Magazin / Start IZDVOJENO

U svjetlu informacije da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu poništio prvobitnu odluku u predmetu Slaven Kovačević protiv BiH a Veliko vijeće Evropskog suda sada je utvrdilo da nisu prekršena ljudska prava, što je dakle suprotno od prvobitne presude, podsjećamo na analitički tekst koji je za Start napisao advokat Nedim Ademović, stručnjak za ustavno pravo.

Tekst je nastao nakon odluke Visokog predstavnika Christiana Schmidta da se samostalno pozove u ulozi "prijatelja suda" u Evropski sud za ljudska prava u Strazburu na raspravu  pred Velikim vijećem, a objavljujemo dio koji se odnosi na prvobitnu presudu u predmetu Kovačević, i šta ona zapravo znači za bh. društvo i državu.

Ademović je istakao da prvobitna presuda uživa svoje puno opravdanje te da, suprotno svom cilju – pomirenju, neutralizaciji posljedica rata i ponovnoj izgradnji pluralnog društva i države – post-dejtonska etno-nacionalna politika (znači, kombinacija teritorijalnog i nacionalnog dominirajućeg faktora u organizaciji vlasti države) odvela je i državu i društvo u daljnje podjele, segregaciju i marginalizaciju manjinskih građana na lokalnom nivou, i totalnu nefunkcionalnost države i društva kao cjeline.

Suština slučaja Kovačević

" Dejtonska politika davanja prednosti grupnim pravima konstitutivnih naroda pokazala se i politički i pravno neodrživa. Stoga, jačanje individualnih prava i principa političke jednakosti svih građana na cijeloj teritoriji, poput  Presude Kovačević nameće se kao sasvim logično rješenje", piše Ademović za prvobitnu presudu Suda pa nastavlja:

"Navodna briga oko toga da bh. stvarnost nije spremna za ovakvu presudu, apsolutno je neprihvatljiva. Prvo, presuda „Kovačević" ne tiče se navodnog uvođenja proste, većinske demokratije, uz negaciju kolektivnih prava. Presuda se prosto tiče pitanja da li će etno-nacionalni sistem zasnovan na dominantnim teritorijalno određenim grupnim pravima morati dati više prostora političkoj jednakosti zasnovanoj na individualnim pravima. Time se, svakako, neće uvesti klasična većinska demokratija. Drugo, sa „evropskim konsenzusom" se ne može pregovarati. Uskraćivanje političkih prava isključivo zbog etničkih, vjerskih, nacionalnih ili drugih statusnih kriterija, prelazi crvenu liniju evropskog konsenzusa. To je upravo suština slučaja Kovačević", pojašnjava Ademović.

Nadalje, piše on, da čak i ako gledamo to s real-političke strane, davanje prednosti etno-nacionalizmu u Bosni znači davanje prednosti politici koja je dominirala u period od 1995. godine do danas. Kakvi su rezultati- smatra on da je suvišno i komentarisati.

"Da banalizujemo stvari, to bi bilo isto kao da bi uskratili žrtvi zaštitu pod izgovorom da je nasilnik veoma agresivan i da ga ne treba provocirati. Drugim riječima, postoji mnogi koji tvrde da Presuda Kovačević nije poželjna jer su etno-nacionalne snage i dalje u snažnom međusobnom sukobu", pojašnjava Ademović pa dodaje :

"Na kraju-krajeva, mnogobrojne institucije za zaštitu ljudskih prava i jačanje pravne države i demokratije, kao što je i sama Venecijanska komisija, dale su svoje mišljenje o sastavu Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, o čemu govori i ovaj slučaj. Stoga, Presuda „Kovačević protiv Bosne i Hercegovine" uživa poprilično veliki legitimitet", smatra Ademović, misleći naravno na prvobitnu Presudu.

"U svakom slučaju, Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava će svojom odlukom dati ili dodatni legitimitet ovoj presudi ili suprotstaviti svoj stav svemu onom što je u toj Presudi rečeno, što je veliki i pravnički i politički izazov, " zaključio je tada Ademović.

Cijeli tekst čitajte OVDJE