Najveća i najreprezentovanija svjetska smotra sedme umjetnosti, protekla je na dosta visokom nivou, a hrvatska kinematografija je dobila do sada najveće priznanje: Zlatnu palmu za kratki film, dodjeljenu "Čovjeku koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića

Piše: Duško DIMITROVSKI, novinar i filmski kriticar

Izuzetno lijepo iznenađenje, koji niko nije mogao očekivati, desilo se na upravo završenom 77. filmskom festivalu u Cannesu.
Kinematografija naše susjedne države doživjela je najveći uspjeh u svojoj istoriji uopšte. Naime, Zlatna palma za najbolji kratkometražni film pripala je hrvatskom reditelju Nebojši Slijepčeviću za "Čovjeka koji nije mogao šutjeti".

Slijepčević je dobitnik mnogobrojnih festivalskih priznanja za prethodni film "Srbenka", ali Zlatna palma na "Cannesu'24" je,sigurno, nešto što je iznad svih njegovih dosadašnjih nagrada.

Ovaj film predstavlja svog autora u najboljem svjetlu, kao vrsnog dokumentaristu, koji i najtežim temama nastupa sa velikom odgovornošću, ali, istovremeno, i sa kreativnom ubjedljivošću, a to čini smirenim postupkom bez nepotrebnih egzaltacija.

Sliepčevićev film predstavlja ratnu priču iz 1993.godine o Tomi Buzovu, penzionisanom oficiru nekadašnje JNA, rodom iz Kastela, koji se, kao jedini od 500 putnika u vozu, suprotstavio  pripadnicima srpskih paravojnih jedinica na jednoj stanici u Bosni i Hercegovini, dok su legitimirali i terorizirali putnike bošnjačke nacionalnosti.
Inače, iako se očekivalo da će, prema izvršenoj selekciji filmova u glavnom takmičarskom programu, sa zavidnom zastupljenošću, dominirati dobra ostvarenja sineasta "veterana", koji su istoriji sedme umjetnosti darovali nezaboravna djela, poput Francisa Forda Coppole, Paula Schradera, Davida Cronenberga ,Michelachela Hazanaviciusa ..., to se, nažalost, ipak nije dogodilo.

Veterani su, u najvećem broju "zakazali".

Dobar vrednosni nivo Festivala su "spasili" filmovi mlađe rediteljske generacije.
Bez ikakve sumnje, najveće razočarenje je predstavljao mnogo očekivani novi Coppolin film "Megalopolis".
Taj film je potvrdio činjenicu, da ogromna svota novca datog za njegovu realizaciju, ne može biti garancija da će film, kao umjetničko ostvarenje, biti dobar ako mu reditelj istovremeno ne da i svoju artističku virtuoznost.

Kopola razočarao

Naime, nakon vrsnih filmova, koje je režirao, a koji su ostali kao trajna istorijska umjetnička vrijednost svjetske kinematografije, poput: "Apocalipse Now", "Kuma", "The Conversation" i dr., Coppola je poslije duže kreativne pauze, ove godine snimio film "Magalopolis", u koji je uložio vlasitih 120 miliona dolara, sa proslavljenim holivudskim glumačkim zvijezdama: Adamom Driverom, Giancarlom Espositom, John Voightom i Dustin Hofmannom u glavnim ulogama.
"Megalopolis" je trebao da predstavlja do sada neviđeni istorijski ep, ali od toga, nažalost, nismo gotovo nista vidjeli.

Naime, reditelj sebi postavlja pretežak zadatak, da kroz svoje najnovije djelo predstavi cjelu istoriju čovječanstva, od Rimskog carstva pa do savremene Amerike.
Može se konstatovati da u tome ne uspijeva i vidimo samo neke dobro realizovane epizode, ali neophodna kreativna cjelina jednostavno ne postoji.
Glavna festivalska nagrada - Zlatna palma za najbolje dugometražno igrano ostvarenje prikazano na "Cannesu'24", sasvim opravdano, je pripala američkom filmu "Anora" reditelja Seana Bakera.

"Anora" je djelo mladog, ali već dosta afirmisanog autora, pripadnika američke nezavisne kinematografije, i tu se kroz suptilnu psihološku i društvenu dramu mlade striptizete Anore, predstavlja sva složenost savremenog života u današnjim Sjedinjenim Američkim Državama.
Za dugometražne filmove, prikazane u glavnom takmičarskom programu "Cannesa'24" , moze se konstatovati da je među njima bilo malo onih koji će se pamtiti.
Ipak, kao pažnje vrijedna ostvarenja treba istaći filmove: "Kinds of Kindness" grčkog mnogostruko nagrađivanog sineaste Yorgosa Lanthimosa ("Poor thing","Lobster", "The Favoruite"), "Caught by the Tides" najpoznatijeg kineskog sineaste Jia Zhanga Kea, "All we imagine as light lade" mlade indijske rediteljice Payal Kapadie i "The seed of the sacred fig" iranskog sineaste, sada u azilu Mohammeda Rasoulofa, rađenog u francusko - njemačkoj koprodukciji.
Specijalne Zlatne palme za životno djelo, odnosno svestrani doprinos sedmoj umjetnosti na "Cannesu'24" su dodijeljene vrhunskoj holivudskoj glumici Meryl Streep i Georgu Lucasu, američkoj rediteljskoj i producentskoj legendi, poznatoj prije svega po filmu "Američki grafiti" i filmskoj sagi "Rat zvijezda".

Nagrade su im uručene na specijalno upriličenim svečanostima, a i prošetali su se nezaobilaznim "crvenim tepihom" na veliku radost velikog broja njihovih obozavaoca i postovalaca ...

Kao gosti "Cannesa'24" na nezaobilaznom za ovakve velike manifestacije - crvenom tepihu su se mogli vidjeti: Francis Ford Coppola,Richard Gere, Demi Moore, Chara Mastroianni, Ctherine Deneuve,Kevin Costner ..., koji su doprinoslili evidentom ove godine velikom festivalskom glamuru.