Ekonomija

Problem manjka određenih kadrova na tržištu rada kao i neusklađenost obrazovne odnosno upisne politike sa potrebama realnog sektora je dugogodišnji problem na koji upozoravaju poslodavci u Bosni i Hercegovini. Pored toga, negativni demografski trendovi problem ovaj problem samo produbljuju iz godine u godine.

Istovremeno, svakog ljeta, hiljade svršenih osnovaca i srednjoškolaca donosi važne odluke o svojoj budućnosti.

O trenutnom stanju na tržištu rada, očekivanim trendovima, ali i svojevrsnim savjetima mladim ljudima, pitali smo Adnana Smailbegovića,  predsjednika Udruženja poslodavaca FBiH.

-U BiH imamo specifičnu situaciju. Nije specifična globalno, jer su to druge zemlje već prošle, ali za nas je ovo nešto novo. Tržište se iznivelisalo i imamo nedostatak određene radne snage. Ljudi, ako mogu da biraju posao, sasvim sigurno će izabrati posao koji je lakši i bolje plaćen. Svako nerado ide na građevinu i to je normalno. Ljudi sada imaju mogućnost da biraju poslove i to je jedna stvar. Sa druge strane imamo upisnu politiku koja je uglavnom regulisana na nivou kantona gdje se ne vodi računa o tržištu rada nego o onim profesorima i kadrovima koe škole već imaju. Stoga imate situacije da Kanton Sarajevo i dalje upisuje recimo 2,500 gimnazijalaca i još nekih, a samo pola razreda bravara, stolara i varioca u Mašinskoj školi iako je za njima ogromna potreba – ilustruje Smailbegović paradokse na tržištu rada.

Ipak, on dodaje kako djelimično i razumije pomenutu situaciju jer je kaže svjestan da kada bi škole i htjele da upiše dva razreda bravara i stolara da ih vjerovatno ne bi napunili zbog manjka interesa jer to mladi više jednostavno ne žele da rade. Sada se kaže situacija mora sagledati iz šire perspektive.

-Moramo biti svjesni da će jedan dio tih zanimanja koja više nisu atraktivna biti rješen uvozom radne snage. Bez obzira što neko na to gleda ili ne gleda sa odobravanjem, ja mislim da je to nešto što nas čeka baš kao i u drugim zemljama. S obzirom da sam radio u velikoj firmi u Sloveniji tamo sam još 2008. prvi put doživio da domaći radnici, Slovenci, jednostavno ne žele da rade određene poslove. Uopšte im nije bilo važno koliko će biti plaćeni. Plata nije bila problem. Jednostavno nisu htjeli da rade poslove koji su opasni za zdravlje, a to su mahom fizički poslovi. Iskreno govoreći, ne možete nikoga kriviti zbog tog stava. Nas to isto sada čeka –  uvjeren je Smailbegović.

Što se tiče savjeta mladim, naš sagovornik kaže kako svako treba sebe da procjeni.

-Znamo tačno koja zanimanja nam trenutno nedostaju. Ali da li naši mladi to u budućnosti uopšte žele da rade? Da li žele da idu na građevinu svaki dan kao armirač ili varioc bez obira na dobru platu? Bojim se da ne žele. Svako treba da ocjeni za šta ima afiniteta i ljubavi i da onda ocjeni perspektivnost toga. Ono što mogu reći jeste da će našoj industriji nesumnjivo u budućnosti trebati operativnih radnika, tehnologa, tehničara...I onih sa fakultetskim diplomama, ali i onih sa srednjom stručnom spremom. To je nešto što vjerujem da će biti perspektivno – poručuje Smailbegović.