Vijesti / Svijet

Evropski Romi su registrovani, sterilizirani, getoizirani i zatim deportovani u koncentracione logore prije i tokom Drugog svjetskog rata. Nacisti su ubili između 250.000 i 500.000 Roma u holokaustu, a taj događaj oni nazivaju Porajmos, što u prijevodu znači uništenje. 

Prije otprilike hiljadu godina, nekoliko grupa naroda migriralo je od sjeverne Indije i razasuli su se diljem Evrope tokom nekoliko narednih stoljeća, piše magazin Thought Catalog.

Iako su ovi narodi bili dio nekoliko plemena, od kojih su najveći Sinti i Romi, starosjedioci su ih zvali kolektivnim imenom "cigani".

Nomadi, tamnoputi, nekršćani, govore strani jezik (romani jezik) i nisu vezani za mjesto, Romi su bili puno drugačiji od drugih naroda naseljenih u Evropi.

Nerazumijevanje romske kulture stvaralo je sumnje i strahove, što je zauzvrat dovelo do nagađanja, stvaranja stereotipa, predrasuda i pristrasnih priča. Mnogi još uvijek vjeruju u puno ovih stereotipa i priča bez preispitivanja.

Kroz nekoliko narednih stoljeća, ne-Romi, koje Romi zovu Gaje, neprestano su pokušavali ili asimilirati Rome ili ih ubiti. Pokušaji asimilacije uključivali su krađu njihove djece i smještanje s drugim porodicama, davali su im stoku i stočnu hranu očekujući da postanu poljoprivrednici, zabranjivali su njihove običaje, jezik i odjeću i prisiljavali ih da pohađaju škole i crkve.

Dekreti, zakoni i edikti često su dozvoljavali ubijanje Roma. Pruski kralj Frederick William I je 1725. naredio vješanje svih Roma starijih od 18 godina.

Praksa "lova na Rome" bila je učestala, a bila je slična lovu na divlje životinje. Čak je 1835. godine, u lovu na Rome ubijeno preko 260 muškaraca, žena i djece.

Iako su Romi prošli stoljeće takvih progona, oni su ipak bili relativno nasumični i sporadični sve do 20. stoljeća kada su negativni stereotipi postali intrinzično oblikovani u rasni identitet, nakon čega su ih počeli sistemski ubijati.
 
Progon Roma krenuo je na samom početku Trećeg rajha. Romi su privođeni i zatvarani u koncentracione logore i provođene su prisilne sterilizacije prema Zakonu za prevenciju nasljedno oboljelog potomstva.

Na početku, Romi nisu imenovani kao grupa koja prijeti arijevskom, germanskom narodu. To je bilo zato što, prema nacističkoj rasnoj ideologiji, Romi su pripadali arijevskoj rasi.

Međutim, nacisti su imali problem - kako mogu progoniti grupu koja je toliko okružena negativnim stereotipima, a pripada arijevskoj nadrasi?

Nacistički rasni istraživači na kraju su naišli na takozvani "naučni" razlog da se progoni većina Roma. Svoj odgovor su našli u knjizi profesora Hans F. K. Günthera "Rassenkunde Europas" (Rasna antropologija Evrope). 

- Romi su uistinu zadržali neke elemente iz svog nordijskog doma, ali potječu iz najnižih slojeva stanovništva u toj regiji. Tokom svojih migracija miješali su se s krvlju okolnih naroda i tako postali orijentalna, zapadno-azijska rasna mješavina, s dodatkom indijskih, srednjoazijskih i evropskih sojeva. Njihov nomadski način života rezultat je ove mješavine. Romi uglavnom imaju stran uticaj na Evropu - napisao je on.
 
S tim uvjerenjem, nacisti su trebali utvrditi ko je "čisti" Rom, a ko "miješan". Tako su 1936. osnovali Odjel za istraživanje rasne higijene i populacijske biologije, na čijem je čelu bio dr. Robert Ritter, koji je proučavao romski problem i davao preporuke za nacističku politiku.
 
Baš kao i sa Židovima, nacisti su trebali da odrede ko se trebao smatrati "Romom". Ritter je odlučio da bi neko mogao biti smatran Romom ako su mu "baka ili djed bilo s majčine ili s očeve strane bili Romi" ili ako su "dvoje ili više baka i djedova djelomično Romi".

Kenrick i Puxon optužuju Rittera za ubistva dodatnih 18.000 njemačkih Roma koji su izgubili živote zbog ove inkluzivnije oznake. Nisu se slijedila ista pravila kao i za Židove, kojima su troje ili četvoro baka i djedova trebali biti Židovi.
 
Da bi proučavali Rome, Ritter, njegova pomoćnica Eva Justin i njegov istraživački tim posjetili su romske koncentracione logore (Zigeunerlagers) i pregledavali hiljade Roma - dokumentovali, registrovali, intervjuisali, fotografisali i na kraju ih kategorizirali.
 
Na osnovu ovog istraživanja, Ritter je formulisao da je 90 posto Roma mješovite krvi i s tim su zaključili da su oni opasni.

Nakon što su utvrdili "naučni" razlog da vrše progone 90 posto Roma, nacisti su trebali odlučiti šta da rade s ostalih 10 posto - oni koji su imali nomadske karakteristike ocijenjeni su da imaju najmanji broj "arijevskih" kvaliteta.

U nekoliko navrata, ministar unutrašnjih poslova Heinrich Himmler razgovarao je o tome kako "čiste" Rome treba pustiti da relativno slobodno lutaju i predložio formiranje posebnog rezervata za njih. Vjerojatno kao dio jedne od tih mogućnosti, devet romskih predstavnika izabrano je u oktobru 1942. i rekli su da naprave spiskove Sintija i Lallerija koji će se spasiti.
 
Sigurno je došlo do zabune u nacističkom rukovodstvu. Mnogi su željeli da svi Romi budu ubijeni, bez izuzetaka.

- Poseban tretman značio bi temeljno odstupanje od istovremenih mjera borbe protiv romske prijetnje i stanovništvo i niži čelnici stranke uopće ne bi razumjeli takve postupke. Isto tako, Führer ne bi pristao dati jednom dijelu Roma njihove nekadašnje slobode - napisao je Martin Bormann u pismu Himmleru 1942. godine.
 
Iako nacisti nisu otkrili "naučni" razlog za ubijanje ostalih 10 posto Roma kategoriziranih kao "čisti", nisu pravili razlike između njih kada su deportovani u Auschwitz ili druge logore smrti.
 
Do kraja rata, u Porajmosu je ubijeno oko 250.000 do 500.000 Roma - otprilike tri četvrtine njemačkih Roma i polovinu austrijskih Roma.