trebala oponašati normalno kretanje. Do sada su izrađena tri prototipa, a stručnjaci se nadaju kako bi onaj četvrti uskoro trebao biti optimiziran i spreman za proizvodnju.

- Cilj je da ta natkoljenična proteza kopira kretanje zdrave noge, a u njoj imamo dovoljno veliku silu koja će omogućiti nadkoljenično amputiranim osobama normalno kretanje, kao i penjanje uz stepenice, ili na trotoar ili sličnu prepreku, što s dosadašnjim protezama nije bilo slučaj - kazao je za Fenu profesor na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike Sveučilišta u Mostaru Remzo Dedić, koji je ujedno i voditelj projekta.

Projekt ima humani, medicinski i privredni značaj, potencijalno čak i na svjetskom nivou.   

- Prema našim informacijama ovo je u svijetu za sada još neriješen problem. Dakle, ljudi u principu vuku svoju nogu s protezom za zdravom nogom, tako da je njihovo kretanje neprirodno. Naš cilj je da se ljudi kreću uz stepenice ili na neku prepreku na prirodan način, znači idući nogu za nogom. Također, time im povećavamo mogućnost kretanja, bavljenja sportom i rekli bi život kao i normalnih zdravih osoba – ocijenio je Dedić.

Dodao je kako postoje neka rješenja pametnih proteza, međutim, njihova cijena je 25 hiljada eura.

- Mi smatramo da bi cijena ovakve proteze koju mi radimo mogla biti upola jeftinija, ili čak možda trećinu od navedene cijene - ustvrdio je Dedić.

Cilj im je bio, kako je istakao, da pomognu osobama u BiH koje su stradale u prošlom ratu, kao i onima stradalim od mina, tako da su htjeli da imaju jedno modificirano, bolje rješenje od onog koje je trenutno na tržištu i prilično jeftino rješenje.

Do sada su, kako je kazao, urađena tri prototipa, a išlo se od projekta do projekta.

- Dakle, to nije bio kontinuiran, već isprekidan rad jer bez i minimalnih sredstava ne možete nabaviti potrebnu opremu, a također je razvijanje dijelom bilo i u vezi s doktorskim radovima pojedinih kolega. To je sve trajalo skoro petnaestak godina rada. Pri tome smo uradili tri prototipa i svaki je išao korak dalje. Mislimo nakon ovoga da bi četvrti prototip trebao biti optimiziran i spreman za neku poluserijsku ili serijsku proizvodnju – naglasio je Dedić.

Konačan završetak posla može se očekivati za godinu dana, a sve će zavisiti od raspoloživih sredstava.

- Već smo došli u fazu kad smo pri kraju tog cilja, znamo sve podatke, znamo što nam treba, još samo da pribavimo nešto sredstava da to sve ukompletiramo – poručio je Dedić.

Cijena proteze bi, prema njihovoj procjeni, trebala biti oko 15 hiljada maraka.

Na kraju je istakao kako su na projektu radili studenti doktorskog studija, studenti drugog ciklusa, dakle magistri struke, kao i studenti prvog ciklusa kroz svoj završni rad.