Magazin / Start IZDVOJENO

 U ekonomskom smislu, direktno ili indirektno, dijaspora čini čak jednu trećinu bruto društvenog proizvoda Bosne i Hercegovine. Kada je pak riječ o investicijama iz dijaspore, karakteriše ih to što se uglavnom radi o visokoizvoznim kompanijama. Osim što otvaraju nova radna mjesta, te investicije donose i nove tehnologije u sredine u koje dođu, uvode i neke nove vrijednosti, nove načine poslovanja, nova znanja. Razgovarali smo sa nekima od onih koji su odlučili uložiti u BiH, prenose nam različita iskustva, a sve ih vodi nostalgija i želja da se pomogne državi, posebno lokalnoj zajednici iz koje potiču

Piše: Zdravko Čupović ([email protected])

Nevladina neprofitna organizacija Naša perspektiva (NP) već 15 godina je angažovana i fokusirana na involviranje bh. dijaspore u razvoj zemlje porijekla. Ističu kako su među prvima prepoznali da se neangažovanjem ove populacije, koja broji oko dva miliona osoba širom svijeta, propuštaju mogućnosti značajnog uticaja na socio-ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine.

Armin Alijagić, iz NP, koji je ujedno i rukovodilac Biznis centra bh. dijaspore, u razgovoru za magazin Start BiH kaže kako, nažalost, ne postoje zvanični statistički podaci o tome koliko je dijaspora do sada uložila u BiH te da to vjerovatno i nije moguće tačno izračunati iz razloga što neki poslovni ljudi iz dijaspore u BiH ulažu sa bh. pasošem pa se vode kao domaći dok drugi ulažu pod stranim pasošem pa se vode kao strani investitori te da bi možda trebalo uvesti neku „međukategoriju“ koja bi statistički obuhvatala investicije iz dijaspore.

- Međutim, mi znamo za brojne primjere dobre prakse dijasporskih ulaganja. Samo tokom našeg projekta koji je trajao između 2017. i 2022. mi smo pomogli preko 166 kompanija širom BiH koje su bile povezane sa dijasporom i koje su samo u tom periodu otvorile preko 2.000 novih radnih mjesta i investirale više od 100 miliona maraka, a to je samo jedan dio ulaganja iz dijaspore koja smo mi registrovali kroz svoj rad. To znači da su u stvarnosti brojke i znatno veće jer naravno da nije moguće da mi budemo uključeni u svaku investiciju - navodi Alijagić.

On potom dodaje kako se uglavnom radi o mlađim kompanijama prosječne starosti oko tri godine, koje su mahom snažno izvozno orijentisane.

- Prema našim istraživanjima, prosječna bh. kompanija izvozi 15 posto svoje proizvodnje, dok prosječna kompanija koja je povezana sa dijasporom izvozi 70 posto, što znači da dijaspora koja dolazi u BiH ne samo da donosi svjež kapital nego donosi i nova tržišta. Uglavnom se radi o kompanijama koje su fokusirane na outsourcing, gdje kompanije iz inostranstva prebacuju određene poslovne procese, proizvodne ili neke druge u BiH - navodi naš sagovornik koji je i sam živio 15 godina u inozemstvu, u Holandiji, gdje je završio ekonomiju, te se odlučio vratiti u BiH.

On, međutim, ističe još jednu važnu činjenicu koja je od izuzetne važnosti za bh. ekonomiju, gdje dijaspora ima snažan uticaj iako se direktno ne mogu nazvati investitorima. Naime, Alijagić naglašava kako postoje brojni slučajevi gdje su naši ljudi u inostranstvu imali ključne odluke u kompanijama u kojima rade po svijetu kada su one donosile odluke o budućim investicijskim destinacijama. Naime, naš sagovornik tvrdi da su upravo prijedlozi i preporuke radnika porijeklom iz BiH u mnogo slučajeva bili presudni.

Dijasporske investicije su visokoizvozno orijentisane

Uprkos uvriježenom mišljenju koje preovladava u javnosti o BiH kao duboko koruptivnoj zemlji iznenađujuće zvuči da takvih iskustava nisu imali.

- U nijednom slučaju kod ovih 166 kompanija koje sam spomenuo nismo imali slučaj korupcije, da je neko tražio novac i slično. To je ujedno i poruka i svima u dijaspori, odnosno možda neka vrsta motivacije da i oni ovdje ulože jer mi razumijemo da dijaspora, a i svi ostali investiraju na nivou percepcije, a ne na nivou stvarnog stanja, tako da je na nama i u narednim godinama da se potrudimo da BiH prikažemo kao lokaciju na kojoj se može uspješno poslovati - kaže Alijagić.

Na konstataciju da iz BiH prema svijetu već 30 godina odlaze uglavnom negativne vijesti te da to sigurno ne doprinosi „percepciji“, naš sagovornik kaže kako je i to jedna od prednosti kada je u pitanju naša dijaspora jer oni puno bolje razumiju i shvataju pravu situaciju i razumiju sve potencijalne rizike.

- Mora se istaknuti da dijaspora često investira i na bazi emocija i da će vrlo često investirati u mjesta iz kojih su porijeklom. Inače, ostvarili smo partnerstvo sa 30 lokalnih zajednica širom BiH sa kojima radimo na privlačenju i involviranju dijaspore, a prvi korak u tom pravcu je stvaranje međusobnog povjerenja. To nije sprint nego maraton - ističe Alijagić.

Kada je riječ o Našoj perspektivi, ona dijaspori nudi brojne programe podrške koji obuhvataju širok spektar usluga - od savjetovanja, preko konsultacija i planiranja do jednokratne pomoći i do 70.000 maraka za nabavku određene opreme.

- Imamo i programe koji targetiraju, odnosno pokušavaju da aktiviraju cjelokupne resurse jer dijaspora nije samo finansijski resurs nego su to i ljudi koji imaju određena znanja i kontakte, a ta vrsta uvezivanja može biti od ogromne pomoći za izlazak na strana tržišta za domaće kompanije. Imamo i meni drag program za stažiranja mladih jer trebamo da malo više sarađujemo sa drugom i trećom generacijom naših iseljenika, a ovaj program omogućuje mladim ljudima koji studiraju širom svijeta da dođu privremeno u BiH na praksu u domaće firme - navodi naš sagovornik te otkriva kako su prije mjesec dana formirali i poslovno-savjetodavno Vijeće koje čini 20-ak uspješnih Bosanaca i Hercegovaca iz cijelog svijeta, koji zauzimaju visoke pozicije u najvećim globalnim kompanijama sa ciljem da ih na neki način uvežu i povežu sa BiH.

Na samom kraju, Alijagić je još jednom naglasio i potcrtao važnost investicija iz dijaspore u odnosu na novčane doznake iz inostranstva koje naši građani šalju u BiH.

- Novčane doznake su nam bitne jer one već godinama preveniraju ekonomski kolaps u BiH i često su ona nužna kompenzacija za niske plate, penzije ili za nedostatak bilo kakvih primanja za hiljade porodica. Međutim, sa investicijama iz dijaspore vi ne održavate ekonomiju već je gradite! To je ogromna razlika. Ono što čini dijasporske investicije karakterističnim, jeste što se uglavnom radi o visokoizvoznim kompanijama. Mi često kažemo da trebamo da koristimo i konzumiramo domaće, ali nama zapravo treba da više izvozimo domaće jer će izvoz više doprinijeti razvoju našeg BDP-a, a upravo investicije iz dijaspore nam pomažu u tome. Osim što, naravno, otvaraju nova radna mjesta, te investicije donose i nove tehnologije u sredine u koje dođu, uvode i neke nove vrijednosti, nove načine poslovanja... - nabraja Alijagić benefite ovih ulaganja.

Dijaspora je promotor pravih vrijednosti BiH

Sarajevska regionalna razvojna agencija (SERDA) spada u red institucija koje aktivno učestvuju u programima saradnje i privlačenja investicija iz dijaspore u BiH. Prema njihovim procjenama, oko 2,2 miliona ljudi porijeklom iz BiH živi u dijaspori, a u ekonomskom smislu, direktno ili indirektno, dijaspora otprilike učestvuje sa 1/3 u BDPBiH. Sektori u koje se najviše investira jesu tradicionalno prepoznati strateški sektori razvoja u BiH, kao što su metalski sektor, drvna industrija, turizam. Ističu i kako je IT također sektor u kojem je bh. dijaspora izrazito angažovana, te koji zapošljava značajan broj mladih ljudi u BiH u posljednjih desetak godina. Navode i da je doprinos dijaspore posebno izražen u Švedskoj, Njemačkoj, Holandiji, Austriji, Norveškoj, SAD-u, Turskoj, Kanadi, te zemljama regiona.

Aida Džamalija Duran, koordinator Ureda za ekonomsku saradnju sa dijasporom SERDA-e, za magazin Start BiH kaže da iako su turbulencije na svjetskom tržištu uzrokovane najprije COVID pandemijom, potom ratom u Ukrajini i Palestini, uticale na ekonomske aktivnosti na globalnom nivou, pa su u jednom momentu i sve investicije i ulaganja u dalji rast i razvoj BiH bile gotovo prekinute, ipak se može reći da investicije dijaspore u BiH imaju tendenciju rasta posljednjih godina, naročito uz projekte podrške UNDP-ja i USAID-a.

- Naša ocjena je da su investitori bh. dijaspore zadovoljni svojim aktivnostima u BiH, kvalifikovanošću radne snage, pristupu sirovinama, energiji i ostalim resursima. Ono čime nisu posebno zadovoljni jesu visok stepen birokratizacije i dugih i komplikovanih procedura osnivanja firme, te ostvarivanja povlastica po osnovu svojih ulaganja. Također, svjesni su enormnih potencijala za dodatna ulaganja, posebno u kontekstu proizvodnje zdrave hrane, razvoja turizma, autoindustrije i drvne industrije (proizvodnja finalnih proizvoda), a nadasve IT sektora, te rado proširuju već postojeće investicije - navodi Džamalija Duran.

Ona potom naglašava kako je dijaspora izrazito važan faktor u cjelokupnom razvoju BiH, i u kulturološkom i u ekonomskom i svakom drugom smislu.

- Dijaspora je promotor pravih vrijednosti naše zemlje, naša omladina pokazuje izrazite uspjehe u svim oblastima. To govori o stvarnom kapacitetu ljudi našeg podneblja. Ukoliko postoji sistem koji ih podržava u njihovom razvoju, naša tradicija koja njeguje kult porodice i privrženosti zavičaju je faktor koji čini da se ljudi vraćaju u našu zemlju i da žele da daju maksimalni doprinos u svojim lokalnim zajednicama. Sve su ovo aspekti koje trebamo imati u vidu kako bismo dijasporu stavili u funkciju razvoja zajedničke nam domovine, na obostrano zadovoljstvo i korist. 

Samir Vildić, Turska - BiH

„Najveći poslovni potencijali se nalaze u državama koje su u razvoju i izgradnji“

Više od 17 godina sam živio van Bosne i Hercegovine, tačnije u Turskoj, gdje sam se školovao i radio, odnosno sticao znanje u privatnom sektoru, da bih se vratio 2017. godine. Pored patriotskih razloga za moj povratak i ostanak u Bosni i Hercegovini, ja sam i prije samog povratka uočio mnoge beneficije, olakšice i prednosti posebno u poslovnom smislu koje nudi Bosna i Hercegovina i naše tržište. U Turskoj sam radio i u jednom centru koji je imao za cilj privlačenje stranih investitora u BiH, i tu sam imao priliku da uočim sve te poslovne potencijale. Iskreno, u jednom trenutku bilo mi je krivo zašto te potencijale nudimo stranim investitorima, i tu se krije jedan od glavnih razloga zašto sam se vratio i otišao u privatni sektor. Odmah po povratku u BiH osnovao sam prvu firmu, da bih nakon toga osnovao drugu, pa i treću. Moj kor biznis je poslovni konsalting, ali sam i generalni direktor i suvlasnik još dvije firme potpuno različitih djelatnost i djelujemo u preko 15 država.

Moje poslovno iskustvo u BiH je jako pozitivno, a najveći problem sa kojim sam se susretao jeste mnoštvo poslovnih prilika, pa je to razlog mog investiranja u razne sektore. Mi moramo da budemo svjesni da se najveći poslovni potencijali nalaze u državama koje su u razvoju i izgradnji. Bosna i Hercegovina je jedna od tih država u razvoju gdje postoji mnogo poslovnih prilika. Naša zemlja ima značajne poslovne potencijale, a posebno sektor malih i srednjih poduzeća igra ključnu ulogu u razvoju nacionalne ekonomije.

Posjetio sam preko 50 država i uočio da poslovni izazovi postoje u svim državama, ali je bitan refleks koji razvijamo naspram istih. Moja glavna poruka svima, posebno mladim ljudima, jeste da ne pronalaze probleme u izazovima, nego da budu svjesni da u svakom problemu i nedostatku nečega na tržištu postoji ogromni potencijal. Mi ga trebamo iskoristiti.

Jedna od firmi gdje sam generalni direktor i suvlasnik jeste WIEBERR, koji se bavi proizvodnjom hemije, a mi smo generalni zastupnici istoimenog brenda za države Balkana i Evrope. Centrala firme je u Bosni i Hercegovini, odnosno u Sarajevu. U ovoj firmi smo pokrenuli i naš brend SWISSCAR+, a bavi se proizvodnjom i instaliranjem samouslužnih autopraonica, i već smo uradili naše prve projekte u BiH. Druga firma, gdje sam također direktor i suvlasnik, djeluje pod brendom DOROTEJA. Brend je dobio ime po prvoj bosanskoj kraljici Doroteji, supruzi kralja Tvrtka, a bavi se proizvodnjom i distribucijom zastava i jarbola, počevši od bedževa na jaknama pa do jarbola visokih i do 120 metara. Ono što je moj glavni, core business, jeste poslovni konsalting. Kroz proteklih nekoliko godina moj angažman poslovnog konsaltinga bio je kroz razne firme i brendove, a od ove godine odlučio sam pokrenuti lični, odnosno porodični brend pod nazivom „WILLDICH – Business Centre“. Osnovni cilj jeste pružanje konsultantskih usluga firmama koje žele da investiraju u Bosnu i Hercegovinu, našim firmama koje žele da izađu na strana tržišta, onima koji žele da razvijaju svoj biznis unutar Bosne i Hercegovine, kao i onima kojima je potrebna određena usluga, roba, mašine ili sirovine sa određenih svjetskih tržišta.

Vlado Antić, Švajcarska - Lopare

„Nostalgija vuče svakoga pa tako i mene“ 

Lopare su inače jedna od prvih opština iz kojih je narod otišao u dijasporu, prvo u Austriju i Njemačku, a zatim u Švajcarsku. Prema nekim procjenama, sa prostora naše opštine u inostranstvo je otišlo oko 5.000 ljudi. Ali nostalgija uvijek vuče ka rodnom kraju, a rezultat toga je da do sada imamo već 12 direktnih investicija iz Švajcarske. Tu je svakako pomoglo i udruženje Majevičana u Švajcarskoj, koje je dijasporu snabdjelo kvalitetnim informacijama. Kao što rekoh, nostalgija vuče sve nas, pa tako i mene. U ovom kraju sam odrastao, a u Švajcarsku sam otišao 1990. Zapravo, rodni kraj sam napustio već 1986. godine, jer sam prvo otišao u Istru. Kada sam otišao odavde nisam znao da plivam. Stoga sam znao da je bazen potreban ovom kraju i ovoj djeci, da sutra kad odu negdje na odmor ili, nedaj Bože (smijeh), da idu u inostranstvo kao što smo mi morali, da znaju da plivaju, a ne da se stide zbog toga. Mi zato ovdje sada na bazenu svake godine održavamo i školu plivanja.

Bazen smo inače otvorili 2019., ali nas je pandemija dobro zakočila. Što se tiče profita, nisam naravno ništa veliko ni očekivao jer se ovakve investicije ne mogu brzo vratiti. U nekom drugom mjestu bi povrat uloženog bio šest, sedam godina, a ovdje će možda trebati i 15 godina. Ali ja sam zadovoljan, za mene je i nula pozitivna. Važno mi je da se djeca kupaju, da smo preživjeli pandemiju, krećemo se naprijed i biće to sve dobro.

Još uvijek živim na dvije adrese. Radi djece koja su u Švajcarskoj, meni je naravno nemoguće da se skroz vratim, ali ovdje sam uglavnom ljeti, a tamo zimi. Odluku da ovdje investiram donio sam 2016/2017. jer sam se prethodno raspitivao šta je potrebno našoj opštini da zadržimo djecu i mlade. Kada sam dolazio na odmor išao sam naravno na Jadran, pa se vraćao tako da mi je pola odmora prolazilo u vožnji. Uradili smo i neko istraživanje i bazen se nametnuo kao prijeka potreba. Uložio sam oko 1,1 miliona maraka. Ljeti imamo i do osam radnika, a zimi samo jednog koji radi na održavanju.

Što se tiče budućih planova, nažalost, i dalje je prisutan odlazak mladih i pad broja stanovnika. Trebalo bi ponovo analizirati šta nedostaje Loparama jer ja ne donosim odluke na bazi nečega što mi je tek tako palo na pamet. Ovdje je inače jaka metalska industrija pa sigurno ne bih bio dodatna konkurencija. Ja inače nemam privatni biznis u Švajcarskoj, radim na željeznici.

Sve u svemu, nisam se pokajao. Trenutno nemam problema sa administracijom, mada to jeste bio problem kada se počelo jer to ovdje ide jako sporo, obimna je, tri se puta radi jedna te ista stvar... Toga nema u Švajcarskoj i to jeste ovdje komplikovano i sporo. Stvarno ne razumijem zašto je to tako.

Zekerijah Mulamustafić, Austrija - Janja

„Volim svoju zemlju, kakva je, takva je i ako je mi ne budemo gradili, neće sigurno doći stranac da je gradi“

Ja sam u Austriju otišao par sedmica prije početka rata u posjetu kod oca da mu nešto pomognem, ali se onda više nisam zbog rata mogao vratiti i ostao sam evo već duže od 30 godina. Međutim, oduvijek sam čekao pravi momenat za povratak, a koferi koje sam ponio te 1992. su uvijek bili spremni.

U Beču, u Austriji sam se svime bavio, od berbe grožđa do ugostiteljstva, a onda sam sa ocem i bratom 2000. krenuo u privatni biznis. Pokrenuli smo nekoliko građevinskih kompanija. Nakon toga nam se ukazala prilika za proširenje posla u jednom drugom segmentu, što bi rekli u Bosni, pokrenuli smo agenciju za čišćenje 2004. koju imam i sada. Proizvodnja mopova je srodna djelatnost. Naime, za vrijeme pandemije uvidjeli smo veliku nestašicu sredstava za čišćenje i higijene te sam tako odlučio da pokrenem proizvodnju mopova, ali u Bosni i Hercegovini, a samim tim i da na neki način sebi olakšam konačan povratak u Janju. Od ideje do realizaciju nije puno prošlo tako da je već 27. maja prošle godine krenula proizvodnja. Investicija je bila negdje oko 200.000 eura, ali praktično svaki dan imamo neku  investiciju. Imamo, zasad, pet radnika. Odmah smo prepoznati i u regionu tako da smo već poslije par mjeseci krenuli pomalo i sa izvozom za Hrvatsku, Srbiju, Austriju, Njemačku i tako dalje.

Gledajući iz moje perspektive, mada moram priznati da vjerovatno nema mnogo ovakvih ljudi kao ja, koji su posljednjih 20 godina doslovno svakih 15 dana dolazili u BiH, stvari ovdje drugačije posmatram nego ljudi koji prate vijesti putem javnih medija i dobijaju te neke iskrivljene informacije. Njima se sigurno teže odlučiti za investiciju nego nama koji smo tu i pratimo situaciju. S obzirom da dugo godina živim u Austriji, znam kakav je tamo način rada i života, da je mnogo, mnogo lakše i bolje živjeti u BiH, jer nema tu razlike. Tamo jesu plate mnogo veće, ali je isto tako mnogo skuplji i život. Ovdje čovjek sa nekom platom od 1.000 maraka može se ravnati sa nekim ko ima 2.500-3.000 eura u Austriji jer se moraju uporediti i rashodi. Ali, nevezano za sve, ja sam čovjek koji voli svoju zemlju kakva je, takva je i ako je mi ne budemo gradili, neće sigurno doći stranac da je gradi i da investira u nju. Nisam se pokajao ni najmanje. Moja iskustva sa vlastima, znači pri registraciji firme i tih stvari su odlična u Bijeljini. Naši su ciljevi dalje ulaganje i širenje, a kako bude tržište zahtijevalo, tako ćemo se i mi nositi sa time. S obzirom da smo jedini u regionu sa ovom proizvodnjom nadamo se nekoj pozitivnoj perspektivi i daljnim zapošljavanjima. Uskoro planiram i definitivno preseljenje u BiH jer sam zbog nekih poslova tamo i dalje vezan za Beč, ali već sada provodim 80 posto vremena ovdje. Također i moj brat planira da se vrati. On je prije nekoliko mjeseci osnovao u Janji građevinsku kompaniju, planira zapošljavanje nekoliko radnika, a već je i vlasnik jedne ovdašnje lokalne televizije.

Bojan Mandura, Njemačka - Žepče

„Želio bih ohrabriti našu dijasporu koja razmišlja o povratku da je uspješno poslovanje u BiH itekako moguće“

Naša znanja stečena radom za internacionalne kompanije smo odlučili povezati u cilju stvaranja prepoznatljivih brendova obuće. Prvi korak u organizaciji poslovanja je bilo osnivanje kompanije u Njemačkoj koja je služila za distribuciju proizvoda u EU. U ranim fazama razvijanja proizvoda smo imali podršku domaćih kooperanata. Potražnja za proizvodima pod našim brendovima Kuvet i Lovidovi je konstantno rasla te smo prepoznali da je vrijeme za naredni korak koji je podrazumijevao pokretanje vlastitog proizvodnog pogona, daljnje podizanje kvaliteta, kao i mogućnost individualizacije proizvoda na osnovu želja kupca. To nas je potaklo da se nakon skoro 10 godina provedenih u inozemstvu, odlučimo na povratak i pokretanje vlastitog proizvodnog pogona u Bosni i Hercegovini. Odluka da se vratimo u Žepče donesena je srcem. To je grad gdje smo odrasli te smo tu željeli nastaviti našu poslovnu priču. Sam proces uspostave proizvodnog pogona je težak bez obzira u kojoj zemlji se nalazili. BiH ima tradiciju izrade obuće i kožnih proizvoda sa mnogo znanja u tom sektoru, međutim zbog  "lohn" poslovanja koji predstavlja uslužnu proizvodnju za druge brendove postoji nedostatak dobavljača i proizvođača repromaterijala u BiH te smo primorani sve repromaterijale uvoziti sa stranih tržišta. BiH nažalost nije dio jedinstvenog tržišta Europske unije te nam ta činjenica ne otežava samo uvoz repromaterijala već i redovan izvoz naših proizvoda ka EU kupcima koji trenutno čine preko 65 posto naše prodaje. Međutim, uz dobru organizaciju i želju da promoviramo kvalitetne proizvode sa Made in BiH etiketom sve prepreke se mogu savladati. Jako smo ponosni što danas svo naše poslovanje vodimo iz BiH koje obuhvata ne samo proizvodnju već i distribuciju proizvoda krajnjim kupcima na tržištu Njemačke, Austrije, Hrvatske, Srbije i BiH. Bez obzira na negativnu političku atmosferu u Bosni i Hercegovini, postoji jako mnogo uspješnih pojedinaca i kompanija koje sa svojim uslugama i proizvodima konkurišu na svjetskom nivou. Želio bih ohrabriti naročito našu dijasporu koja razmišlja o povratku da je uspješno poslovanje u BiH itekako moguće.

Suad Bešlić, Njemačka - Živinice

„Dao sam sebi za obavezu da u roku od pet godina napravim prvo bh. vatrogasno vozilo. Hvala Bogu, uspjeli smo“

Mi smo se vratili 2016. godine, zapravo to je bio moj prijedlog firmi u kojoj sam radio u Njemačkoj. Oni su htjeli da dovedu radnike iz BiH da rade gore. Skupio 20-ak momaka sa ovih opština ovdje - Kalesija, Živinice, Tuzla..., ali se onda desio jedan trenutak koji je sve promijenio. Jedna majka me pitala da li će nakon njenog sina za njim otići i snaha i unuče, na šta sam odgovorio da vjerovatno hoće kasnije. Počela je plakati, a kada sam se vratio kući bio sam potresen i bilo mi je jako teško što se zbog socijalne situacije rasipaju porodice. Tada sam svom direktoru Nijemcu rekao da ne mogu raditi na tom projektu. Objasnio sam o čemu se radi, na šta mi je on odgovorio da kompanija kasni sa izradom 40 vozila pa sam pitao da li bih ovo sve mogao raditi u BiH. Par dana je razmišljao, nije bio baš sretan, ali ja sam bio jedan od devet konstruktora u kompaniji. Sedam su bili Nijemci, ja iz BiH i još jedan stranac. Ali ja sam bio inovator. Za mene ne bi mogao naći brzo zamjenu. Dogovorili smo se da radnici iz BiH dođu u Njemačku na praksu, a da se onda postepeno posao prebacuje u BiH, segment po segment. Prve godine, 2017. imali smo 27 radnika u proizvodnji, a inicijalna investicija je bila oko milion maraka. Promet je prve godine bio višemilionski. Naredne godine smo imali 48 radnika. Međutim, desila se onda pandemija, neka dešavanja u firmi, i onda se Nijemac povukao iz firme. Ja sam tada odlučio da ostanem ovdje sam, da preregistrujem firmu koja se zove SU-AD i nastavio dalje. Dao sam sebi za obavezu da u roku od pet godina napravim prvo bh. vatrogasno vozilo. Hvala Bogu, uspjeli smo. Danas imamo 18 zaposlenih, ali meni nije cilj da imam 500 radnika. Meni je cilj da kompanije pored nas zadrže svoje radnike i imaju posao. Ja svoj posao dijelim sa drugim firmama u BiH. Trenutno sarađujem sa sedam kooperantskih kompanija. To je neki model od kojeg svi profitiramo.

Ja sam zadovoljan, nisam se pokajao. Deseto vozilo po redu smo isporučili za Tuzlu i to sa CE certifikatom, a već samo za ovu godinu imamo potpisano ugovora za 10 vozila. Izašli smo i van granica BiH. Potpisali smo ugovor sa Herceg-Novim, a pregovaramo trenutno sa Makedonijom, Srbijom, Kosovom... Imamo i zvanične upite iz Kuvajta, Kenije... Vidim jako dobru perspektivu u BiH. Naravno, nikada se nisam pokajao što sam se vratio u BiH.

Što se tiče budućih planova, upravo tražim sastanak sa načelnikom Živinica oko širenja. Imamo nevjerovatno mnogo upita za saradnju. Ne znam da li bi mi iko vjerovao kada bih rekao da imamo upit za 73 vatrogasna vozila za tržište Njemačke!? Ali ja to sada ne mogu da iznesem. Bitno mi je da održim naše tržište. Imamo jako dobar kvalitet, a ovo zapravo rade samo dvije firme u Evropu. Jedna u Minhenu i mi. Predviđam širenje, ali ne mogu sada reći gdje ćemo biti za tri ili pet godina, ali sigurno ćemo biti veći nego što smo danas. 

Jačanje ekonomije BiH kroz ekonomsku diplomatiju 

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković naglašava značaj naše dijaspore i praksu susreta sa našim ljudima prilikom svih bilateralnih ili multilateralnih posjeta državama širom svijeta:

- Najljepši razvoj ekonomije desit će se kada Bosanci i Hercegovci koji su stasali i realizirali se u zemljama Zapadne Evrope, SAD-a, Australije, itd. ulože svoj kapital u svoju zemlju i ako dole budu mogli zaraditi novac. Mi smo sada u pozitivnom procesu EU integracija koji Bosni i Hercegovini otvara mogućnost za brži razvoj ekonomije. Naše tržište treba biti integrisano u evropsko što otvara za nas veliki prostor, a sam proces otvaranja pregovora sa EU zbog toga je veoma važan - rekao je Konaković prilikom jednog od susreta sa dijasporom u američkom gradu Saint Louisu. Podsjećamo i da je početkom jula mjeseca prošle godine MVPBiH predstavilo unaprijeđenu verziju internetske aplikacije "Digitalna platforma ekonomske diplomacije Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine", kojom, kako je saopšteno, ministarstvo povećava svoju aktivnu ulogu podrške razvoju ekonomije BiH.

Projekat „Prenos znanja iz dijaspore“

 Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić ranije je izjavio kako je ponosan na projekt "Prenos znanja iz dijaspore“, koji je započet u saradnji sa Švicarskom ambasadom u BiH 2018. godine.

- Od septembra 2023.  Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice samostalno radi na projektu "Prenos znanja iz dijaspore“ koji je započet u saradnji sa Švicarskom ambasadom u BiH još 2018. godine. Uloga ministarstva u ovom slučaju je da pronađe stručnjake u dijaspori i identificara institucije u Bosni i Hercegovini koje trebaju takve stručnjake, spoji ih, te organizuje njihov dolazak. Ovaj projekat predstavlja zapravo mehanizam koji spoja ponudu znanja iz dijaspore, te potražnju i potrebu za takvim znanjima iz BiH. 

Tako je naprimjer dr. Dražen Erić, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije uspješno izveo operaciju pacijentkinji koja je duže vrijeme imala zdravstveni problem, a koji niko u BiH nije mogao da riješi. Održao je dr. Erić tada i predavanje ljekarima i specijalizantima Univerzitetsko kliničkog centra Banja Luka te prenio svoje bogati iskustvo. Inače, dr. Erić se više godina nalazi na čelu Klinike za plastičnu hirurgiju u najvećoj privatnoj bolnici u Dohi, glavnom gradu bogatog Katara, čiji je zdravstveni sistem, zahvaljujući ogromnim ulaganjima, među 10 najboljih na svijetu.