Politika / BiH

Odnosi Bosne i Hercegovine i NATO-a tema su seta pitanja koja je portal Istinomjer.ba uputio nizu zvaničnika/ca i donosioca odluka na nivou države. Da li je moguće da BiH postane članicom EU, a da prije toga ne stekne status punopravne članice NATO-a, slaže li se s konstatacijom Denisa Bećirovićeva da NATO u ovom trenutku BiH treba da pošalje poziv za članstvo te možemo li postati članicom Alijanse s “etničkim vetom”, samo su neka pitanja na koja je do sada odgovorio samo član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

S obzirom na dosadašnji euroatlantski put zemalja istočne Evrope i zapadnog Balkana, smatrate li da je moguće da Bosna i Hercegovina postane članicom Evropske unije, a da prije toga ne stekne status punopravne članice NATO-a?

- Kako se radi o dva odvojena procesa, moguće je da Bosna i Hercegovina postane članicom Evropske unije prije nego što ostvari status punopravnog člana NATO saveza. Međutim, ako uzmemo u obzir dosadašnju praksu, posebno kada se u periodu 2003–2007. desilo veliko „istočno proširenje“ Evropske unije, kada je 12 zemalja takozvanog Istočnog lagera postalo novim članicama, u okviru Petog i Šestog proširenja Evropske unije, svaka od tih zemalja prvo je primana u članstvo NATO saveza pa tek onda u članstvo Evropske unije. Takva praksa bila je izraz tadašnjih geopolitičkih kretanja i odluka velikih sila, uključujući i sam NATO savez i Evropsku uniju. Imajući u vidu sadašnji geopolitički kontekst, moguće je da se takva praksa primijeni i na Bosnu i Hercegovinu, ali o tome odluku, opet, moraju donijeti velike sile, uz saglasnost NATO saveza i Evropske unije.

Prethodni saziv Vijeća ministara BiH je na sjednici održanoj u novembru 2022. godine usvojio Program reformi BiH za 2022. i 2021. godinu. Molimo Vas da nam odgovorite na pitanja šta je aktuelni saziv Vijeća ministara BiH od tog momenta do danas učinio na njihovoj realizaciji te kakav je njihov trenutni status?

- Učešće Bosne i Hercegovine u MAP-u (Membership Action Plan) zapravo je odobreno na sastanku NATO-a u Talinu još 2010. godine, uz uvjet da se početak dostavljanja Godišnjeg nacionalnih programa (ANP) veže za prvobitno rješavanje pitanja upisa perspektivne vojne imovine na državu Bosnu i Hercegovinu (Talinski uvjeti). Na sastanku NATO-a od 5. decembra 2018. godine u Briselu, uz učešće svih ministara vanjskih poslova zemalja članica, Bosna i Hercegovina dobila je poziv da dostavi svoj prvi Godišnji nacionalni program bez bilo kakvih dodatnih uvjeta. Nakon višemjesečnog rada, uz posredovanje zemalja Kvinte, dogovoreno je da se za Bosnu i Hercegovinu Godišnji nacionalni program nazove Program reformi Bosne i Hercegovine i tada je sačinjen potpuno novi i drugačiji dokument, koji je usvojen u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u novembru 2019. godine i dostavljen u sjedište NATO-a u Briselu u decembru iste godine (dakle, za dostavljanje prvog Programa reformi bilo je potrebno manje od jedne godine). Tada je Bosna i Hercegovina formalno započela svoje učešće u MAP-u, što se u domaćoj javnosti potpuno pogrešno naziva „aktivacijom“ MAP-a, iako takav izraz ne postoji u NATO-ovoj terminologiji, jer se u MAP-u učestvuje, i to samo na jedan način – kroz dostavljanje godišnjih nacionalnih programa, koji se za Bosnu i Hercegovinu nazivaju Program reformi. U prvom Programu reformi iz 2019. godine utvrđeno je da će Komisija za NATO integracije sačinjavati, a Vijeće ministara dostavljati, godišnje Programe reformi, što je do sada učinjeno tri puta: za 2020, 2021. i 2022. godinu (Programom reformi iz 2019. godine Bosna i Hercegovina sama određuje vrstu aktivnosti za narednu, 2020. godinu, i tako redom, godinu po godinu).

Sadašnji saziv Vijeća ministara, nažalost, nije uradio ništa nakon toga. U javnosti se moglo čuti obrazloženje da je razlog tome što je prethodni saziv Vijeća ministara u februaru 2021. godine promijenio naziv Komisije za NATO integracije u Komisiju za NATO saradnju, uz jedini glas “protiv” tadašnjeg ministra odbrane Sifeta Podžića, jer je u samom Programu reformi iz 2019. godine jasno rečeno da se koristi naziv Komisija za NATO integracije.

Naziv je promijenjen na inicijativu velikih sila i to suštinski ne mijenja bilo šta u načinu pristupanja Bosne i Hercegovine u NATO savez, iako je sadašnja vlast svoj nerad u NATO integracijama pokušala opravdati neodrživom idejom da sama izmjena naziva Komisije znači korak unazad, što je svakako netačno. Kao argument tome, NATO savez, iste godine, u aprilu 2021, donosi odluku da se prema Bosni i Hercegovini, Ukrajini i Gruziji primjenjuje individualan pristup, koji je za Bosnu i Hercegovinu temeljen na dostavljanju godišnjeg Programa reformi, a za Ukrajinu i Gruziju kroz dostavljanje Godišnjeg nacionalnog programa. Nažalost, sadašnji saziv Vijeća ministara BiH nije od 2022. godine i „najbržeg formiranja Vijeća ministara ikada“ učinio ništa po pitanju dostavljanja Programa reformi pa čak i formiranja te Komisije za NATO saradnju, čime je zapravo put Bosne i Hercegovine prema NATO-u vidno zakočen.

BiH je članica Akcionog plana za članstvo (MAP) u NATO-u kao programa savjeta, pomoći i praktične podrške, prilagođenog individualnim potrebama zemalja koje se žele pridružiti Alijansi te, kako još stoji na zvaničnoj stranici Alijanse, teži ulasku u NATO. Možete li nam obrazložiti zašto se, i pored navedenog, u Smjernicama, načelima i ciljevima u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022–2026. godina, koje su potpisale stranke koje trenutno čine vlast na državnom nivou, ni jednom riječju ne spominje odnos BiH i NATO-a u bilo kakvom kontekstu?

- Samo pitanje ima jednu tehničku grešku jer Bosna i Hercegovina nije članica MAP-a, već je 5. decembra 2018. godine pozvana da učestvuje u MAP-u kroz dostavljanje godišnjih programa reformi, što je učinjeno do sada tri puta. Dakle, MAP se ne aktivira niti se u njemu ostvaruje članstvo, već se u MAP-u učestvuje. Sadašnje matematsko partnerstvo vladajuće strukture, što očito nije nikakva programska koalicija, dogovoreno je kroz niz međusobnih ustupaka „matematskih“ partnera u vlasti, od kojih je najveći dio protiv interesa države Bosne i Hercegovine, kao što je izvjesno i namjerno izostavljanje NATO puta Bosne i Hercegovine iz dogovora o matematskom formiranju novog saziva vlasti iz 2022. godine. Iz toga, vidljivo je kako sam čin formiranja novog saziva vlasti, iako je predstavljen kao izraz kompromisa i dijaloga, nije bio ništa drugo nego sama podjela ministarskih i drugih pozicija u vlasti između matematskih partnera u vlasti, i to u najvećoj mjeri na štetu interesa države Bosne i Hercegovine i njenih građana.


Na nedavno održanom sastanku s generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović izjavio je da je BiH ispunila sve formalne uslove za članstvo u NATO te pozvao Stoltenberga da BiH uputi zvanični poziv za članstvo. Da li se slažete s Bećirovićevom konstatacijom da je BiH ispunila formalne uslove te da li mislite da NATO u ovom trenutku BiH treba da pošalje poziv za članstvo?

- Ne slažem se nikako. Samo učešće u MAP-u kroz izraz „otvorenih vrata“ i dostavljanje godišnjih programa reformi odnosi se na pet poglavlja iz MAP-a: 1. Politička i ekonomska pitanja, 2. Odbrambena/Vojna pitanja, 3. Pitanja resursa, 4. Sigurnosna pitanja i 5. Pravna pitanja. Teško je povjerovati u to da je Bosna i Hercegovina kroz dostavljanje svoja tri programa reformi bila u stanju da obavi sve neophodne reforme u spomenutih pet poglavlja. Ako k tome uzmemo u obzir da je Crna Gora dostavila devet, a Sjeverna Makedonija čak 18 svojih godišnjih nacionalnih programa, onda je jako teško povjerovati da je Bosna i Hercegovina bila u stanju da učini sve neophodne reforme kroz samo tri programa reformi. Jeste li čuli od člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića da je ikada u svojim javnim istupima govorio o ovim MAP poglavljima i potrebnim reformama? Bit će potrebno još jako mnogo posla do trenutka kada NATO savez donese formalnu odluku da Bosnu i Hercegovinu pozove u svoje članstvo, za što će biti potrebna nova odluka, koja je u slučaju Crne Gore bila kroz odluku Parlamenta, a u slučaju Sjeverne Makedonije putem referenduma. Na koji će način Bosna i Hercegovina donositi svoju odluku o prihvatanju poziva za članstvo u NATO savezu bit će izrazom dogovora između Bosne i Hercegovine i NATO saveza, za što vam trebaju politički akteri koji u potpunosti razumiju sve korake u pristupanju NATO savezu.

Smatrate li da BiH može postati članicom NATO-a s načinom odlučivanja u kojem je, kao što je sada slučaj, prisutan “etnički veto”?

- Apsolutno ne. Kao što će to biti slučaj i s integracijom u Evropsku uniju, Bosna i Hercegovina morat će proći niz reformi, od kojih je najvažnija reforma političkog sistema, koji mora biti usklađen s temeljnim principima demokratije, vladavine prava i zaštite individualnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sadašnji politički sistem u Bosni i Hercegovini, temeljen na etničkom principu, nije usklađen sa spomenutim principima, jer kroz etnički koncept direktno podriva demokratiju i očito će se od Bosne i Hercegovine zahtijevati suštinske reforme kako bi Bosna i Hercegovina bila u stanju da se integrira u veće nadnacionalne sisteme, kao što su Evropska unija i NATO savez. Zamislite samo situaciju u kojoj NATO savez treba donijeti odluku da pokrene neku od svojih vojnih misija, za što je potreban konsenzus zemalja članica, pa onda Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, koje sva vojna pitanja mora rješavati svojim konsenzusom, ne donese pozitivnu odluku i time obori ili zakoči neku planiranu NATO vojnu misiju. To jednostavno nije moguće te je ovo samo jedan primjer iz niza reformi koje će Bosna i Hercegovina morati proći da bi se integrirala u NATO savez.

Koji bi, prema Vašem mišljenju, bili ključni benefiti, a šta negativne strane eventualnog članstva BiH u NATO?

- Ključni benefit svakako je kolektivna sigurnost, jer se po članu 5. iz Sjevernoatlantskog (NATO) ugovora napad na jednu članicu Saveza smatra napadom na cjelokupan Savez. Osim toga, naše vojne snage reformirale bi se i opremile po NATO standardima, što bi ih učinilo mnogo efikasnijim i naprednijim nego što je to trenutna situacija. Od negativnih stvari, možda će ponajteže ostvariva stvar biti ta finansijske prirode, koja kaže da svaka zemlja članica NATO saveza mora izdvajati 2% od ukupnog godišnjeg GDP-a za pitanja odbrane. Iako je taj uvjet relativno težak, jer je Bosna i Hercegovina zarobljena u takozvanom fiskalnom okviru, gdje je državni godišnji budžet limitiran na oko jedne milijarde konvertibilnih maraka, to se svakako može promijeniti.

To znači da bi za izdvajanje neophodnih 2% GDP-a za odbranu trebalo potpuno napustiti metod fiskalnog okvira, jer je u suprotnom taj neophodni uvjet neostvariv. Godišnji državni budžet mora biti izrazom stvarnih prihoda i rashoda države Bosne i Hercegovine, u čemu je najveća kočnica postojanje fiskalnog okvira (naprimjer, godišnje se od indirektnih poreza prikupi oko deset milijardi KM, a državni godišnji budžet iznosi manje od jedne milijarde KM, što je jako čudno i neodrživo). Drugih negativnih stvari nema iako ima i takvih koji samo učešće naših Oružanih snaga u vojnim misijama NATO saveza mogu vidjeti kao negativan element, ali je odgovor takvima veoma jednostavan – ne može se postati članicom NATO saveza ako se neće prihvatiti, pored svih benefita, i obaveze koje proizlaze iz članstva u NATO savezu.

(Istinomjer je na navedenu temu uputio pitanja i članovima Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću i Željki Cvijanović, ministru vanjskih poslova BiH Elmedinu Konakoviću, ministru odbrane BiH Zukanu Helezu, predsjedniku Komisije za saradnju BiH s NATO-om Josipu Brkiću i predsjedavajućoj Vijeća ministara BiH Borjani Krišto, ali do ovog momenta niko od navedenih državnih funkcionera/ki nije odgovorio.)