Novi broj magazina Start BiH donosi ekskluzivno i uz dozvolu autora Ruždije Adžovića odlomke iz njegove nove knjige o bosanskohercegovačkom a svjetski poznatom filmskom scenaristi, pjesniku i akademiku Abdulahu Sidranu pod nazivom „Sidran: živjeti, svjedočiti epohu“
Ovo je deveta knjiga ovog autora čija su djela prevedena na engleski, turski i albanskijezik. Na ovoj knjizi, autor je radio gotovo dvije godine. Adžović je poznat i po romanu „Ogrlica iz Šanliurfe“ čije će sedmo izdanje na bosanskom jeziku takođe objaviti „Buybook“. Prije nekoliko mjeseci, ovaj roman je, između ostalog, objavljeni u Americi, na engleskom jeziku.
Knjiga o Abdulahu Sidranu se pojavljuje nakon još jedne uspješne Adžovićeve knjige „TUNJO – razgovori sa Muhamedom Filipovićem“, koju je prije dvije godine objavio „Buybook“.
Knjiga „Sidran“ već je skrenula pažnju izdavača iz Turske i Italije a u toku su pregovori autora o njenom prevođenju i objavljivanju u tim zemljama. Objavila je izdavačka kuća „Connectum“ i svoj primjerak možete odmah i rezervisati.
Uz dozvolu autora prenosimo jedan od odlomaka iz knjige koji je objavljen u novom broju magazina Start BiH:
(…)
Kad razmišljam o tome šta me napravilo piscem i zbog čega, onda mislim da su to sigurno, stoposto, te godine provedene u barakama. Da li je moguće zamisliti - ne znam da li se vidi i u jednom filmu koji sam radio - da krov prokišnjava, naš tavan prokišnjava. Nas tri brata spavamo na bračnom krevetu koji je tijesan za troje muškadije. Ima ona srednja drvena prisastavnica, ona ubi. Ako je Ekrem sam u svome dijelu, onda se ja i Edo guramo u ovom drugom. Pa smo pravili neke dosjetke: zatrpamo dolje jastucima, pa da treći, to sam često bio ja svojom voljom, legne poprijeko ispod njihovih nogu. Ali krov prokišnjava, kapi idu po našem krevetu. Mama Behija donosi lonce i šerpe i metne jednu kantu gdje kapa i drugu na drugom mjestu. I sad ti, dok spavaš, moraš paziti kako se krećeš da ne prevrneš te kante, ode sve u helać. A majka ustaje svakih pola sata da prospe ono što je nakapalo, pa da vrati prazan sud. Regularno smo pišali kroz prozor, da ne bi iš'o na kraj barake noću ako ti se pripišalo.
To je bila jedna svirepa kazna pod kojom je Udba držala sve one koje je smatrala političkim krivcima, u nastojanju da od njih stvori robove, poslušnike, denuncijante, one koji će obavezno cinkariti, čak i potvarati...
Komentara: 0
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije StartBiH.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Morate biti prijavljeni kako bi ostavili komentar.