Život / Kultura

Dokumentarni film "Vidio sam Suno" u režiji Katalin Barsony prikazan je večeras na Sarajevo Film Festivala gdje je imao svjetsku premijeru, otkrivajući intimno i bolno svjedočanstvo o prisilnoj deportaciji, životu u izbjegličkom kampu i borbi za identitet romske porodice rastrzane između Njemačke i Kosova.

"Vidio sam Suno" u okviru Takmičarskog programa - dokumentarni film (Mađarska, Belgija, 2025, 92 min.) donosi priču o najmlađem od trojice braće Hasani Nasmiju, koji je rođen u Njemačkoj gdje su  njegovi roditelji Romi pobjegli od rata na Kosovu.

Nasmi je znao samo za siguran život dok jednog dana njemačka policija nije došla da bi njega, njegovu braću i njihovu majku vratila na Kosovo.

Poslani su u razrušeni izbjeglički kamp na sjeveru poslijeratnog Kosova, prisiljeni živjeti bez struje i pitke vode, u ledenoj hladnoći zemlje koju on nikada nije upoznao. U kampu 12 ljudi dijeli jednu sobu. Ono što slijedi nije samo egzil identiteta, nego budućnosti i doma.

Dok se braća suočavaju s grubom realnošću raseljenosti, film prikazuje njihov svijet neizvjesnosti, čežnje i tihe odlučnosti. Kako godine prolaze, film prati pojedinačne puteve braće Hasani, dajući uvid u svakodnevni život u izbjegličkom kampu na Kosovu i život u njemačkom društvu, fokusirajući se na odrastanje djece uhvaćene u unakrsnoj vatri albanskih i srpskih nacionalista.

Film prikazuje njihovu egzistenciju kao manjine koja se suočava sa nedostatkom pristupa obrazovanju, dok protagonisti tokom godina uče da komuniciraju na romskom, srpskom i albanskom jeziku, snalazeći se u religijskim i jezičkim razlikama.

Autorica filma Katalin Barsony istakla je u izjavi za Fenu da njen film šalje univerzalnu poruku svima koji danas prolaze kroz prisilnu repatrijaciju.

Podsjeća da postoje porodice u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), Njemačkoj, drugim dijelovima zapadne Europe gdje su dijelovi porodice razdvojeni, a onda im slijedi mnogo godina čežnje.

- To je poznato i publici zemalja bivše Jugoslavije, uključujući i BiH, gdje postoje razorene obitelji iz raznih razloga - kaže Barsony.

Redateljica naglašava da se radi o rijetkom dokumentarcu za čije snimanje joj je bilo potrebno ukupno 15 godina, "od prvog kadra do današnje svjetske premijere".

- U njemu vidimo dječake koji odrastaju u odrasle osobe, porodicu koja se konačno ponovno ujedinjuje nakon godina razdvojenosti, živeći u kampu za interno raseljene osobe u sjevernom dijelu Kosova - pojasnila je.

Također je naglasila da ovim filmom želi započeti razgovor o teškoj situaciji Roma, šta se dogodilo s njihovim zajednicama u raznim zemljama Jugoslavije, tokom i nakon rata.

Zaključila je da je apatridija i dalje problem koji uveliko pogađa siromašne zajednice te da i to, između ostalog, želi istaknuti svojim filmom.  

Dodala je da u današnjoj globalnoj krizi u svijetu, film "Vidio sam Suno" govori o univerzalnim ljudskim vrijednostima, ljubavi, čežnji i porodičnim vrijednostima "koje imamo i koje trebamo čuvati".

U takmičarski program - dokumentarni film SFF-a uvršteno je 20 filmova, i to 12 dugometražnih i osam kratkih dokumentarnih ostvarenja, od kojih će pet filmova imati svjetsku premijeru, tri međunarodnu, deset filmova će zabilježiti regionalnu premijeru, a dva bosanskohercegovačku.

Jedan film je odabran za program izvan konkurencije i imat će međunarodnu premijeru.