Intervju

Glumica Jasna Ornela Bery prošle godine je obilježila jubilej – 40 godina blistave karijere. Za portal Startbih.ba govori kako je obilježila ovaj jubilej, aktuelnoj teatarskoj i kulturnoj sceni u BiH, sinu Vuku, ali i o impresijama nakon prošlosedmične posjete piramidama u Visokom.

Prošle godine ste obilježili 40 godina impozantne karijere. Zbog čega ste se odlučili  za komediju?

Zadnjih nekoliko godina  na filmu i u teatru igram počev od" Grbavice", "Snijega"," Unutra"," U zemlji krvi i meda" "Dobri ljudi u vremenu zla" "Deportacije " i da ne nabrajam, za mene emotivno jako teške uloga od kojih se rijetko kao glumica mogu distancirati i koje ostavljaju duboki trag na mene kao čovjeka, te sam donijela odluku da u ova  sumorna  i tjeskobna vremena koja nas opterećuju već godinama, četrdeset godina svog umjetničkog rada obilježim komedijom i da bar na momenat vratim osmjeh na lica i meni i publici. Odluka se pokazala veoma ispravnom jer je predstava "Ih, kako bih te ja" do sada imala veliki uspeh.

Cijelu kulturu je strašno pogodila pandemija. Ima li ikakvih novih projekata ili je sve i dalje na stand by dok ne prođe virus?

Nažalost, sve nas je pogodila ova pandemija a neka istraživanja tvrde da i glumci odnosno kultura  spadaju u najugroženije profesije, naročito alternativni teatri, koji se i sa  finansijskom podrškom ako nije adekvatna i trenutno propisanim mjerama sa dozvoljenih 50 gledalaca, teško mogu "pokriti" jer imaju troškove poput iznajmljivanja sale, honorara, putnih troškova itd. Kad je nastupila pandemija morali smo otkazati sve ugovorene predstave. Pridržavajući se propisanih mjera uspela sam snimiti reklamu. Što se tiče novih projekata preliminarno sam razgovarala za dva projekta. Neizvjesnost razvoja situacije sve nas drži na stand by.

Da li se ove godine uopšte zna kada počinje teatarska sezona i kako će izgledati da li će možda online ?

Profesionalni  teatri  su već objavili svoj repertoar što znaći da su počeli sa radom. Iako i oni teže funkcioniraju u ovim okolnostima, jer se svi  moramo prilagođavati i poštovati propisane mjere, ipak  imaju olakotnu okolnost jer su na buđetu.

S obzirom da je iz umjetničke porodice i od vašeg sina Vuka se teško moglo očekivati da krene drugačijim putem. Upravo prošlogodišnji jubilej ste obilježili predstavom “Ih, kako bih te ja” koju je Vuk adaptirao, ali i u kojoj je glumio s Vama. Neobično iskustvo ili?

Da, Vuk je kako kažete iz umjetničke porodice (sestra-balerina, otac-jedan od najpriznatijih i najvećih umjetnika ex- Jugoslavije: prvak baleta, koreograf, profesor, mama - glumica, tetka - glumica). On je može se reći odrastao u teatru jer smo ga moj suprug i ja, često vodili  na probe i snimanja po cijeloj ex Jugoslaviji. Još kao dijete od šest godina stao je na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo i igrao u predstavama. Završio je baletsku školu kao jedan od najtalentovanijih učenika, ali zbog povrede koljena, okolnosti u vrijeme rata  nije mogao da profesionalno nastavi  sa baletom. On je svestran umjetnik. Imao je i sastav  u kojem je svirao bubnjeve. U tome ga je podučavao jedan od najboljih bubnjara iz "Bijelog dugmeta" legendarni  Džiđi. Njemu pozorište nije bila nepoznanica ni prije upisa na akademiju. Još kao dječak počeo je da snima filmove i to sa velikim zvjezdama poput Musafe Nadarevića, Milene Zupančić, Ratka Polića. Još prije upisa na akademiju snimio je četiri filma.U predstavi "Ih, kako bih te ja" kojom sam obilježila svoj Jubilej jednu od glavnih uloga igra Vuk. Zajedno sa Vedranom Božinović, napravio je vrlo uspješnu dramatizaciju i adaptacijji dopisujući  nove komične scene. U ovoj adaptaciji to je povezano sa scenama predstave u predstavi inspirisanim mojom karijerom tačnije slikom koju drugi imaju o meni. Bio mi je velika podrška dok smo radili, bio je moj najveći kritičar, ali mi je davao veoma konstruktivna i kreativna rješenja. S ponosom sam poslije premijere slušala komplimente upućene njemu. Naprosto me zasjenio i zbog toga sam bila sretna jer je na taj način upotpunio moj uspjeh.

Prošle sedmice ste prvi put posjetili piramide u Visokom. Kakvi su utisci, ima li tamo „nešto“ i da li su možda pozitivni utisci Novaka Đokovića uticali na to da i vi odete i vidite o čemu se radi?

Već duže vrijeme pokušavam naći vremena da obiđem Bosansku dolinu piramida i tunele Ravne. Napokon sam to uspjela prije nekoliko dana. Žao mi je što nisam prije uspjela doći. Ovo je raj na zemlji. Zaista sam fascinirana cijelim ovim projektom.To je arheološka i turistička atrakcija. Arheološki park prepun kamenih instalacija, energetskih čvorišta okružen predivnom crnogoričkom šumom punom negativnih jona. Ja se jako dobro osjećam tamo. Da bi primili energiju morate imati otvoren um. Moram priznati da nikada nisam vidjela nešto ovako. Sav taj projekat sa puno sadržaja je zaista fascinantan. Pravi biser. Preporučila bih svima da posjete Bosansku dolinu piramida i sami se uvjere.