Intervju

 Aziz Gluščević Zisko, showman i boem iz Goražda, kaže da mu je davno, kada je bio na moru i ostao bez para, jedan stariji galeb preporučio da upozna  starije i bogate žene da bi još uživao u morskim čarima. Upoznao je Amerikanku i ostao još mjesec dana. Danas ga zovu i galeb sa Drine. Priprema i istoimenu autobiografiju 

Piše: Zdravko Čupović (zdravko@startbih.info)

Foto: Mevludin Mekić

Dok se probija kroz februarske bljuzgave centralne sarajevske ulice, u moru smrknutnih lica lako se iz daljine prepoznaje lik Aziza Gluščevića Ziska. Raspuštene plave kose, u roza sakou ispod crnog kaputa, privlači pažnju prolaznika. Mami osmijehe na lica kako onih koji ga znaju, još više onih koji ga prvi put vide. Košarkaški zmajevi to veče čekaju Belgiju pa je Zisko u glavnom gradu očekivana pojava. Teško da reprezentacija u bilo kojem sportu ima vjernijeg navijača od njega. Na pitanje ima li umora, s obzirom da je stalno u pokretu, u svom maniru odgovora da će „spavati kad umre, da sada živi“, što ponajbolje opisuje njegovu narav i vedar duh. Nije Zisko muhanat ni na vrijeme k'o mnogi što strahuju od ledenog arktičkog talasa koji navodno baš tih dana nadire prema Bosni iz Rusije.

NA TV VAZDA JEDNI TE ISTI

- Kažu, ne valja vrijeme! Ma, vrijeme je odlično. Uvijek je bilo dan, noć, kiša i sunce. Vrijeme je uvijek isto, nego su se ljudi pokvarili. U ljudima je problem. Politika je sve zajebala – govori nam nešto ozbiljnijim tonom, ali teško je sa njim dugo o teškim temama.
Zisko možda nije najpoznatiji Goraždanin, ali je svakako najharizmatičniji. Već dugo živi na relaciji Drina - Miljacka, a onda, kako kaže, ide dalje do Tuzle, Mostara, Gruda, Fojnice, Bihaća, pa Budimpešta, Beč, Rim, Pariz. Nabraja Zisko gradove kao nekada mala Ivana u hitu Zdravka Čolića „Čaje Šukarije“.

- Imam bogate prijatelje i bogate prijateljice. Svi pomalo pomognu pa se gura nekako - iskreno odgovora na pitanje od čega živi.
Pare su danas u politici, ali ga ona, veli, ne zanima iako je svojevremeno Goražde osvanulo oblijepljeno plakatima „Ziska za načelnika“. Ne krije da se nakon toga malo zamislio, ali je shvatio da je politika ozbiljniji posao, te da nije on za te rabote.

- Ja sam za sport, muziku, lijepe žene i provod, a to ne ide sa politikom -priča nam dok na trenutak gubi fokus namještajući brojni nakit po rukama.

Pošto je dan košarke, za Start BiH se prisjeća mladalačke virtuoznosti igre pod obručima.

- Kao mlad, bio sam jedan od najboljih basketaša u bivšoj Jugoslaviji. Bio sam mali rastom, ali jak playmaker. Kada sam ja igrao basket dolazilo je po hiljadu ljudi da me gleda. Volim sport i pratim našu reprezentaciju u svemu. Fudbal, košarka, rukomet, sjedeća odbojka... Čak i kada dobijem ulaznicu, uvijek kupim kartu ili poklonim nekome ko nema. Ja sam stvorio kao neki imidž tih utakmica pa sad svi žele da budu na utakmicama i da budu viđeni. Stalno mi nešto dobacuju kako me vide na TV, a ja im kažem pa idite i vi na utakmice pa ćete biti viđeni. Ne može te niko snimiti u krevetu. Nije karta milion već deset maraka - poručuje Zisko, pomalo ljutito.
Najčešće je u društvu sportista i muzičara. Ističe da mu je tokom snimanja pjesama najviše pomogao Redžo Bekto, za kojeg kaže da je grad na Drini poslije rata preporođen upravo zahvaljući njemu. Tu su, kaže Zisko, i Sejo Brajlović, Zoka Sezam, iz Tuzle, kao i vlasnici drugih ugostiteljskih objekata širom BiH kod kojih ima „otvoren račun“. Određenih aktivnosti ima i na poslovnom planu.

- Uravo pišem autobiografiju „Galeb sa Drine“. Bit će svega, od sporta do muzike, od rođenja do danas. Ne vjerujem da će prije ljeta biti objavljena. Što se tiče muzike, snimam neki duet mada ne znam sa kim, ali ne možeš ti doći do naših televizija. Lakše dobiti Oscara u Americi. Ne znam šta je u pitanju. Uvijek jedni te isti na televiziji - kritički će Zisko.
I dok cijeli život on druge zabavlja i opušta, on voli slušati Čolu, Merlina, Šabana, Safeta Isovića, Halida jedan i dva, kako ih zove. Sluša sve, u zavisnosti od momenta, mjesta i vremena.

 BIO SAM I ŽIGOLO

Ekscentrična garderoba i stajling su nešto po čemu je možda i najprepoznatljiviji.

- Prvi sam na ovim prostorima kad je garderoba u pitanju. Možda je samo Čola ispred mene. Prije je imao i Nazif Gljiva, ali je malo ostario pa sada to ne ganja više. Donesu mi raja iz Italije, Amerike. I ja pratim modu, kupujem. Volim vedre boje. Ne volim ništa tamno jer je ionako sve tamno pa bar da malo posvijetlim. Čola je fin i dobar čovjek. Nekada mi donese sako i nešto para. On i Halid Muslimović su uvijek tu šta god mi treba i to čovjek mora da cijeni - navodi Zisko.

A onda se i prisjeća svojih prvih dolazaka u Sarajevo.

- Kada sam se u Sarajevu pomolio posije rata ljudi su mislili da sam stigao iz Amerike. Ja sam se uvijek farbao, volio posebnu garderobu. Ljudi o meni imaju pogrešan utisak dok me ne upoznaju, a onda polude za mnom. Zovu me na sijela, fešte... Ne mogu da žive bez mene. Bitno je kakav ste čovjek, a ne koje vam je boje kosa - poručuje on.

Dame su ipak posebna priča. S osmijehom kaže kako su žene na Balkanu najljepše na svijetu. Ako bi već morao neku da izdvaja to bi bila Hana Hadžiavdagić i sve misice počevši od Ane Mirjane Račanović.

- Zisko je showman i boem koji voli ljude i prijateljstvo. Bio sam sve u životu. I muzičar i zabavljač i žigolo. Živio sam na moru, a i danas volim ružne i bogate žene, ali se u lijepe zaljubljujem - priča kroz smijeh.

 NA SLOVO, NA SLOVO

- Koja god je sama, ima šanse. Neka me zovne, a ja ću je izvesti prijateljski na večeru. Ne mora sve biti ljubav. Može i jaranski. Imam dosta prijateljica. Prve pare sam zaradio na muzici kao bakšiš. Davno, kada sam bio na moru i nisam imao para da ostanem, jedan stariji galeb mi je rekao da moram upoznavati starije i bogate žene da bih ostao još na moru. Upoznao sam Amerikanku i ostao još mjesec dana. Tako sam počeo. Sjećam se i djevojke iz Pariza koja se prva na plaži skinula u toples... Volio sam i volim more, ljeto... Zisko nikada ne žali potrošiti pare na život i žene – kaže naš sagovornik.
Potom otkriva i životni moto.

- Najviše volim slovo „p“. To je najbolje slovo. Sa slovom P sve počinje. Plata, penzija, piva, pečenje, p.., pobjeda - duhovito će, uz šeretski osmijeh.

Na potpitanje o tome ima li života bez seksa, kaže da ima, ali da je i sultan u haremu čuvao žene, a ne nešto drugo.

 GRAH JE DOBAR, JANJE NIJE

Prošlog Prvog maja Zisko je dospio u žižu javnosti nakon vijesti da je u centru Sarajeva ispekao janje. Sve je, kaže, pogrešno interpretirano.

- Ma, ja krenuo u Goražde. Pio sam kafu u Vatri. I kada sam krenuo vidio sam da je neko donio pečeno janje. Stara raja. Sjeo minutu, neko je naišao, slikao me i objavio. Sve se diglo na noge! Ja sam radničko dijete, Prvi maj, malo se zapjevalo... Kad jedem grah svi kažu što je dobar grah, a kad jedeš pečenje niko te ne voli. Sve je naopako, ali se završilo dobro - priča nam.

 NAJBOLJIH 11 U POLITICI

Zanimljiv prijedlog Zisko ima i za rješavanje političkih problema.

- Svi kažu „pusti politiku“, ali u svakoj stranci ima dobrih ljudi. Ja bih sastavio njih 11 kao reprezentaciju i da igraju za BiH, da vode državu i da se bore da svima bude dobro. I u politici kao i u drugim oblastima ima dobrih ljudi, ali ima i onih koji su zalutali. Želim da mladi ne idu iz zemlje već da se uključuju u život. Imamo pametne djece kojima moramo dati šansu. Stari su već dosadili i Bogu i ljudima. Živimo u digitalnom vremenu, a mladi ljudi to najbolje znaju. Moraju izaći iz kladionice i neka uđu i u politiku i u sport, muziku... Bit će nam svima bolje - poručuje on.

 NAPISAO ILAHIJU

Mnogi ne znaju da je Zisko napisao i ilahiju.
- Niko to nije vjerovao. Čuo sam na radiju muziku, napisao sam kako sam se ogriješio kao mlad. „Nemoj Bože da me kazniš nego mene na put vrati“. Svi se na kraju vraćamo u zemlju. Rodiš se go, legneš go. Na kraju sve ostane drugome, ne znaš ni sam kome - kaže Zisko.

 NEKA PLASTIKE

Kada je riječ o sve popularnijim estetskim operacijama i plastičnoj hirurgiji, Zisko je potpuno otvorenih shvatanja.
- Plastične operacije, zašto ne!? Šta nemaš, popraviš, šta imaš, ostaviš. Živimo u 21. vijeku, sve je normalno - kaže on.