Život / Kultura

Mjesec ramazana nije samo mjesec posta i pobožnosti, nego mjesec buđenja čovjeka, njegove savjesti, odgovornosti i spremnosti na promjenu. To je vrijeme u kojem se vjera vraća svom izvornom smislu: da bude snaga koja čovjeka pokreće, a ne uspavljuje - kazao je u razgovoru za Fenu direktor Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu Senaid Zajimović. 

Zajimović je govorio o značaju mjeseca ramazana u kojem nas post uči samodisciplini, ali i solidarnosti, podsjeća na gladne, obespravljene, zaboravljene, starije, usamljene, napuštene.

- Njegov značaj se ogleda u tome da nas osposobi da budemo bolji ljudi, pravedniji građani, osjetljiviji članovi društva i odgovorniji vjernici. "Najbolji ljudi su oni koji su najkorisniji široj društvenoj zajednici", kaže Poslanik a.s. – kaže Zajimović.

Ramazan nas poziva, dodaje on, da popravimo sebe, ali i da popravljamo svijet oko sebe: da se borimo za pravdu, da štitimo dostojanstvo čovjeka, da ne pristajemo na nepravdu, korupciju, nasilje i poniženje. Vjera u ramazanu dobija svoju punu dimenziju, da bude snaga promjene, pokreta i izgradnje, a ne puka emocija.

-  U našem bh. kontekstu, gdje su ratna iskustva, poratne traume, tranzicijske nepravde i društvena nesigurnost ostavili duboke tragove, ramazan ima i dodatnu ulogu: da nas iznova podsjeti na vrijednost zajedništva, povjerenja, strpljenja i međusobne brige. On nas uči da vjera nije samo individualna pobožnost, već kolektivna odgovornost, da gradimo društvo u kojem niko neće biti zaboravljen, obespravljen ili marginaliziran. Zato je ramazan mjesec u kojem se obnavlja moralna snaga zajednice, jača društvena kohezija i vraća svijest o tome da su vjera, etika i društveni angažman nerazdvojivi – ističe Zajimović.

S obzirom na to da nas ramazan zatiče u vremenu globalne nesigurnosti, ratova, stradanja, prijetnji novim sukobima, teške ekonomske situacije i rastuće inflacije, Zajimović kaže da u takvom ambijentu ramazan dolazi kao poziv na buđenje društvene savjesti.

- On nas ne uči pasivnom čekanju, nego aktivnoj nadi. Pouzdanje u Allaha, dž. š., ne znači povlačenje iz stvarnosti, već hrabrost da joj se suočeno, dostojanstveno i odgovorno pristupi. Biti sudionik ramazanskog dobra znači biti na strani ugroženih, podizati glas protiv nepravde, boriti se za slobodu, dostojanstvo i osnovna ljudska prava, pomagati siromašne, zbrinjavati unesrećene i graditi društvo solidarnosti. Ramazan nas uči da vjernik ne smije biti nijemi posmatrač patnje, već njen aktivni ublažavatelj – ističe on.

Kroz sadaku, zekat, humanitarni rad, volonterizam, ali i kroz javno zauzimanje za pravdu i istinu, dodaje on, ramazan nas pretvara u pokretače dobra, a ne samo njegove konzumente.

- U vremenu globalnih kriza, ramazan nas podsjeća i na našu međunarodnu odgovornost. Ummet danas dijeli sudbinu svijeta; ratovi, izbjeglištvo, siromaštvo i nepravde ne poznaju granice. Zato ramazanski duh solidarnosti mora prelaziti lokalne okvire i  prerastati u svijest o zajedničkoj ljudskoj sudbini. Naša briga za građane Palestine, Sudana, Sirije, Jemena, Ukrajine i svih drugih kriznih žarišta nije samo političko ili humanitarno pitanje, nego duboko vjersko i moralno opredjeljenje. Ramazan nas uči da ne zatvaramo oči pred tuđom patnjom, jer je ona i naša, te da snaga vjere raste upravo onda kada se pretače u konkretno, vidljivo i djelotvorno dobro – ističe Zajimović.

On podsjeća na prvu riječ Objave "Uči!", te pojašnjava da to nije bio poziv na pasivno čitanje, nego na aktivno razumijevanje, promišljanje i djelovanje. Kur’an nije knjiga izolacije, već knjiga života, pokreta i odgovornosti.

- Čitati Kur’an znači čitati stvarnost, razumijevati društvo, prepoznavati nepravdu i boriti se protiv nje, graditi mir, štititi slabog i braniti ugroženog. Njegove poruke nisu namijenjene samo da nas ganutljivo dotaknu, nego da nas trajno promijene – naglašava on.

Ako Objavu svedemo samo na formu, dodaje, a ne pretvorimo je u etiku, karakter i društveni angažman, tada gubimo njenu suštinu.

Kur’an traži od nas, naglašava Zajimović, da budemo živi, aktivni, budni i odgovorni ljudi, koji će u svakom vremenu i okolnostima biti svjedoci istine, pravde i dobra.

- U našem kontekstu, to znači da Kur’an mora oblikovati naš odnos prema porodici, radu, javnom prostoru, institucijama i društvu u cjelini. Vjera ne smije ostati zatvorena u džamijskim zidovima, nego se mora prepoznati u poštenju, profesionalnosti, socijalnoj osjetljivosti, borbi protiv korupcije, nepravde i nasilja. Tek tada Objavu nismo sveli na formu, nego smo je pretvorili u sistem života, u snagu koja gradi stabilno, pravedno i humano društvo – poručio je u intervjuu Feni direktor Gazi Husrev-begovog vakufa u Sarajevu Senaid Zajimović.