Život / Kultura

 Junuz Čabaravdić, estradni umjetnik, bosanski interpretator sevdaha i starogradskih pjesama, rođen 21, juna 1936. godine u Visokom, iznenada je preminuo 3. jula 2024. godine u Trpnju (Hrvatska) u 89. godini života. Po struci pravnik, od djetinjstva bio je zaljubljenik u neprolazne sevdalinke, narodne i starogradske pjesme.

Slobodno ga se  može uvrstiti u onu pjevačku sevdah generaciju Zaima Imamovića, Safeta Isovića i ostalih, te sjajnih harmonikaša i kompozitora Ismeta Alajbegovića  Šerbe i braće Jovica i Ratomir Petković. Uz sevdalinke koje je uvijek rado pjevao, jako je volio folklor kojeg je aktivno igrao već u prvom zaposlenju (nakon vojske) u PTT-u Sarajevo, koje je imalo svoje Kulturno umjetničko društvo “Đemo Krvavac”. Igrao je folklor i ujedno pjevao i u Akademskom studentskom društvu “Slobodan Princip Seljo” – popularna i poznata sarajevska “Sloga”, kao solista pjevač. U tom ansamblu pjesama i igara bili su i poznati popularni solisti Safet Isović i dr. Himzo Polovina, saopćila je porodica Junuza Čabaravdića.

Interpretator sevdalinki Junuz Čabaravdić snimao je za Muzički arhiv RTV Sarajevo i premda snimaka nema mnogo, veliko su bogatstvo i svojevrsni svjedok vremena zabilježenog u dvadesetak kvalitetnih i sačuvanih audiozapisa. Zajedno s kolegama i kolegicama, nastupao je na mnogim koncertima, među kojima je bilo i puno humanitarnih. Jedan od njih bio je u Banja Luci 1969. godine sa Zaimom Imamovićem na koncertu RTV Sarajevo, u povodu zemljotresa koji je zadesio taj bosansko-hercegovački grad. Među kolegama kao i ljubiteljima sevdaha bio je pjevač koji je bio zadužen i za štimung, tako da je svojim nastupom i svojom vedrinom jako doprinosio općem raspoloženju publike i izvođača programa.

Kao interpretator sevdaha i starogradskih pjesama u povodu pedeset godina estradnog rada i druženja s pjesmom Junuz Čabaravdić objavio je 2017. godine knjigu sevdalinki i starogradskih pjesama. U toj knjizi  vječite, neprolazne sevdalinke, narodne i starogradske pjesme, naglašava se čarobna moć sevdalinke. Za doajena pjevača sevdalinki Zaima Imamovića stoji da je iz Zaimovog glasa zračila ljubav i dobrota, za kompozitora Ismeta Alajbegovića  Šerbu, piše da je svojom muzičkom interpretacijom Šerbo sevdalinku pozlatio. Da su sevdalinke pjesme koje pobjeđuju dobne i vremenske razlike najzornije je potvrđivao tokom cijele pjevačke karijere Junuzov kolega i prijatelj Safet Isović (1936. 2007.), cijenjeni i omiljeni interpretator sevdalinke.  

Čabaravdić u svojoj knjizi podsjeća da je muzika kao umjetnost, spektakl i kao zabava, uvijek  puna toplog i plemenitog ljudskog suosjećanja, obogaćena značajnim porukama. Značaj i vrijednost ove knjige predstavlja izbor pjesama koje su prisutne u raznim sredinama i okruženjima. Ovo je veoma važna povezanost, kontinuiteta stvaralaštva muzičke umjetnosti iz vremena koje ostaje iza nas, i vremena koje dolazi. Zaželio je da ova knjiga pjesama bude njegov  skroman pokušaj i doprinos očuvanju bh. kulturnog naslijeđa na ovom muzičkom području s iskrenim uvjerenjem da se s pjesmom uvijek može puno kazati, a dobro je znana i narodna poslovica „ko pjeva zlo ne misli“.

Zaključno je mlađim generacijama, generacijama koje dolaze, i koje će doći, Junuz Čabaravdić poručio da ne dopuste da ovo pjesničko i pjevačko biserje padne u zaborav. Zanimljivo je kako je Junuz Čabaravdić bio i likovno usmjeren, tako da je svoju knjigu osobno likovno uredio i obogatio lijepim ilustracijama.

Junuzovim odlaskom nastala je u njegovoj obitelji, u familiji Čabaravdića, kao i u svima koji su ga voljeli i poštovali  - praznina, velika i bolna. Zaljubljenik u sevdah ostavio je neizbrisiv trag u životu svih koji su ga poznavali. Samo je utješno da je u snu otišao u vječnost, dakle spavajući. Biti će sahranjen u rodnom Visokom.