Intervju

  Mlada bh. robotička reprezentacija nedavno je osvojila prvo mjesto na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi. Ovi nebrušeni dijamanti savladali su, naprimjer, reprezentaciju Kazahstana koja je radila na 300 kvadratnih metara sa savremenom opremom dok su oni imali na raspolaganju 30 kvadrata. I  četiri stola i četiri stolice. Savremenu opremu su mogli vidjeti samo na TV-u. Imali su i dodatni problem: kada su htjeli pustiti nanosatelit na 30-40 kilometara u niže slojeve atmosfere nisu dobili dozvolu od BHANSA-e, morali su im najaviti 20 dana ranije. I to su riješili: dosjetili su se da za CubSat kocku, koja je bila pričvršćena na meteorološki balon ispunjen helijem, pričvrste silk za ribu od jednog kilometra i puste. I da napomenemo, sve ovo je još uvijek na plećima par entuzijasta, jedan od njih je i naš sagovornik Anes Hadžiomerović, profesor i mentor robotičke reprezentacije BiH i predsjednik Centra za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju (CERIT) koji kaže da imamo zlatnu mladost željnu znanja kojoj treba podrška države - ako išta dobro misle za našu budućnost  

1. Mlada bh. robotička reprezentacija nedavno je osvojila prvo mjesto na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi FGC2021 Discover & Recover. Možete li nam ukratko pojasniti o kakvom takmičenju se radi?

- FGC2021 Discover & Recover je svojevrsna Međunarodna robotička olimpijada, koja za cilj ima promovisanje STEM obrazovanja i značaja. Oni se bave globalnim problemima i promocijom STEM oblasti. Tako je na takmičenju u Mexico Cityu 2018. godine bila tema energetska učinkovitost, u Dubaiju 2019. godine prečišćavanje okeana, gdje smo osvojili tri nagrade i to jednu Outstanding mentor i dvije Safety Awards.

2. Koliko je ukupno učestvovalo reprezentacija, iz koliko zemalja i koliko članova i pratećeg osoblja je imala reprezentacija BiH?

- Ove godine učestvovalo je 177 zemalja svijeta. Učestvovalo je sedmero učenika/ca i to: Lejla Nuhić, Merjema Pajić i Anis Kazazić, iz Druge gimnazije Mostar, potom Marko Masnić, Luka Jurković i Luka Džalto, iz Srednje škole Čapljina, te Fatima Sidran, iz Srednje škole Stolac. Tu su i tri mentora i to moja malenkost, IT ing. Deni Ajanić i student Armin Đidelija, koji je bio prošlogodišnji takmičar, a ove godine prenosio je mladoj ekipi svoje zanje i iskustva sa takmičenja. 

3. Laički gledano, a vjerovatno će i pitanje tako zvučati, nevjerovatno je da neko iz BiH, i to ne pojedinac već cijeli tim, u robotici pobijedi Japance, Korejce, Nijemce...?

- Prednost ovog takmičenja je što smo svi radili pod istim uslovima, ali ne i u istim. Pod istim uslovima, mislim na to da su sve zemlje dobile iste robotičke kitove i samo te dijelove smo mogli koristiti na takmičenju gdje su naši nebrušeni dijamanti pokazali da su bolji od svih ostalih. Dok u istim uslovima nismo radili. Npr. reprezentacija Kazahstana, sa kojom smo bili u alijansi i radili na Solution Challengeu skupa, sistem pametnog navodnjavanja i prikupljanje vode iz vlažnosti zraka, radili su u nekih 300 kvadratnih metara sa dosta naprednijom opremom: CNC mašine, laserski rezači, napredni 3D printeri i druga oprema koju smo vidjeli samo na TV-u. Mi smo radili u 30 kvadrata, imali četiri stola i četiri stolice. Svu dodatnu opremu smo donosili od kuće ili posuđivali, te smo dosta improvizovali. Tokom samog online takmičenja, nismo imali internet pa smo šerali svoj hotspot, čak i kada smo se javljali u medije. 

4. Možete li nam ukratko pojasniti kako otprilike izgleda takmičenje u jednoj disciplini - šta bude zadatak, koliko vremena takmičenje traje, šta se sve ocjenjuje...?

- Samo takmičenje krenulo je 27. 6. 2021. i trajalo je do 30. 9. 2021. Proglašenje pobjednika je održano 30. 10. 2021. Zbog koronavirusa takmičenje se moralo održati online, kao i lani, ali to ne umanjuje njegovu težinu, jer smo morali, pored sklapanja četiri robota od kojih je jedan trebao da digne bocu od pola litre vode na visinu od 30 centimetara, drugi da se kreće potpuno automatizovano po zadanoj putanji i da raspoznaje boje, treći je trebao da se digne na platformu od 70 cm i da mu je minimalna težina sedam kilograma, četvrti je trebao da ispaljuje loptice na udaljenost 3,5 metra na visinu od 1,5 metar, potom Solution Challenge i CubSat kocke – nanosatelit. Uz sve izazove smo trebali raditi i dokumentaciju koja je sadržavala sve komponente koje smo koristili na robotima, video funkcionalnosti robota, slike na kojim se vide tačne dimenzije robota i CubSat kocke, kao i source code. Za svaki od zadataka smo bili vremenski ograničeni, tako da, kada smo htjeli pustiti nanosatelit na 30 do 40 km u niže slojeve atmosfere nismo dobili dozvolu od BHANSA-e, tj. rekli su nam da smo se morali javiti 20 dana ranije. Onda smo bili primorani da se dosjetimo da na CubSat kocku, koja je bila pričvršćena na meteorološki balon ispunjen helijem, pričvrstimo silk za ribu od jednog kilometra i pustimo. Izvršili smo mjerenja poput atmosferskog pritiska, vlažnosti zraka, temperature zraka, zagađenosti zraka, jačine svjetlosti, UV zračenja i uslikali par panoramskih fotografija iznad Mostara. Tada smo izgubili 1,3 boda od 65 maksimalnih, dakle na kraju smo osvojili 63,7 bodova. Tu su bili razni seminari i edukacije iz STEM oblasti od strane eminentnih predavača iz svijeta robotike, kojim su prisustvovali naši takmičari. 

5. Naš tim su činili srednjoškolci iz Mostara, Čapljine i Stoca. Kako ste ih selektirali i koliko i kako uopšte radite sa njima, odnosno kako se pripremate s obzirom da je ovo malo neobična reprezentacija?

- Krajem 2019. smo potpisali Ugovor o saradnji sa 17 škola iz pet bh. gradova, proveli edukacije profesora i učenika u robotici. Potom smo (CERIT) održali Prvu međunarodnu robotičku konferenciju u Bosni i Hercegovini, te održali takmičenje. Najbolje sa tog takmičenja smo uzeli u reprezentaciju. Kao što sam ranije rekao, takmičenje je krenulo 27. 6. 2021. godine kada su učenici prekinuli svoj ljetni raspust zajedno sa nama mentorima i redovno se sastajali u našim malim prostorijama, čak i vikendima, te vrijedno radili. 

6. Koliko još dugo planirate raditi s ovim mladim talentima ili ćete uskoro preuzeti neke druge klince?

- Sljedeće godine dolaze novi klinci, jer je ovo takmičenje srednjoškolaca, a njih pet su sljedeće godine već studenti. 

7. Centar za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju (CERIT) zvuči prilično futuristički. Čime se bavite, koga okupljate i koji su ciljevi centra?

- Pa CERIT je krenuo oficijalno sa radom 2018. godine, dok sam par godina ranije već krenuo aktivno raditi sa srednjoškolcima. Za cilj imamo da promovišemo STEAM oblasti i STEAM sistem obrazovanja na najbolji mogući način. Do sada je kroz CERIT prošlo oko 350 učenika kroz razne edukacije. Radili smo samo sa srednjoškolcima, ali se nadamo da ćemo krenuti i sa malom rajom iz osnovnih škola, ali za to nam je potrebna dodatna oprema i, naravno, veće prostorije. 

8. Ko su predavači u CERIT-u i koliko vas ima?

- CERIT trenutno ima tri aktivna predavača, mene kao profesora matematike i informatike, IT inžinjera Denija Ajanića, te Armina Đideliju, prijašnjeg takmičara sada već mentora ovogodišnjoj ekipi. 

9. Možete li ukratko pojasniti kako izgleda neka prosječna aktivnost u CERIT-u?

- Evo npr. tokom takmičenja, kada se sastanemo, dogovorimo šta ćemo taj dan raditi, podijelimo zadatke. Nikada nisu isti učenici radili samo iste zadatke iz razloga da bi svi radili sve (hardver, softver, dokumentacija) i na kraju dobijete kompaktnu cjelinu i, kao što vidite, dobitnu kombinaciju. 

10. Nažalost, kada se kaže robotika, mlade to obično asocira na Transformerse. Kako biste je ukratko definisali na način koji je razumljiv i običnom čitaocima?

- Robotika u BiH je i dalje u povojima. Kao što mi je rekao jedan biznismen iz Hercegovine, da sam i uranio i okasnio baviti se robotikom... Pitao sam kako? Pa kaže, uranio si u Bosni i Hercegovini, ali zakasnio za ostatkom svijeta, ali nikad nije kasno. Nadam se da će naše državne institucije prepoznati rad i trud i krenuti ulagati u ovu granu nauke, koja je zasigurno budućnost. 

11. U kojim se sve industrijama i granama robotika danas najviše primjenjuje?

- Robotika postaje sve više zastupljenja. Tu je prvenstveno autoindustrija, drvna industrija, namjenska industrija uopće, tu je svakako i medicina. Svjedoci smo već uspješnih operacija koje se vrše uz pomoć robota, sa tim da je doktor u jednom gradu, a pacijent par stotina kilometara dalje, u drugom gradu. 

12. Država nažalost baš i nema smisla za nauku i R&D. Dok napredni svijet teži inovativnoj ekonomiji kod nas cvjeta radnointenzivna industrija. Ima li iko sluha za nove tehnologije ili je to sve palo na pleća entuzijasta poput Vas?

- Nažalost, sve je još na plećima par entuzijasta. Poražavajuća je činjenica da se u BiH izdvaja samo 0,3% BDP za nauku. Šta onda da očekujemo?! To se mora pod hitno promijeniti i krenuti s ulaganjima u nauku. Bez nauke nećemo nigdje prispjeti. Potrebno je povećati plate nastavnicima i profesorima u školama, jer oni odgajaju i uče osobe koje će krojiti pored svoje i našu budućnost. Naukom se ne možemo baviti ovako volonterski, to se mora sistemski rješavati i adekvatno nagrađivati.

13. Možete li napraviti kratku usporedbu ulaganja države u nauku i to uporediti sa nekim drugim zemljama, po mogućnosti sa nekim tranzicijskim koje su nam mjerodavnije za poređenje?

- To je bar lahko. Krenut ću od Kazahstana sa kojim smo bili u alijansi. Oni su radili u dosta boljim uslovima od nas. Imaju prostorije od nekih 300 m², dok mi imamo nekih 30 m². Sada su dobili još veće i bolje opremljene prostorije iako su bili 18. u ukupnom scoru. Dok smo mi strane CubSat kocke printali na 3D printeru 11 dana po šest sati, oni su to uradili za 8 do 10 minuta. Pa Ruanda, za koju znamo samo po tome da se i kod njih desio genocid, poslala je satelit u svemir još 2019. Moram li išta dalje reći?! 

14. Uspjeh koji ste postigli na pomenutom takmičenju je apsolutno impresivan i pripada isključivo reprezentativcima, Vama i Vašem timu. Međutim, da li se radi samo o jednoj sjajnoj generaciji ili BiH uprkos svim nedaćama ima solidnu bazu talenata kojoj je samo potrebno više podrške države?

- Tako je, bez obzira koliko bi želio neko od nas prisvojiti zasluge kao pojedinac ovih rezultata, to je prosto nemoguće. Ovo je rezultat predanosti i rada cijelog tima, kako učenica i učenika, tako i nas mentora. Mi imamo zaista zlatnu mladost željnu znanja, što smo i dokazali na ovom takmičenju, bez obzira što tokom samog takmičenja nismo imali ničiju podršku. Neku posebnu bazu nemamo, ali sam siguran da će i naredne godine imati izvrsne takmičare. Na nama je, odnosno na sistemu, da li će ove nebrušene dijamante izvoziti kao Demokratska Republika Kongo i dozvoliti da sijaju negdje drugo! 

15. Šta se sve može uraditi u cilju popularizacije robotike i nauke generalno?

- Dodatna ulaganja u školstvo u obliku opreme i stručnog usavršavanja kadra, adekvatno plaćanje nastavnika i profesora, te veća podrška i iznalaženja načina da se zadrže ovakvi talenti u BiH. 

16. Koliko možda mogu i sami robotičari doprinijeti nekim osmišljenim programima?

- Bez podrške je sve teško. Robotika je dosta „skup sport“, teško je doći do robotičkih kitova, jer veliku većinu nabavljamo iz inostranstva. A znanje nije zec da pobjegne, dajte im adekvatne uslove i gledajte čuda koja će desiti. 

17. Od kojeg se uzrasta djeca mogu polako uvoditi u „magični“ svijet robotike?

- Mogu još od osnovne škole i to 5. ili 6. razred, tada razvijaju motoriku i logiku, a kasnije već mogu krenuti sa jednostavnim programčićima. 

18. Postoji li danas neki grad, institut koji bi se mogao nazvati vodećim centrom za razvoj robotike u BiH ili ih možda ima više?

- Znam da par pojedinaca, tj. privatnih kompanija ima robote u svojim firmama koji rade punim kapacitetom. 

19. Koliko je prisutan odliv stručnjaka iz ove oblasti iz BiH, imajući na umu da naučnici imaju nešto drugačiji mentalni sklop i da nisu primarno motivisani finansijskim ponudama već više uslovima za naučno-istraživački rad?

- Pa ako naš sistem ne vidi i ne uvidi kako nam školovan kadar odlazi, imat ćemo domino efekat gdje će svako ko iole želi ozbiljnije da se bavi naukom tražiti bolje uslove u drugim zemljama. Pitamo se zašto nam odlaze doktori medicine i zašto ih Zapad objeručke prihvati?! Pa zapitajte se da li vi volite da jedete jabuku u cvijetu ili onako zrelu i sočnu. A u tog jednog doktora se uloži minimalno pola miliona eura, a mi (sistem) ih serviramo na „tacni“. 

20. Digitalna ili, kako je zovu, četvrta industrijska revolucija možda ipak ima i neke dobre stvari, pogotovo kada je riječ o zemljama u razvoju. Omogućava rad na daljinu / inostranstvu bez fizičkog napuštanja države. Smatrate li da će to možda u budućnosti pomoći da BiH zadrži bar dio svoje pameti ili bar da smanji odliv?

- Pa svjedoci smo da se sve više otvara IT kompanija u BiH, ali nemojmo da se zavaramo da je to zbog ljubavi, čast izuzecima. To je zato što je radna snaga npr. senior programera duplo, ako ne i više plaćenija u inozemstvu u odnosu na BiH. Dakle vidite da imamo talenata koji rade za velike korparacije i firme, na nama je šta ćemo uraditi sa njima. 

21. Pod uticajem filmova, a i nekih teoretičara zavjere, mnogi vjeruju da će se roboti uz pomoć vještačke inteligencije jednom otuđiti od ljudi i okrenuti se protiv nas. Vjerujem da je nauka i u ovom slučaju matematički izračunala mogućnost ovog zlokobnog scenarija?

- Do sada mi je poznato da samo Google aktivno radi na AI, i to nije nimalo jednostavan i jeftin proces. Daleko je Sunce. 

22. Drugi pak strahuju da bi nas roboti u nekom trenutku mogli sve poslati na biro za zapošljavanje?

- Ne treba nas biti toga strah, to će samo olakšati proces rada. Tog robota i dalje neko treba sastaviti, isprogramirati, zadati mu zadatke, opremiti ga potrebnim materijalom za rad, u krajnjem slučaju i popraviti. 

23. Postoje li neka etička načela u robotici?

- Naravno, tu su npr. Opća i etička načela Evropske unije: „Rezolucijom su utvrđena opća i etička načela povezana sa razvojem robotike i umjetne inteligencije za civilnu upotrebu. Kao prvo, važno je utvrditi zajedničku definiciju pametnih autonomnih robota kako bi se prikladno reagiralo na takav razvoj. Nadalje, potrebno je ojačati istraživanja u području robotike i informacijsko-komunikacijskih tehnologija, kao i istraživanja o posljedicama njihova širenja. Kao drugo, ovoj je rezoluciji priložena Povelja o robotici u cilju rješavanja etičkih načela. Ta se Povelja sastoji od kodeksa ponašanja za inženjere robotike, kodeksa za povjerenstva za istraživačku etiku te dozvola za projektante i korisnike. Predloženi okvir u potpunosti je usklađen sa Poveljom EU-a o temeljnim pravima.“ 

24. Iako ste i sami stručnjak, postoji li neki globalni naučni proboj u robotici koji je čak i Vas oduševio posljednjih godina?

- Svakako, fascinantna su mi istraživanja koja se vrše na Marsu uz pomoć robota. Tu je i humanoid robot Sophia, koja čak ima i pasoš UAE. Živimo u vremenu svakodnevnih inovacija koje se dešavaju dosta brže nego li je to bilo prije 50 ili 100 godina. 

25. Vjerujete li da će doći vrijeme kada će svako domaćinstvo imati svog kućnog robota, ali ne kao danas kućnog ljubimca, već korisnog asistenta i koliko smo daleko od toga?

- Pa sigurno je da će se to jednog dana desiti, kao što danas svi imamo PC (personal computer) tako ćemo imati i PR (personal robot). Ali čisto sumnjam da će se to desiti u skorijoj budućnosti. Kada ljudski rod shvati da smo mi u svemiru kao zrnce pijeska u Sahari pa čak i manji, i okrenemo se prema nauci i prosperitetu, a ne urotama, tajnama i ratovima, tada to možemo očekivati. 

26. Šta je po Vama ono što se hitno mora promijeniti u obrazovnom sistemu, a da je pritom ta reforma relativno ostvariva u ovako složenom političko-ekonomskom ambijentu što bi u prevodu značilo da ta reforma ne zahtijeva prevelika finansijska ulaganja, ne zadire ni u čiji nacionalni interes...?

- Naše obrazovanje nije loše, nego je opširno. Učenici uče sve i svašta. Svjesni smo da se sistem obrazovanja u BiH mora pod hitno mijenjati. Nemaju svi učenici iste predispozicije i iste sklonosti. Moramo se okrenuti onome šta je in u svijetu, STEAM sistem je savršen primjer. Ako već ne znaju kako se ulaže u nauku, ne treba da iznova izmišljaju točak, nego je dovoljno da iskoriste iskustva drugih i pogledaju kako to rade druge zemlje svijeta. 

27. Da li se mogu postići dobri rezultati čak i ako se nema neko zavidno znanje o fizici, matematici...?

- Na ovaj odgovor ću vam dati primjer robotičkog reprezentativca Ishaan Oberoia koji je sada već student Olin univerziteta. On mi je rekao da nema ni jednog ispita na fakultetu. Pa rekoh, kako onda polažeš, kako prelaziš u narednu godinu? Kaže: „Napravimo tim od nas 3 do 5 studenata i radimo na nekom projektu. Učimo za projekat samo ono što nam je potrebno. Npr. trebali smo nešto izračunati preko integrala, ja sam uzeo knjige, naučio integrale, iskoristio to i na kraju sve stavio po strani i nastavili sa projektom.“ 

28. Kakav je u robotici omjer rada / truda i talenta? 

- Rad i trud u svemu je potreban, pa tako i u robotici. Zaista zahtijeva dosta rada, truda, fokusiranja, odricanja. Što se tiče talenta, treba imati nekih sklonosti prema automatici i programiranju, sa tim da to nije presudno. Imao sam učenice koje su prvi put u životu uzele šarafciger u ruke i kasnije su bile bolje od momaka. 

29. Osim pojedinih prijema i slikanja kod političara, da li ovakvi uspjesi na bilo koji način donose neki, makar mali, sistemski boljitak naučnoj zajednici?

- Moralne podrške ima sa svih strana. Imamo dosta obećanja i nadamo se da će nam bar dio njih ispuniti. 

30. Šta bi za robotičare bio „jack pot“?

- Da imamo veće prostorije, dovoljno stolova i stolica sa računarima i drugu neophodnu robotičku opremu za normalan rad. Jer želja nam je krenuti raditi s osnovcima - zamislite kakvi bi bili kada bi došli do srednje škole, a da ne spominjem fakultet. 

31. Sjećate li se svog prvog „hand made“ robota?

- Naravno, desilo se to spontano jednog ljeta 2016. Nabavio sam komponente preko interneta, počeo učiti također preko interneta. Zarazno je pravo, kada jednom krenete i uđete u svijet robotike, teško je stati i odustati. Uvijek se može naučiti nešto novo, nešto poboljšati što vas i vuče da radite više. 

32. U svakom poslu, pa makar to bila i robotika, dešavaju se zanimljivosti i anegdote. Možete li se prisjetiti neke?

- Kada je bila u toku ovogodišnja Međunarodna robotička olimpijada FGC2021 Discover & Recover, mi mentori smo rekli učenicima da nas mogu nazvati u bilo koje doba dana ako nešto zapne. I jedne noći ,oko jedan sat, dobijem poziv od Marka da me upita kako da jedan motor isprogramira. Kada sam mu rekao kako, nastavio sam spavati, ali to nije dugo trajalo, 30 minuta kasnije zove i vrišti na telefon: „Profa! Radi! Uspio sam!!!“ „Bravo Marko, hajde sada spavaj.“ (smijeh)