Život / Turizam

Tri žene Elma Kablar iz Bosne i Hercegovine, Zoe Hamel iz Francuske i Josephine Mintel iz Sjedinjenih Američkih Država završile su jedinstveni poduhvat prelaska Bijele staze Via Dinarice BiH i prešle gotovo 330 kilometara planinskih staza.

Bio je to za njih, kažu, odličan test mentalne i fizičke snage, dobar put upoznavanja kulture i prirode koju ima BiH jer je taj mega trail mnogo više od planinarenja. Na tom putu upoznale su sebe i shvatile koje su vrijednosti u životu, upoznale kulturu države i shvatile koliko su svakodnevni problemi nevažni.

- Vratite se prirodi i istinskom razumijevanju suštine života. Ono što je važno je da čovjek treba da se vrati prirodi - ona je život. Treba da zaštitimo i čuvamo ono sto imamo, a imamo mnogo - istaknula je Kablar u razgovoru za Fenu.

Njih tri su tokom dvije sedmice tehnikom thru hiking s kombinacijom fast hikinga (brzog planinarenja) i brdskog trčanja prešle cijelu Bijelu stazu BiH u dužini od gotovo 330 kilometara, počevši od istočne granice BiH prema Crnoj Gori i krećući se ka zapadnoj granici s Hrvatskom.

Cilj ovog poduhvata je bio upoznavanje s rutom i promocija Bijele staze Via Dinarice BiH, kao i lokalnih zajednica kuda ona prolazi kako bi se inspirisali bh. građani i turisti da koriste ovu stazu za outdoor aktivnosti.

Trkačice su se vodile principima "leave no trace" (ne ostavljaj tragove) i "manje je više" (#reduce #reuse #recycle) te su tako minimizirale negativan utjecaj na stazu i prirodu kojom su prošle.

Na put su krenule 16. juna do Doline Suha prema Trnovačkom jezeru podno Maglića, prenoćile su u Planinarskoj kući pored Trnovačkog jezera gdje se može naručiti hrana i piće. Sutradan su krenule via Dinarica Bijelom stazom BiH preko Prijevora ka Donjim Barama. Tu ih je zatekao pljusak te su morale otići do Tjentišta, a kada je prestala kiša vratili su se na put.

Sljedeći dan krenule su do Orlovačkog jezera na Zelengori. Na nekim dijelovima staza je zarasla i markacije nisu bile vidljive ipak popele su se na Uglješin vrh (1859m) odakle se pružao predivan pogled. Potom su krenule put Bregoč vrhu (2014m). Provlačile su se kroz grane i prolazile kroz travu koja im je dosezala do kukova, a noć su provele kod jezera u srcu Zelengore.

- Na ovom putu ponovo sam se uvjerila koliko smo posebni, gostoprimljivi, srčani i drugačiji. Na ovom putu svi su s nama dijelili sve. Dok sam hodala po ‘svijetu’ svugdje je bilo organizirano i dijelili su se samo grickalice, eventualno piće, ali vas nikad niko ne bi pozvao i nahranio kao da ste u hotelu jer i oni su došli kampovati i ponijeli onoliko koliko je dovoljno za njih. Volim BiH i mislim da trebamo zaštiti i čuvati i voljeti jedne druge. Jesmo drugačiji i često kritikujemo jedni druge, a nismo ni svjesni koliko smo jači i bolji kada stanemo jedni uz druge - priča Kablar.

Put od Orlovačkog vodio ih je do Štirinskog jezera, a potom ka Velikoj Leliji (2032m), nakon čega su nastavile put ka Lalović kampu gdje su provele noć.

U ponedeljak, 20. juna krenule su prema Ljutoj što je udaljeno 31 kilometar. Prva tačka je bila Kalinovik, potom vrh Lukovac (1768m) do krajnjeg odredišta Ljuta. Prenoćile su u domaćinstvu “Oko Treskavice”, a već naredni dan krenule za Planinarski dom Vrela na Visočici.

Taj dan bio je izuzetno vreo tako da su se morale osvježavati na svakom izvoru pored kojeg su prošle. Prešle su oko 15 kilometara i više od 1.000 metara nadmorske visine. U domu Vrela predsjednik Terra Dinarice, organizacije koja je trasirala i razvija Via Dinaricu, Zehrudin Isaković donio im je potrebne stvari za nastavak puta.

Srijeda, 22. juna bila je rezervirana za bjelašničko selo Lukomir preko vrha Vito na Visočici, kanjon Rakitnice i Bobovice što je ukupno 18 kilometara koje su morale prijeći. U Lukomiru su ostale noćiti u pansionu istog imena.

Sljedeći dan krenule su prema Boračkom jezeru. Trebalo je prijeći 30 kilometara. Iznad kanjona Rakitnice je bio veliki izazov jer su na nekim dijelovima morale prelaziti preko sajle. Drugi izazov je bio kada mi je poskok prešao ispred nogu, a spremala se i oluja koja je na sreću otišla na drugu stranu.

Poslije brojnih izazova stigle su do Boračkog jezera. Savez izviđača grada Zenice ih je podržao i ustupio dom za prenoćište i odmor. Sutradan su se uputile prema Rujištu gdje su također provele noć, a odakle ih je put dalje vodio do bosanskohercegovačke planinske planete Prenj.

- Krenule smo u avanturu zvanu Prenj. Toliko sam bila sretna jer je svima to bio prvi put. Napokon sloboda i lakoća jer sam ostavila ruksak u podnožju vrha Zelena glava (2103m) i istrčala do vrha i nazad. S vrha se pružaju nevjerovatni pogledi - kaže Elma Kablar.

Nastavile su dalje, ali stigle su samo do Vrutka gdje su ih planinari savjetovali da tu i ostanu jer je Međuprenje daleko. No, onda je počela prava avantura. Pošto je Vrutak bio zaključan imale su jedinu opciju da prenoće u kontejneru iznad Vrutka, kojeg su očistile i namjestile.

Naredni dan nakon gotovo pet sati došle su i do Međuprenje. Išle su stazom koja vodi prema Glogošnici jer je staza via Dinarica tim dijelom nova i trenutno nije prohodna. Kada su sišle iz šume dočekao ih je makadam dug 10 kilometara, a potom su imale prijevoz do hotela gdje su prespavale.

U ponedjeljak, 27. juna bio je dan kada su dobile informaciju od francuske ambasade u BiH da im je odobren dio sredstava za projekat i bio je to dan kada su nastavile put dug deset kilometara do Planinarskog doma Plasa.

- Navečer nas je dočekao nevjerovatan pogled i mogli smo da vidimo milky way. Kućica usred Čvrsnice s pogledima na okolne planine, zvijezde, tišina i zvuk prirode. Ne mogu, a da ne kažem da ovo vrijedi ‘milion dolara’ - kazala je Elma.

Naredni dan čekao ih je 28 kilometara dug put do Parka prirode Blidinje i Hajdučkih vrata na Čvrsnici odakle pogled, kažu, oduzima dah. Potom su se uputile prema Planinarskom domu Vilinac koji je nažalost bio zatvoren gdje su odmorile i nastavile put ka vrhu Veliki Vilinac (2113m).

Posljednji dan prelaska planinskih kilometara bio je srijeda, 29. juna, kada su trebale popeti planinu Vran koja je vertikala i u manje od pet kilometara ima 1.000 metara elevacije. Popele su vrh Vrana (2020m), ali i Mali Vran (1961m).

- Ovdje smo proslavile jer je to bio i naš posljednji uspon Via Dinaricom. Žene su prešle Via Dinaricu stazu kroz Bosnu i Hercegovinu i osvojile srca mnogih koje su sretale usput. Nevjerovatno je i pomisliti da smo 14 dana svaki dan toliko prelazile, penjale i mnogo toga doživjele - ispričala je Kablar u svojim zapisima s planinskih vrleti.

Ovaj poduhvat su njegove učesnice samostalno finansirale, a izuzetno značajna je bila podrška kompanija i pojedinaca koji su svojim vremenom, gorivom, znanjem, opremom, namirnicama, savjetima, dobrotom i gostoprimstvom učinili da ovaj poduhvat bude uspješan.

Nakon ovog poduhvata, nositeljice projekta planiraju organizirati radionice i treninge za žene u Bosni i Hercegovini, s ciljem da ih obuče i pripreme za thru hiking i fast hiking cijelom stazom u nekoliko etapa, kako bi u ovom poduhvatu naredne godine učestvovao mnogo veći broj žena.

Nositeljice projekta također planiraju saradnju sa školama i univerzitetima, posebno UWC Mostar, Univerzitetima u Mostaru i Sarajevu, kako bi podučavale o trčanju, trail trčanju, fast i thru hikingu, inspirirale mlade da se aktiviraju i istražuju prirodne ljepote Bosne i Hercegovine, te ohrabrile ih da organiziraju prilagođene fast hiking aktivnosti. U nastavku aktivnosti će im od izuzetnog značaja biti sredstva koja su dodijelile Fondacija La Terra Nostra i francuska ambasada u Bosni i Hercegovini.

Organizator projekta je sportsko udruženje Modern Escape Europe koje je posvećeno djelovanju u oblasti sporta, ekologije, turizma, organiziranja takmičenja i sportskih aktivnosti, kao i afirmaciji trail trčanja, planinarenja, zdravih životnih navika i trčanja kao sporta u BiH, Evropi i svijetu.