Magazin / Start Video

Džemal Džakmić bio je glavni urednik ratnog izdanja lista As u kojem je 1993. godine objavljen tekst pod naslovom "Zaklele se ptice KOS-u" koji razotkriva zavjere u vrhu bh. Armije i policije i zbog kojeg su Fahrudin Radončić i Džakmić uhapšeni i optuženi "za odavanje državne tajne".

Džakmić se u serijalu Starta "Historija BH novinarstva" prisjeća ovih događaja:

- To su svakako vanredna vremena, vanredne situacije. Tad je neki polusvijet postao važan. Oni koji su pametni su zašutjeli. Dešava se da je Sarajevo u svakoj vrsti blokade, tako i informativnoj. U Armiji BiH se dešavaju turbulencije, smjene ljudi iz vrha. Kolaju priče o recidivima KOS-a, obavještajne službe bivše vojske, bivše države među vrhom oficira Armije. Ja sam objavio jedan tekst koji je i imao tu namjenu da alarmira ljude  i da kaže da moramo malo provjeriti te redove, da vidimo gdje smo, šta smo... Jer nam ljudi ginu na sve strane, bez potrebe. Pola naših ljudi je ginulo bez potrebe. Zato što su ljudi trenirali neku svoju pamet, želje da budu generali, odvedu stotinu ljudi. i stotinu ih pogine ... Prošlo je 4-5 dana od izlaska broja i ja sam pošao u Večernje (novine, op. aut.) da po ekipi koja je išla u Split, gdje smo imali redakciju Une, pošaljem 10-tak  primjeraka da vide šta smo mi to radili- sjeća se Džakmić pa nastavlja.

- Zaustave me trojica momaka koje znam iz ulice, pretpostavljao sam da rade u MUP-u, i kažu, hajde s nama na kafu u DPO, na Skenderiji. Kolege su mi preporučile da kupim cigara za više dana, jer ako se išlo tamo na kafu, nije se izlazilo tako brzo. Tako je bilo i sa mnom, osam dana ja ne znam šta se napolju dešava.Tri dana sam u Centralnom zatvoru, onda sam premješten u bivši Viktor Bubanj, na Otoku, Švrakino. Vidim da je i Fahro Radončić doveden, saslušani su, čujemo kasnije, još neki ljudi. Istina je da je on meni doturio te neke materijale, malo se kiselilo dok sam ja smogao snage da skupim pare za štampu. Objavio.  Njima je najednom zasmetalo i rekli su da se radi o vojnoj tajni. Kakva vojna tajna kad je to moglo do mene doći?! Zna se ko može imati vojnu tajnu. Nije bilo ni pečata, suludo bi bilo nešto objavljivati sa pečatom te vrste. I insistirali su na tome - kaže Džakmić.

Kasnije su se, kaže on, dešavale čudne stvari, prijetili su da će mu ubiti dijete, familija bila izložena pritiscima...

A Dažakmić i Radončić?! 

Nakon vrlo burne reakcije međunarodnih novinarskih organizacija – s obzirom na to da su obojica bili poznati novinari – Predsjedništvo Republike  BiH donosi odluku o amnestiji i njih dvojica bivaju pušteni.